Sjećanje na meč iz 1996: Svaka utakmica s Italijom za BiH će zauvijek biti prijateljska

Fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine večeras na Bilinom polju u Zenici igra jednu od najvažnijih utakmica u svojoj modernoj historiji, finale baraža za plasman na Svjetsko prvenstvo protiv selekcije Italije. Pobjeda bi "zmajevima" donijela mjesto na Mundijalu, koji će se ove godine održati u Kanadi, Meksiku i Sjedinjenim Američkim Državama.

Dok se Zmajevi spremaju za veliku bitku za svoj drugi Mundijal nakon Brazila 2014, Bosna i Hercegovina prema Italiji osjeća duboko poštovanje, i s Italijom je za BiH svaka utakmica "prijateljska". Ne zbog nekog protokola, već zbog onog novembarskog popodneva 1996. godine, kada su "azuri" došli na razrušeno Koševo, kada su donijeli pomoć i nadu, pokazavši cijelom svijetu da je fudbal mnogo više od igre. Bio je to čin istinskog prijateljstva koji BiH nikada neće zaboraviti.

Svaki duel s Italijanima budi snažna sjećanja na jedan od najsimboličnijih trenutaka u historiji bosanskohercegovačkog sporta. Taj susret BiH i Italije iz novembra 1996. godine, odigran na stadionu Koševo u Sarajevu pred oko 40.000 gledalaca, bio je po mnogo čemu poseban događaj i mnogo više od obične fudbalske utakmice.

Samo godinu nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, u grad koji je tek izašao iz opsade stigla je jedna od najvećih svjetskih reprezentacija. Italija, tada aktuelni svjetski viceprvak i evropska fudbalska velesila, svojim dolaskom poslala je ne samo sportsku poruku, bila ujedno i snažan signal da se život vraća u Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu.

U tom periodu Bosna i Hercegovina bila je tek primljena u punopravno članstvo FIFA-e, u julu 1996. godine, ali su FIFA i UEFA i dalje s velikom rezervom gledale na mogućnost organizacije međunarodnih utakmica u glavnom gradu BiH. Razlozi su bili jasni, svježe ratne rane, razorena infrastruktura i sigurnosne procjene koje Sarajevo još nisu smatrale spremnim za događaje visokog rizika.

Zato je reprezentacija BiH svoje prve kvalifikacione mečeve za Svjetsko prvenstvo 1998. godine morala igrati van granica države. Samo mjesec ranije, u oktobru 1996, duel protiv Hrvatske odigran je u Bologni, jer je procjena bila da Sarajevo još nije dovoljno sigurno.

Upravo zbog toga je i dolazak Italije na Koševo imao jednu posebnu težinu i ta utakmica smatra se svojevrsnom prekretnicom za bh. fudbal, ali i sport uopće. Bez spremnosti Italijana da dođu uprkos svim tadašnjim neizvjesnostima, pitanje je koliko bi još dugo Bosna i Hercegovina svoje domaće utakmice igrala u tuđim gradovima i na tuđim stadionima.

Ono što je također zapamćeno kao značajan gest Italijana nije bila samo njihova spremnost da odigraju fudbalski meč. Italijanska reprezentacija doputovala je na sam dan susreta, ali je sa sobom donijela i humanitarnu pomoć te sportsku opremu. Tokom boravka u Sarajevu posjetili su i dječiju bolnicu, donijeli simbolične poklone, i taj gest je u Bosni i Hercegovini ostao upamćen kao čin ogromnog poštovanja i prijateljstva.

Stadion Koševo, koji danas nosi naziv po legendi FK Sarajeva Asimu Ferhatoviću, tada još nije imalo funkcionalne reflektore, oštećene tokom opsade grada, pa je utakmica morala početi u 13.30 sati kako bi bila završena prije mraka. Stadion je ipak bio ispunjen do posljednjeg mjesta. Oko 40.000 gledalaca došlo je da prisustvuje događaju koji je za mnoge predstavljao povratak normalnosti, dostojanstva i nade.

Posebnu težinu tom danu dao je i legendarni italijanski televizijski komentator Bruno Pizzul, koji je historijski meč prenosio za RAI. Njegovo uvodno obraćanje ostalo je upamćeno kao jedno od najemotivnijih u njegovoj bogatoj karijeri.

"Dobar dan svima sa stadiona Koševo u Sarajevu. Ne moramo pojašnjavati kakav značaj ima ova utakmica. Ovo je više od sporta, više od nogometnog događaja. Ovo je utakmica kroz koju će, zahvaljujući univerzalnoj vrijednosti poruke sporta, poruke nade i mira doći u ovaj izmučeni grad", kazao je tada Pizzul u prijenosu koji je pratilo oko 60 miliona gledalaca u Italiji.

Te riječi precizno su oslikale ono što je taj meč značio Sarajevu, Bosni i Hercegovini, ali i cijeloj Evropi.

Bosna i Hercegovina je tog 6. novembra 1996. godine savladala Italiju rezultatom 2:1, a strijelci za domaći tim bili su Hasan Salihamidžić i Elvir Bolić. Jedini pogodak za Italiju postigao je Enrico Chiesa.

Bila je to prva velika, zvanična pobjeda Bosne i Hercegovine nad jednom svjetskom velesilom, trijumf koji je imao mnogo veći značaj od samog rezultata. U kolektivnom pamćenju ostao je kao trenutak kada je reprezentacija BiH dobila svoj identitet, svoj ponos i prve temelje kulta koji će kasnije biti vezan za "zmajeve".

Bruno Pizzul će godinama kasnije priznati da mu je to bio jedan od najemotivnijih prenosa u životu, prisjećajući se da je iz komentatorske kabine gledao prema sarajevskim brdima koja su još nosila svježe ožiljke rata.

Tri decenije kasnije, kada Bosna i Hercegovina ponovo dočekuje Italiju, ovaj put u Zenici i u borbi za plasman na Svjetsko prvenstvo, sjećanje na Koševo iz 1996. ima jednu posve drugačiju i posebnu težinu.

Italija je tada svojim dolaskom pomogla da se Bosna i Hercegovina vrati na fudbalsku mapu svijeta, a večeras, 30 godina kasnije, BiH protiv istog rivala ima priliku da ispiše novo poglavlje svoje fudbalske historije. Zbog toga, svaki meč s Italijom za Bosnu i Hercegovinu će zauvijek biti prijateljski pa čak i onaj za plasman na Mundijal.

AA/federalna.ba