Skraćenice iz društvenih mreža prenose se i u nastavu
Za razliku od uobičajenih načina obilježavanja međunarodnog Dana maternjeg jezika, nastavnici iz devet srednjobosanskih osnovnih i srednjih škola u Fojnici su tim povodom govorili o problemima sa kojima se suočavaju u nastavi te prezentirali poražavajuće podatke. Skraćenice koje učenici svakodnevno koriste u komunikaciji na društvenim mrežama prenose se i u nastavu, što, jednostavno kazano, skrnavi maternji jezik. Uz to su nam djeca zbog višesatnog boravka pred ekranima mobitela ili računara zaboravila hodati i razgovarati zbog čega ih više od polovine treba pomoć fizijatara i logopeda.
Da u zemlji u kojoj političari posljednja tri desetljeća zloupotrebljavajući bogatstvo maternjeg jezika podgrijavaju podjele posebno u obrazovanju, svjedočimo njegovom nestajanju ma kako ga zvali, srpskim, hrvatskim ili bosanskim, najbolje potvrđuju učenici, koji novi način komunikacije uvode u nastavu, ali i u svakodnevni život.
„Vremenom naviknemo na neke skraćenice, zapamtimo prvi put šta otprilike znači. Naprimjer, ja svojim roditeljima kažem skraćenicu ozb - oni ne razumiju šta sam rekla. A to znači – ozbiljno“, kaže Nudžeima Kurta.
„Najviše komunikacije imamo baš preko tih poruka gdje nam je nekako postalo mrsko da pišemo cijelu riječ pa koristimo te neke skraćenice“, kaže Almina Pamić.
Uz skraćenice u govoru izvještili su se i u pronalaženju prečica u izvršavanju školskih obaveza koristeći internet, pa je broj onih koji čitaju barem lektiru gotovo zanemariv. Krivica za skrnavljene jezika je na svima, pa i na medijima, ističe Azra Memija, nastavnica u OŠ Muhsin Rizvić u Fojnici.
U društvu u kojem je gotovo potpuno nestala komunikacija unutar porodica a u nastavnom se procesu, umjesto odgoja, gomila gradivo - najmlađima najčešće preostaje ekran, što je pogubno.
„Djeca nažalost nemaju razvijenuu ni finu ni grubu grafomotoriku, spominjala sam hvat olovke, djeca nam ne znaju hodati, sve je to zanemareno jer se previše vremena provode pred ekranom“, navodi Anita Markanović, učiteljica u OŠ Ivan Goran Kovačić u Fojnici.
A to je tek pogubno po zdravlje učenika, među kojima više od polovine treba pomoć logopeda. O posljedicama na tijelu za sada niko nema zvanične podatke. I dok se to odvija pred očima nastavnika, oni od kojih ovise obrazovne reforme i dalje u političkim arenama o jeziku govore floskule. Za razliku od njih, nastavnici pozivaju na hitno ispravljanje grešaka i vraćanje odgoja u škole. A što se tiče rješenja za očuvanje maternjeg jezika, kažu, moramo krenuti od početka i prvo naučiti šta je maternji jezik.
„Koji je to jezik koji se prvi progovori - to je to. Moramo da se prestanemo diviti engleskim jezikom koji se mehanički usvaja, da poštujemo našu BiH, koja je jezički bogata i raznolika, da nam ne bude presing kojim jezikom govorimo, nego da li pravilno govorimo“, poručuje Markanović.
federalna.ba