Snimak iz Jajca zgrozio bh. javnost
Slučaj međuvršnjačkog nasilja u Jajcu uzburkao je Srednjobosanski kanton, ali i alarmirao društvo u cijeloj BiH. Videosnimak u kojem se jedna djevočica iživljava nad drugom, i to uz ohrabrenje i skandiranje svojih vršnjaka, zabrinuo je roditelje, digao na noge prosvjetu i policiju, ali i otvorio brojna pitanja. Kako odgajamo djecu, ko su im uzori, zašto šutimo i do kada ćemo?
Za manje od dva dana video je obišao cijelu BiH. S razlogom. No, razloga ni objašnjenja za ovako gnusno međuvršnjačko nasilje nema i ne može da postoji. Kako je djevojčica, hipotetički, u mirnom i bezbjednom okruženju poput škole, postala žrtva vršnjačkog nasilja, pita se i njena majka.
- Tu je bilo još 20 djece, da niko nije pomogao mojoj Sari. Sara je taj dan postila, pitala me je: "Mama, mogu li?" Bilo mi je žao zato što nema društva, s kim da se igra: “Hajde izađi.” Međutim, moja Sara dolazi s velikom modricom – priča Mirela Omerović, majka pretučene djevojčice.
Dodatno zabrinjava što ovo nije prvi slučaj vršnjačkog nasilja. Prije samo dvije godine, 17-godišnji sin porodice Omerović bio je u istoj ulozi kao i njegova sestra. Sankcija je tada izostala. Nije prvi put ni da Sara bude meta nasilnika. Njena majka je, kaže nam, i ranije upozoravala. Škola je znala, ali su to, očigledno, bezazleno shvatali.
- Jutros sam saznao da je nekada ranije bilo nesuglasica, što je uobičajno među djecom i da je škola tu poduzela mjere, pozvala roditelje upozorila i to se više nije ponavljalo do ovog sada slučaja za koji čim smo saznali poduzeli smo mjere. Prijavili smo slučaj policiji i Centru za socijalni rad – ističe Fikret Čančar, direktor Osnovne škole Berta Kučera.
- Odmah po zaprimanju prijave službenici policije su u saradnji s nadležnim službama i organima pristupili poduzimanju mjera i radnji iz svoje nadležnosti, a sve u cilju utvrđivanja svih činjenica i okolnosti ovog događaja – navodi portparol MUP-a SBK-a Hasan Hodžić.
Videosnimak u kojem se jedna djevojčica iživljava nad drugom, i to uz ohrabrenje i skandiranje vršnjaka, nikoga nije ostavio ravnodušnim. Tim više što su i nasilnik i žrtva, a i publika maloljetnici. Evo šta su nam u anonimnoj anketi rekli građani:
- Kakvo je sada vrijeme, ovo je nula. Ovo bi ja sve kaznila. Policiju pogotovo i djecu.
- Djeca su takva, kakva su, vazda se ćuškaju, vazda se svađaju, ali ima i do roditelja koji to ne kazne.
- Ponavlja se, a je li direktor intervenisao poslije prvog slučaja to ne znam. Za svaku osudu i direktora i prosvjetnih radnika i normalno te djece.
Zakazali smo, čini se, svi. Šutnjom smo marginalizovali marginalizovane. Igramo se gluhih telefona. Gledamo. Osuđujemo. Adresiramo krivicu. I što je najgore brzo zaboravljamo. Sjetimo se djece tek kada nam se desi jedna Sara, a ona sutra može biti bilo ko.
federalna.ba