Što te nema i druge tuge – Aleksa Šantić
**
Dobro je čitati ... čitati verse Pjesnika koji u ”stihove meće otkucaje svoga srca, ne kao pesnik, no kao čovek” ... čitati poeziju Pjesnika koja čini da se „čovjek osjeća ne samo da je dio zemlje i naroda već da su i zemlja i narod dijelom njegove široke duše, duše iskrenog lirika“.
**
Plemene buktinje osvjetljavale su strmu Suhodolinu i litice mračnog Podveležja, kada je, jednog februarskog predvečerja, u Mostaru, na groblju Pašinovac sahranjen pjesnik Aleksa Šantić, „posljednji vitez romantike“. Preminuo je 2.februara 1924.godine, ostavivši iza sebe, ostaviviši nama i „Pretprazničko veče“, i „Ribare“, i „Proljeće“, i „Boku“, i „Neretvu“, „Veče na školju“, i „Eminu“ i „Jednu suzu“.
**
Pjesnik Aleksa Šantić rođen je u Mostaru, 27.maja 1868.godine, u naselju Brankovac. Biografija i bibliografija Pjesnika manje-više nam je poznata. Za života objavio je petnaestak knjiga poezije. Posthumno su objavljena „Celokupna dela Alekse Šantića“, u Beogradu, te „Izabrana djela“ u pet knjiga u Sarajevu. Izdavačka kuća „Dječija knjiga“ štampala je, 2018.godine, lirsku monografiju „Aleksa – Podsjetnik na Ljubav“, autora Miše Marića. U predgovoru „Podsjetinka“ , između ostalog piše – „da su izdavač i autor pripremili ovo skromno, a dužno poklonjenje pjesniku. Podsjetnik na ljubav, plemenitost i dobrotu, sa željom da skori, stosrci Mostarci nalik davnim precima i Aleksi, ponovo prigrle i slave svog Pjesnika istim dostojanstvom, ponosom i ljubavlju kojim je Pjesnik ljubio i proslavio svoj i njihov Mostar.“ A, Mostar, onaj negdanji Mostar, podigao je Aleksi nadgrobni spomenik, ulicu po njemu imenovao; na stotu godišnjicu rođenja Grad je pokrenuo „Šantićeve večeri poezije“ i Staru gimnaziju po njemu nazvao ... teatrolog, reditelj i kritičar Josip Lešić ispisao je romansiranu biografiju pjesnika, a Radio-televizija Sarajevo snimila film i seriju „Moj brat Aleksa.
**
„Ne postoji grad na južnoslovenskim prostorima koji se tako ljupko, vjerno i rodbinski prisno poistovjetio i ponosio svojim pjesnikom, niti pjesnik svojim gradom kao što su Mostar i Aleksa Šantić. Ne postoji grad koji je igdje toliko ličio na sebe kao Mostar u njegovim pjesmama niti pjesnik koji je cjelokupnim djelom toliko ličio na rodni grad koliko Aleksa na Mostar. Preživjeli su hropac dva carstva i krvav porod jedne monarhije podjednako uspravni i gordi, u uzajamnoj ljubavi i poštovanju. Mostar i njegov pjesnik su bili jednojajčani blizanci.“ – Mišo Marić
**
Pjesnkov posljednji ispraćaj trajao je pet sati. U listu „Narodna sloboda“, u broju pet, na stranici broj 8 piše – Mrtvo tijelo pjesnikovo prevezeno je iz kuće žalosti u veliku dvoranu Srpskog doma, koja je bila sva urešena crninom. U ponedjeljak, u 2 sata poslijepodne krenuo je sprovod iz Srpskog doma, pred kojim se bila skupila masa svijeta. Dan je bio prijatan i ugodan, kao usred proljetnog doba. Žalobna povorka išla je dostojanstveno preko mosta Kralja Petra, Šetalištem vojvode Mišića, Liskom, Paralelnom i Glavnom ulicom, te Brankovcem prema Sabornoj crkvi, gdje je održano opijelo.
„Za sve vreme dok je povorka lagano obilazila Mostar, aeroplani su kružili iznad nje i ispratili Šantića, kao što su to činile mase sveta koje su se tiskale pred kućama i zatvorenim dućanima. Jer sve su radnje bile zatvorene. A, narod, bio on musliman, pravoslavni ili katolik, zvao se Hrvat ili Srbin, podjednako je tužio i oplakivao svog velikana i pesnika. Svi govornici su istakli Aleksu Šantića kao pesnika jedinstva i bratstva, ali kao da je najdirljivije to učinio mujezin sa minareta Cerničke džamije, toplim glasom otpevao je poslednju molitvu praštanja ... „ - beogradski časopis „Vreme“, 4.februara 1924.godine
**
„Ima pjesnika originalnijih i mislenijih, onih koji više kažu našem duhu; ima živopisnijih, melodičnijih i vještijih, koji ljepše zabavljaju naše oči i naš sluh, ali nema pjesnika neposrednijih i iskrenijih osjećanja, koja više govore našem srcu“ – napisao je književnik Jovan Skerlić o pjesniku Aleksi.
**
Odabrala i uredila – Selma Dizdar
Poeziju Alekse Šantića govorio Haris Etemi
Ton-majstor – Šerkan Cakić
Foto – Selma Dizdar