Skenderagić za FR: Ovaj grad je ubijan, ovaj grad je razaran, ali mi koji živimo u Sarajevu ne mrzimo

Sarajevo danas obilježava svoj dan, šesti april Dan Grada. Teško je pronaći sličan primjer da je jedan datum ostavio toliko traga u istoriji jednog grada kao što je to 6. april. Šestog aprila Sarajevo je doživjelo dva rata i jedno oslobođenje. Na taj dan 1941. Vermaht (Wermacht) je prvi put bombardovao Sarajevo, na isti dan 1945. jugoslovenske partizanske jedinice oslobodile su ga od fašističkog okupatora, a 6. aprila 1992. bivša Jugoslovenska narodna armija, Vojska RS-a i srpske paravojne formacije počele su opsadu grada koja je trajala 44 mjeseca.

O značaju 6. aprila za građane Sarajeva, ali i Bosne i Hercegovine, za Radio Federacije govorio je Nijaz Skenderagić, antifašista.

Šta je Sarajevu 6. april? Malo je gradova u svijetu koji su vezani uz neki datum kao Sarajevo i 6. april.

„Mislim da je april najsarajevskiji dan u godini. Jednostavno, mnogo se istorije nabilo u taj mjesec i ono što sve nas čini, koji volimo ovaj grad, posebno ponosnim što Sarajevo jeste grad koji nikada nije bio na pogrešnoj strani istorije iako je, nažalost, kroz tu surovu istoriju preživio mnoga razaranja i ubijanja. Ali ta razaranja i ubijanja su uvijek kod njegovih stanovnika izazivala prkos i inat da se odupru svim nevoljama.“

Dugo godina je šesti april obilježavan kao Dan oslobođenja Sarajeva od fašista 1945. godine, kaže Skenderagić i dodaje da ga posebno boli činjenica da se posljednjih godina šesti april kao Dan oslobođenja Sarajeva, marginalizira.

„Mislim da se na taj način svjesno urušava istorija Sarajeva i njegova antifašistička tradicija i da u tom grmu leži zec, da nekima smeta podsjećanje na značaj partizanske borbe i oslobođenja Sarajeva 1945. godine i da se zato taj šesti april kao Dan oslobođenja, koji moja generacija pamti, jednostavno gura u zaborav. Mislim da je to u duhu ovih pokušaja da se antifašizam kao ideja i civilizacijska vrijednost pokušava pobrisati. Zbog svega ovoga treba sve ljude podsjetiti, a posebno one koji to rade da je antifašizam civilizacijska vrijednost na kojoj počivaju moderni temelji Evropske unije. A valjda danas većina nas stremi ka Uniji i ako ikad, onda  danas treba afirmisati tu ideju antifašizma. Jer kad vidimo i regionalno i globalno koliko je opasna i destruktivna ta ideja fašizma koja se tako često nadvijala nad ovim gradom i ovom državom Bosnom i Hercegovinom.“

Kroz ovaj datum možemo vidjeti koliko je istorija učiteljica života. Šestog aprila 1945. pobijeđen je fašizam, a onda 6. aprila 1992. ovaj grad ponovo postaje žrtva neviđenog fašizma.

„Nevjerovatna je ta slučajnost, ta tri šesta aprila 1941, 1945, 1992. O ovome 1941. i 1945. smo puno učili u školama, barem moja generacija, a ovaj april 1992. mnogi od nas smo doživjeli i preživjeli. Čak sam gledao podatke i broj ubijenih u onom ratu i u ovom posljednjem je skoro identičan. Preko 10.000 ubijenih i tada i sada. I pravo da vam kažem, kada danas odem ponekad na Vraca, spomen-park koji je podignut u čast svih žrtava sarajevskim u onom ratu, budem tužan koliko je to neiskorišteno i koliko je bilo zapušteno. Ali čitam da se poduzima nešto oko čišćenja. Da se vratim na '92. godinu, ono što se desilo ovom gradu i što mnogi nisu vjerovali da se može desiti. Nažalost, ta avet fašizma je ponovo nasrnula na ovaj grad nemilosrdno. Hrabri branioci Sarajeva su se tome suprostavili i ne znam, moja osjećanja su pomiješana, pomiješana su toliko što, evo, skoro 30 godina kako je završena ta vojna agresija na Sarajevo i BiH, mislim, da smo jako malo uradili, a morali smo puno više ne samo na afirmaciji tih vrijednosti nego da ovaj grad i ova država budu ljepši, da ljudi koji žive u ovom gradu i državi budu sretniji i ponosniji.“

Ne mislim da treba samo pričati o ratu i ubijanju. Treba pričati o tome zašto je fašizam opasan, kakvo zlo donosi, da ne postoje dobre i loše religije, kao i nacije. Da postoje jedino dobri i loši ljudi. I da posebno mlade treba učiti da budu dobri ljudi, dodaje Skenderagić.

„Ali ja vidim da ljudi na ovom Balkanu i dalje dobro sarađuju, posjećuju jedni druge. Prelijepo je ovih dana proći, a pogotovo tokom ljeta, Sarajevom. I čuti toliko tih akcenata sa prostora bivše Jugoslavije i vidjeti registarske tablice odsvuda. Za mene su to vrijednosti koje je učila moja generacija.“

Mi smo nekada imali slogan „Sarajevo, ljubavi moja“ kada smo gradili i uređivali tokom radnih akcija ovaj grad. A čini mi se da sad u ovom gradu ima nekih ljudi koji baš i ne vole ovaj grad, kaže Skenderagić.

„Ovih dana smo imali priliku pročitati kako se uništavaju novi tramvaji, klupe u parku. I to je ono što mene najviše boli i što mi najviše smeta, a mislim da bi se puno moglo učiniti da ovaj grad bude još ljepši. I u saobraćajnoj infrastrukturi, arhitekturi, naročito u izgradnji novih zelenih površina. I naravno, ja se nadam da će ove nove tehnologije doprinijeti da Sarajevo zimi ne bude zagađen grad. Ali eto, nekako fali mi te ljubavi prema ovom gradu i državi. I da svi mi ne okrećemo glavu kada vidimo da neko nešto loše radi.“

Zaista moramo konstatovati, bez obzira na sve, da teško postoji ijedan grad u svijetu koji je pokazao svoj karakter i antifašistički, humanistički i u svakom drugom smislu pozitivan kao Sarajevo. Mnogi mogu učiti iz primjera Sarajeva. Kako to sačuvati?

„Najviše tu mogu pomoći one političke snage koje upravljaju kantonom. Ali ja mislim da na ovim vrijednostima o kojim smo govorili, našim porukama i svakodnevnim činjenjem treba da kažemo, jeste ovaj grad je ubijan, ovaj grad je razaran, ali mi koji živimo u ovom gradu ne mrzimo. Neka svaki zločinac odgovara za ono što je činio itd. Ali mi na ovim prostorima moramo živjeti zajedno i ovo što nas tjeraju u političke torove, to je besmisleno. Koliko god su i Sarajevo proteklih decenija pokušavali satjerati u taj neki tor, Sarajlije su svojim duhom i svakodnevnim pokazali da to ne žele. I mene raduje kada zaista vidim da ljudi koji dolaze u ovaj grad se osjećaju lijepo u ovom gradu i da vole doći u ovaj grad. I to je ono Sarajevo kakvo treba da bude, koje svi mi volimo i koje je opjevano u mnogim pjesmama. Ne treba toga da se stidimo, volimo ovaj grad, volim i sebe, ali volimo i druge ljude.“

I za kraj, Skenderagić je poručio građanima Sarajeva da posebno treba da vole i da čuvaju ovaj grad.

„Treba da čuvamo imovinu ovog grada, poštujemo jedni druge, ponašamo se kulturno, da pokušamo biti normalni u ovom političkom ringišpilu koji se stalno vrti. Da se borimo gdje god je to moguće da priliku dobiju sposobni i dokazani i da jednostavno se borimo za neku bolju sutrašnjicu i da svi oni koji žele dobro ovom gradu i ovim ljudima se zaista uključe u društveno politički život. Također, da se ne izmičemo kavgadžijama koje decenijama kolo vode na balkanskim prostorima, jer ako im budemo stalno popuštali, oni mogu donijeti nove nevolje, nova stradanja i belaje. Dakle, volimo ovaj grad i volimo jedni druge.“