Sukob koji je zahvatio nekoliko generacija

Neslaganja između Jevreja i muslimana zbog teritorije današnjeg Izraela sežu stoljećima unazad, a moderni sukobi počinju krajem 19. stoljeća. Decenijama svijetom odjekuju vijesti o brutalnim ubijanjima i drugim barbarstvima koje jedni drugima čine.

Slučajno ili ne, Hamasov napad na jug Izraela poklopio se s godišnjicom Jomkipurskog rata, koji je 6. oktobra 1973. godine protiv Izraela povela koalicija arapskih država predvođena Egiptom i Sirijom. Osim datuma, sličnost je i faktor iznenađenja. Hamas je, kao i egipatska i sirijska vojska prije pet decenija, takoreći brutalno osramotio, drugi put od osnivanja 1949., izraelsku obavještajnu agenciju Mosad, koja nije ni naslutila šta će se desiti.

Mirovno rješenje Jomkipurskog ili Četvrtog arapsko-izraelskog rata, utrlo je put izraelsko-palestinskom mirovnom procesu koji je rezultirao Sporazumom iz Camp Davida iz 1978., koji je do danas je ostao mrtvo slovo na papiru. Kao i onaj iz Osla iz 1993. i svi drugi na papir stavljeni dogovori.

Sve vrijeme dok se za zelenim stolovima vode rasprave, ljudi ginu, posebno na palestinskim teritorijama. Nemaju nikakvu garanciju za svoj život.

„Bilo koji dan, bilo koji sat, na bilo kojem mjestu mi, predstavnici naroda Izraela, spremni smo i jedva čekamo da se sastanemo sa našim susjedima, bez ikakvih preduslova, u slobodnoj i temeljitoj diskusiji o svim temama kako bismo postigli mirovni sporazum“, bile su riječi koje je izgovorila Golda Meir, premijerka Izraela i učesnica u pregovorima za nezavisnost.

Ali to nije bilo dovoljno. Izraelski postupci nikada nisu bili u skladu s onim što je rekla Meir i mnogi drugi koji su govorili slično njoj. Sve vladajuće postave u Izraelu od nezavisnosti do danas radile su protiv palestinskog stanovništva, čiji su komad zemlje naselili uz blagoslov međunarodne zajednice 1948., posebno Velike Britanije i Sjedinjenih Država, koje su to, zapravo, i omogućile.

„Mi svaki dan imamo sahrane. Ko to može prihvatiti?“, upitao je palestinski lider Jaser Arafat (08.12.2001.).

Izrael decenijama čini sve da Palestince otjera s teritorija na kojima su se zadržali do danas. S druge strane, Palestinci, sasvim razumljivo, brane svoj status i svoju zemlju, koju smatraju svetinjom i na kojoj žive stoljećima. Iz te želje, izloženi stalnim napadima, ali i ratovima, nastali su Fatah, Hamas i ostale militantne organizacije, koje danas nisu samo odbrambene snage, nego i napadačke. Nimalo naivne organizacije, u svrhu odbrane svoje zemlje i naroda, periodično rade isto što i Izrael – napadaju civilna područja. Zbog lošeg ekonomskog stanja, teško je prihvatiti tezu da djeluju nezavisno. Teško je i bilo kome pripisati konkretne zasluge za vojno napredovanje palestinskih militantnih organizacija, no Iran, Saudijska Arabija, Rusija, Sjedinjene Države i neki drugi veliki svjetski igrači spominju se kao finansijeri i vojni učitelji.

„Psihološki, iz perspektive Hamasa, sposobnost da se infiltriraju u kibuce i sela unutar Izraela, da u kamionetima upadaju u vojne baze i kidnapuju komandanta vojnog odreda stacioniranog u njoj, odnose vojnu opremu – ovo je vjerovatno najozbiljniji napad po mom sjećanju“, kaže Yossi Mekelberg, stručnjak za Bliski istok i Sjevernu Afriku, iz londonskog Chatham Housea.

Šef AP-ov Redakcije za Izrael i palestinske teritorije Joe Federman navodi kako Hamas nije međunarodno priznat, ali ima određene saveznike: „Tako da imate grupe poput Hezbollaha, militantne grupe van palestinskih teritorija, koje podržavaju operacije Hamasa“.

Dakle, dvije snažne militantne strane stvorene su na području Izraela i Palestine. Izraelci, koji su naselili palestinsku zemlju 1948., ispunjavajući američki cilj da jevrejske doseljenike nakon 2. svjetskog rata smjeste negdje van svoje teritorije, i Palestinci, koji brane svoju zemlju i traže nazad ukradeno, a čije su vojne snage, prema karakterizacijama mnogih vlada u svijetu, zaradile epitet terorističkih. Ko se danas brani, a ko napada - teško je razlučiti. No, jedno je sigurno – svjetske sile su Jevrejima dale komad tuđe zemlje i inicirale sukob koji je zahvatio nekoliko generacija. Vremenom su dodavani različiti začini u ovu izraelsko-palestinsku čorbu, koja je do danas postala apsolutno nejestiva. I domaćinima i onima koji povremeno svrate.

federalna.ba