Sjećanje na aprile koji su Sarajevu određivali sudbinu

Sarajevo - grad sa srcem većim od svojih ulica - danas obilježava 6. april, Dan grada. Ovaj datum utkan u tkivo historije, simbol je otpora, snage, jedinstva i različitosti. Ipak, danas se ne slavi samo prošlost, već se i sanja o budućnosti, jer je uprkos svim svojim ranama, Sarajevo je grad koji ne prestaje živjeti.

U znak sjećanja na godine kada su se na ovaj datum odigravale ključne prekretnice za glavni grad naše zemlje, upriličen je niz događaja i manifestacija kojima su prisustvovale brojne zvanice, ali i brojni građani

Slavilo se 6. aprila '45. na ulicama Sarajeva. Nakon što su zajedničkom borbom svih bosanskohercegovačkih naroda partizanske jedinice pod vodstvom Tita oslobodile grad. Četrdeset sedam godina kasnije 6. aprila '92. godine, kada je Bosna i Hercegovina potvrdila status nezavisne i međunarodno priznate države, Sarajevo je ponovo postalo meta terora i mržnje.

U Do tada neviđenoj opsadi koja je trajala 1.425 oko 350.000 stanovnika bilo je izloženo svakodnevnoj vatri pripadnika nekadašnje JNA i paravojnih formacija, a kasnije pripadnika Vojske Republike Srpske, iz skoro svih vrsta naoružanja, s položaja smještenih na okolnim brdima.

Za četiri godine poginulo je 11.541 građanin Sarajeva, a među njima 1.601 dijete. Među njima i devetogodišnji sin Feride Hodžić, čiji je život odnijela granata bačena na dječije igralište. Sedam mjeseci ranije na ratištu je poginuo i Feridin suprug. Zbog toga je za nju svaki april podsjetnik.

„Došao je kod mene u kuću i govorim mu: Ostani kod braca da veš odnesem u podrum. On kaže: Mama, ti mene zovi. Samo što sam sišla granata je pala, i znala sam - to je to. Vidim, srce mu kuca, ali sve je... Samo govorim: Vozite, vozite, ali vidim da nema ništa“, prisjeća se Ferida.

Feridinog sina, ali i svih drugih žrtava ubijenih tokom opsade Sarajeva prisjetile su se delegacije svih nivoa vlasti naše zemlje, predvođene članovima Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željkom Komšićem i Denisom Bećiroviće. Poruka univerzalna: kultura sjećanja je čuvanje dostojanstva onih koji su odbrani od '41. do '45, ali i od '92 do '95. dali svoje živote.

„Sarajevo je grad koji je od 1992. do 1995. godine za vrijeme brutalne agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu preživio najdužu opsadu u modernoj historiji, ali je opstalo. I danas je i dalje moderan, evropski i kozmopolitski grad. Naša je obaveza da čuvamo istinu o Sarajevu, istinu o počinjenom genocidu u Srebrenici, istinu o cijeloj Bosni i Hercegovini. Nažalost, u regionu imamo i onih koji ne čuvaju istinu već šire obmane i laži. Jedan od takvih je i predsjednik Republike Srbije Aleksandar Vučić. On se zadnjih sedmica spušta ispod civilizacijskih vrijednosti“, poručio je Bećirović.

Da sjećanje i učenje o prošlosti nema alternativu, poručili su i predstavnici kantonalnog nivoa vlasti.

„Uvijek trebamo imati na umu da fašizam nije i nikada neće biti pobijeđen i da je dužnost svih nas u društvu da budemo spremni onog trenutka kad počne da tinja da ukažemo na to jer se taj požar veoma brzo širi“, istakao je Nihad Uk, premijer KS-a (NS).

„Naše Sarajevo je kroz svoju dugogodišnju historiju imalo mnogo teških trenutaka. Jučer smo obilježili početak opsade Sarajeva stazom sjećanja. Prilika je ovo i da se zahvalimo svima koji su svoje živote dali i utkali da bismo danas živjeli slobodu, da bismo živjeli u slobodarskom, antifašističkom, prekrasnom Sarajevu“, poručila je Benjamina Karić, gradonačelnica Sarajeva (SDP).

One koji su u opsadi Sarajeva izgubili svoje najmilije, a i sami bili žrtve posebno zabrinjava činjenica da domaće pravosuđe, uprkos dovoljnom broju dokaza, nema optužnica ni presuda za terotiziranje Sarajeva i ubistva civila.

„Ono što boli žrtve svih ovih godina je što Tužilaštvo Bosne i Hercegovine ne radi svoj posao. Imamo na desetine iskaza žrtava, na destine svjedočenja za konkretna imena. Međutim, do danas nemamo podignutu ni jednu optužnicu, čak nemamo ni osumnjičenih“, izjavila je Senida Karović, predsjednica Unije civilnih žrtava rata KS-a.

„Naše rane su još uvijek otvorene. Imaju neke stvari koje ih mogu na neki način zaliječiti, ali ne izliječiti. Ono što je moglo, možda, na neki način dodatno zaliječiti je kažnjavanje onih koji su činili zločine“, naglasio je Fikret Grabovica, predsjednik Udruženja ubijene djece Sarajeva.

Šesti april nije samo još jedan datum u kalendaru, poručili su okupljeni. To je prilika da se oda počast prošlosti, slavi sadašnjost, ali i sanja o ljepšoj budućnosti.

federalna.ba