Sjećanje na Gorana Čengića: Lekcija o hrabrosti i ljudskim vrijednostima

Međunarodni je Dan pravednika. Među ljudima čiji su postupci ostali trajni simbol hrabrosti nalazi se i ime iz Bosne i Hercegovine – Goran Čengić. Heroj rata i simbol građanske odvažnosti, ali i čovjek o čijem se činu, kako mnogi smatraju, još uvijek govori nedovoljno.

Gorana Čengića se, uglavnom na godišnjice njegove smrti, prisjete preostali članovi porodice, prijatelji i članovi Udruženja Društvo prijatelja Grada Sarajeva. Tako je bilo i danas, kada su mu odali počast i podsjetili na čin koji je ostao snažna lekcija o ljudskosti.

Goran Čengić trebao je biti upamćen kao blistavi rukometaš čijih se partija u Bosni i Crvenoj zvezdi sjećaju mnogi. Umjesto toga, postao je simbol građanske hrabrosti. Oni rijetki, koji su imali priliku biti Goranovi prijatelji, pamte njegov osmijeh, dječačku zaigranost i ruku koju je pružao svima.

„Kao drug i čovjek bio je nešto posebno. Bio je osoba na koju ste se uvijek mogli osloniti, neko ko je bio spreman pomoći i od koga nikada niste mogli očekivati bilo kakvo zlo“, rekao je Mustafa Demir.

„Ponosan sam što sam pripadao generaciji kojoj je pripadao i Goran Čengić. Prisjećam se svih tih lijepih trenutaka naše mladosti, kada se nismo dijelili ni po vjeri ni po naciji, nego smo gledali ko je kakav čovjek“, kazao je Goranov prijatelj Slobodan Stajić.

Na simboliku Goranovog života i porodične historije podsjetila je i članica Udruženja Društvo prijatelja Grada Sarajeva Tatjana Neidhardt.

"Ovo je čin kojim dajemo poštu ljudima koji se bore protiv zla, koji ne savijaju leđa i pružaju otpor", istakla je ona.

Za ljude čiji životi od rođenja nose određene simbolike, poput Goranovog, tragična smrt nije izuzetak. Ali Goranova i životna i porodična priča nose posebnu simboliku. Simboliku balkanskih nesreća, usuda zla nad dobrim i paradoksa. Goranova majka Nataša potomak je iz kuće Zimonjića kojima je pripadao i poznati mitropolit dabrobosanski Petar Zimonjić. Njega su, govorila je Nataša, ubili isti oni koji će godinama kasnije ubiti i njenog Gorana. 

„Njega su živog zapalili i bacili u septičku jamu i tako je nastradao. Poslije ga je Pravoslavna crkva proglasila svecem. Ja mislim da je to bilo u Jasenovcu. Ja se, ustvari, stalno borim sa tim. Ja sam jedno vrijeme otpisala sve Srbe, pravoslavlje, sve krstove na ovom svijetu, s čijim je simbolom moj sin ubijen “, ispričala je Nataša 2015. godine.

Tu nije kraj, Natašina baka bila je sestra crnogorske kraljice Milene Petrović i tetka kralja Aleksandra Karađorđevića. Zlikovcima ni to nije bilo dovoljno. Goran je pokušao spasiti komšiju i zbog toga je ubijen. Ubijen od ruke Veselina Vlahovića Batka, koji se dičio - još jedan je paradoks - i srpstvom i crnogorstvom.

Ime Gorana Čengića, sinonim je za hrabrost, a njegov čin lekcija, o istinskim ljudskim vrijednostima koje bi mjesto trebale naći i u obaveznom školskom štivu. Zbog onih koji dolaze.

federalna.ba