Suša guši Panamski kanal: „Za Panamu je ovo pitanje života i smrti"

Stoka bi trebala mirno pasti na poljima Roberta Delgada. Umjesto toga, životinje se sklanjaju u hlad, isplaženih jezika, uzaludno pokušavajući izbjeći nesnosnu vrućinu. Uskoro više neće biti važno hoće li im se vratiti apetit jer na pašnjacima neće ostati trave.

U Azueru, poljoprivrednoj regiji u panamskom području Arco Seco (Sušni pojas), ljeto je uglavnom dugo, surovo i nemilosrdno. Međutim, ove godine ključna kišna sezona koja mu prethodi, a koja obično traje od maja do decembra, donijela je vrlo malo padavina na isušena polja. Lokve, potoci i rijeke od kojih zavise poljoprivrednici nisu se napunili, a pašnjaci, ključni izvor hrane za stoku tokom sušnih mjeseci, nisu obnovljeni.

Proizvodnja mlijeka na Delgadoovoj farmi prepolovljena je. Kako se približava sušna sezona, prodaje stoku strahujući od onoga što dolazi.

„Ja i drugi proizvođači morali smo zaklati ili prodati životinje visoke genetske vrijednosti kako bismo izbjegli bolnu mogućnost da ih gledamo kako umiru od žeđi ili gladi. Nedostatak vode ozbiljno nas je pogodio, a posljedice će se nastaviti“, kaže Delgado.

Suša ugrožava poljoprivredu i Panamski kanal

Panama se suočava s krizom vode. Kišna sezona obilježena sušnim periodima, čije posljedice dodatno pogoršava klimatska kriza, opustošila je velike dijelove zemlje. Prijeti i novi period ekstremnih vremenskih prilika povezanih s fenomenom El Niño.

Vlada je u augustu proglasila vanredno stanje na nacionalnom nivou, koje će ostati na snazi do juna 2027. godine. Vlasti predviđaju da će u pojedinim regijama do decembra nedostatak padavina premašiti 50 posto.

„Situacija je dramatična“, kaže panamski ministar okoliša Juan Navarro.

„Klimatske promjene nesumnjivo su povećale učestalost, ali i intenzitet fenomena El Niño i drugih ekstremnih klimatskih pojava. Ranije se El Niño javljao svakih 10 ili 20 godina. Posljednji, 2023. godine, koštao je Panamski kanal gotovo milijardu dolara prihoda“, navodi Navarro.

Prema njegovim riječima, naučnici upozoravaju da bi najnoviji El Niño mogao biti najgori u historiji.

„Već počinjemo osjećati posljedice, ali najgore tek dolazi. Za Panamu je ovo pitanje života i smrti. Kanal je pitanje života i smrti za našu ekonomiju, ali i za snabdijevanje pitkom vodom“, upozorava Navarro.

Panamska privreda u velikoj mjeri zavisi od Panamskog kanala, koji je istovremeno izuzetno ranjiv na posljedice klimatske krize. Ovaj plovni put dug oko 80 kilometara povezuje Atlantski i Tihi okean, a kroz njega prolazi približno pet posto svjetske pomorske trgovine. Kanal doprinosi s do 7,7 posto bruto domaćeg proizvoda Paname.

Slatkovodna jezera Gatún i Alajuela, koja snabdijevaju prevodnice kanala, osiguravaju i pitku vodu za oko dva miliona ljudi, gotovo polovinu stanovništva zemlje. Značajan dio proizvodnje hidroelektrične energije također zavisi od vodnih resursa ovog područja.

Ograničenja plovidbe i milijarde dolara ulaganja

U septembru je nizak vodostaj dva puta doveo do ograničenja dnevnog broja brodova koji mogu proći kroz kanal. Iako su neka ograničenja ukinuta, zvaničnici se pripremaju za težu situaciju kada u decembru počne sušna sezona, čije bi posljedice El Niño mogao dodatno pojačati.

Vlada izdvaja 80 miliona dolara za mjere jačanja otpornosti na klimatske promjene i pripreme za El Niño, navodi Navarro.

Dugoročno, ulaže i oko 1,5 milijardi dolara u izgradnju akumulacije na rijeci Indio, koja bi trebala snabdijevati jezero Gatún i zadovoljiti potrebe za vodom u narednih 50 godina.

Navarro taj projekat opisuje kao najvažnije ulaganje u otpornost zemlje na klimatske promjene.

„Indio je naša najveća opklada na otpornost“, kaže on.

Međutim, projekat je izazvao kontroverze i snažan otpor lokalnog stanovništva. Izgradnja brane na rijeci Indio potopila bi zemljišta 550 porodica iz 38 ruralnih zajednica, odnosno oko 2.500 ljudi koji žive u tom slivu.

Poljoprivredna zemljišta bila bi potopljena, grobovi bi morali biti ekshumirani i premješteni, a čitave zajednice, uključujući kuće, škole i crkve, bile bi raseljene.

Stanovnici su organizirali proteste, pokretali sudske postupke i postavljali blokade. Uprkos tome, projekat napreduje, a vlasti predviđaju da bi mogao biti završen za dvije do tri godine.

„Za nas ovo nije samo pitanje preseljenja u druge kuće. To znači napustiti historiju čitavih generacija. Osim toga, izgubili bismo plodno zemljište“, kaže Florentino Chirú, potpredsjednik organizacije Koordinacija seljaka za život protiv brana (Coordinadora Campesina por la Vida Contra los Embalses).

Prema njegovim riječima, poljoprivrednici se oslanjaju na uzgoj stoke manjeg obima kako bi osigurali egzistenciju, pa bi preseljenjem izgubili jedini način da prehranjuju porodice i ostvaruju prihode.

„Posljedice bi bile potpuno razorne. Nema riječi kojima bih to mogao opisati. Na ovoj zemlji živim 63 godine; ovdje je čitav moj život. Ako bismo bili raseljeni, izgubili bismo sigurnost koju nam pruža ova zemlja. Ostali bismo bez ičega“, kaže Chirú.

Uprava Panamskog kanala navodi da će preseljenje uključivati naknadu za kuće, zemljište, usjeve i izvore prihoda, kao i podršku porodicama u obnovi egzistencije. Stanovnici će, prema navodima uprave, moći birati između različitih mogućnosti preseljenja, uključujući zajedničko preseljenje kako bi se očuvale veze unutar zajednica.

Problem nije samo nedostatak vode nego i loša infrastruktura

Ipak, povećanje zaliha vode neće riješiti sve probleme Paname u upravljanju i skladištenju ovog resursa.

Stručnjaci upozoravaju da je trenutna kriza razotkrila ozbiljne nedostatke u načinu na koji zemlja upravlja vodom. Iako je Panama jedna od najkišovitijih zemalja na svijetu, stotine hiljada ljudi i dalje nemaju pouzdan pristup pitkoj vodi.

U područjima poput Azuera suša dodatno pogoršava dugogodišnji nedostatak zdravstveno ispravne vode. Prema procjenama same vlade, u pojedinim područjima gubi se oko 50 posto vode zbog dotrajalih i propusnih cijevi.

Nedavna istraga lista El País pokazala je da oko 240.000 Panamaca nema redovan pristup pitkoj vodi. Čak se i zajednice unutar sliva Panamskog kanala oslanjaju na kišnicu, rezervoare i neformalne sisteme dostave vode.

„Imamo ozbiljan problem s vodom“, priznaje Navarro.

„Prvi izazov su vodni slivovi. Drugi su postrojenja za prečišćavanje i obradu vode, koja nisu dovoljna da osiguraju pitku vodu. Treći je ogroman gubitak vode. Budući da je imamo u izobilju, u prošlosti nismo vodili dovoljno računa o njoj“, kaže ministar.

Uz zakonske izmjene koje bi omogućile javno-privatna partnerstva i ulaganja u infrastrukturu, vlada je najavila i paket hitne pomoći vrijedan 8,2 miliona dolara. Paket uključuje sredstva za stočnu hranu, opremu za navodnjavanje i druge mjere podrške poljoprivrednicima.

Poljoprivrednici strahuju od dugoročnih posljedica

Za poljoprivrednike u Azueru, proizvođače riže u pokrajini Coclé i druge koji se već suočavaju s posljedicama suše, dugoročna ulaganja neće mnogo pomoći u rješavanju trenutne krize.

„Ako tokom kišne sezone ne bude ponovnog rasta trave, kako ćemo održavati stoku tokom sušne sezone, kada neće biti apsolutno ničega? Ono što danas izgubimo, prijeko će nam trebati u budućnosti“, kaže Delgado.

Strahuje da će se broj grla stoke drastično smanjiti, a obnova stada za uzgoj mlijeka i mesa trajat će dugo.

„Ova kombinacija problema, dodatno pogoršana klimatskom krizom, dovela je poljoprivredni sektor u toliko težak položaj da postoji rizik da potpuno nestanemo“, upozorava Delgado, prenosi The Guardian.

federalna.ba

Federalna.ba dostupna je i kao mobilna aplikacija. Preuzmite je na Google Playu i App Storeu.