Sjećanja Mersada Rajića o Banjoj Luci

Iako godinama živi u Kanadi, Mersadu Rajiću nije teško preko okeana do svoje Banje Luke. Ove godine radost posjete rodnom gradu još je veća jer sa porodicom, rodbinom i prijateljima dočekao i obilježio Kurban-bajram. Naravno, prisjeti se i Banja Luke, ljudi, vremena i događaja iz djetinjstva i mladosti. Svoja sjećanja podijelio je i sa nama.

Fotografiše i piše. Bilježi da ostane za naredne generacije. Kaže – bit će i knjiga. Sjeća se kako je kao dijete dočekivao Bajram. Ispričao je i storiju - legendu o lipi, koju su zvali hadži lipa.

„Ja pamtim najviše Kurban-bajram po Jelači mesaru koji je mojoj kući donosio komad ovna. Jedan koji je išao na hadž te godine je svaki dan uzimao abdset na toj česmi koja je bila pored te lipe i zadnjeg dana on je peškir objesio na lipu i kako je krenuo - zaboravio taj peškir. Navodno, prema pričanju koje sam pročitao, kada je otišao na hadž i kada je uzimao abdest, taj ga je peškir čekao tamo u Ćabi“.

I tako, u šetnji banjalučkim stazama, Mersad pripovijeda i o džamijama i medresi koje su se nekada nalazile u gradu na Vrbasu.

„Ovdje je bila takozvana Daudija, Medreska džamija, a dobila je ime, i cijeli taj komšiluk, po medresi koja se nalazila preko puta ove zgrade. Medreska džamija je ima specifičnost da je bila zidana od strašno jakog kamena pa su uzeli nekoliko nedjelja da je sruše. Mislim da je to bilo 1958. ili 1959.“.

Naš sagovornik podsjeća i na Hamzagu Husedžinovića, nekadašnjeg gradonačelnika Banja Luke, čija se kuća još nalazi u gradu. Ističe da se radilo o jednoj od najuglednijih porodica. Podsjećanja radi, Husedžinović je bio jedan od potpisnika Rezolucije banjalučkih muslimana 1941. godine, kojom su od tadašnje vlasti NDH tražili da prestane progon i ubijanje srpskog i jevrejskog naroda. Ova priča ne bi mogla ni bez Vrbasa, za koji je Mersad posebno vezan, za poznatu plažu Studenac, gdje su se godinama okupljali Banjalučani, sa poznatim izvorom vode.

federalna.ba