Uzroci i posljedice traktorske opsade Evrope

Protesti poljoprivrednika širom Evrope koji su počeli već u prvim danima ove godine nastavljaju se širiti poput požara. Suočeni su kažu poljoprivrednici sa rastom troškova i poreza, ukidanjem subvencija, birokratijom, prekomjernim pravilima za zaštitu životne sredine koja poljoprivrednici u Evropskoj uniji moraju poštovati, ali i konkurencijom zbog uvoza jeftine hrane, prvenstveno žitarica iz Ukrajine. Vlade pojedinih zemalja su popustile pod pritiscima i ispunile dio zahtjeva poljoprivrednika kako bi se blokade zaustavile. Brisel bez konkretnih rješenja.

Višesedmični protesti poljoprivrednika nastavljaju se širom Evrope. Na ulicama su poljoprivrednici u Francuskoj, Njemačkoj, Belgiji, Nizozemskoj, Poljskoj, Španiji, Italiji i Grčkoj. Teže je, kažu poljoprivrednici, nego ikada zaraditi za pristojan život, jer kako navode troškovi energenata i gnojiva rastu zbog rata u Ukrajini dok istovremeno u Evropsku uniju ulaze poljoprivredni proizvodi iz jeftinog uvoza.

„Ne priča se o profitabilnosti, a profitabilnost je glavni povod za proteste. Poljoprivrednici su na kredit kupili mašine i raznu opremu, a danas ih nemaju čime otplaćivati. To je najteža tema. Poljoprivreda neprestano postaje siromašnija, finansijski siromašnija“, kaže poljoprivrednik u Poljskoj.

„Sada ne zarađujemo dovoljno za život. Proizvodimo hranu za narod, ali sami ne zarađujemo dovoljno za život. Radim od ponedjeljka do nedjelje, svakoga dana, na svom imanju, i ne zaradim ni pola minimalne plate u Francuskoj”, priča poljoprivrednica u Francuskoj.

„Najveći problem je razlika između cijena i šta moramo plaćati. Naše su cijene iste kao prije 20 godina, ali su energetski troškovi veći“, smatra poljoprivrednik u Njemačkoj.

„Željeli bismo da pokažu razumijevanje za nas, da jedan dan dođu raditi s nama na polju, ili sa životinjama, da vide da nam nije tako lako zbog pravila koja su nam nametnuli. Zato želimo razgovarati s njima“, navodi Marieke Van De Vivere, poljoprivrednica u Belgiji.

Iako su mnoga pitanja specifična za određene države, ima i onih koja se tiču cijele Evrope, tačnije Evropske unije. Poljoprivrednici u istočnoj Evropi protestiraju zbog, kako smatraju, nefer konkurencije. Poplava jeftinih poljoprivrednih proizvoda iz Ukrajine, na koje se EU odrekla kvota i carina nakon ruske invazije, snizila je cijene i povećala ogorčenost poljoprivrednika.

„EU je uvela opasne politike za naše poljoprivredno tržište u pokušaju da pomogne Ukrajini, omogućavajući da ukrajinska pšenica i drugi proizvodi ulaze na naše tržište bez ograničenja, što dodatno narušava uslove na unutrašnjem tržištu“, poručio Gianni Fabris, glasnogovornik Centralne koordinacije stočara Italije.

„Ako Evropa nekome želi pomoći, onda treba biti snažna. Treba se moći sama hraniti, i treba odustati od zelenog dogovora, jer je to put ka paklu“, ističe Jan Doležal, predsjednik Poljoprivredne komore Češke.

„Kao što znamo, Rusi sirovine poput žitarica koriste kao sredstvo ratovanja. Na niske cijene proizvoda, naravno, utječu ruske mjere. Pošteni uvjeti u tržišnom nadmetanju između uvezenih i naših vlastitih proizvoda još su jedna tema o kojoj treba razgovarati, kao i potreba za uvođenjem u posao ili privlačenjem novih generacija. Sve su to razlozi frustracije kojoj svjedočimo širom Evropske unije i poljoprivrednog sektora”, objašnjava David Clarinval, ministar poljoprivrede Belgije.

Nezadovoljni su evropski poljoprivrednici pretjeranim propisima uglavnom na nivou Evropske unije. U centru pažnje je i ukidanje subvencija ili poreskih olakšica za dizel koji se koristi u poljoprivredi. Najglasniji su poljoprivrednici u Njemačkoj i Francuskoj, najvećim poljoprivrednim proizvođačima u EU.

„Protesti poljoprivrednika su nam pokazali da se ne samo u Njemačkoj, već širom Evropske unije, nakupilo mnogo bijesa. Mnogo bijesa zbog neispunjenih obećanja. Mislim da je sada prilika u kojoj je mnogo podrške i suosjećanja svugdje gdje poljoprivrednici protestiraju. Trebali bismo iskoristiti priliku i pokrenuti potrebne reforme koje su odlagane godinama“, rekao je Cem Oezdemir, ministar poljoprivrede Njemačke.

„Poljoprivredna kriza nije samo francuska. Pitanja o naknadama se mogu čuti u mnogim evropskim zemljama. Ne kažem da nas nužno moraju pratiti sve evropske zemlje. Ali pitanje naknada moramo riješiti. Ako ne bude naknada, neće biti poljoprivrede. Nedopustivo je da poljoprivrednik ne zna hoće li ove ili idućih nekoliko godina zaraditi dovoljno za život. To je neodrživo. Zato se moramo zapitati na nacionalnom, ali možda i na evropskom nivou”, naglašava Marc Fesneau, ministar poljoprivrede i hrane Francuske.

Mnogi se pitaju šta rade vlade, šta radi Brisel na gašenju buktinje nezadovoljstva koja hara Evropom. Na nivou nacionalnih vlada, Berlin je djelimično odustao od planova za smanjenje subvencija za dizel, a olakšice za gorivo rasporedit će na tri godine. Grčka će produžiti poseban popust na porez na poljoprivredni dizel za godinu dana. Francuska obećava da će čuvati i prehrambeni suverenitet, ali i pojačati kontrole uvoza hrane koja ne poštuje pravila.

„Francuska je jednostavno zemlja koja je na nacionalnom nivou prihvatila najveću obavezu. Za nas je to naša tradicija, naš francuski način življenja, naša sela, i zato smatram da je posvećenost poljoprivredi neophodna“, ističe predsjednik Francuske Emmanuel Macron.

„Snažno sam opredijeljen za pomoć Ukrajini, ali s druge strane, moramo se pobrinuti i za interese velikih segmenata društva i naših ekonomija. Moramo osigurati da pomoć za Ukrajinu ne bude istovremeno praćena gubitkom naše ekonomije, naročito naše poljoprivrede“, naveo je premijer Poljske Donald Tusk.

Evropska komisija je nedavno predložila ograničenje uvoza poljoprivrednih proizvoda iz Ukrajine, s fokusom na zaustavljanje uvoza najosetljivijih proizvoda poput mesa, jaja i šećera. Osim toga, Komisija je za 2024. godinu izuzela poljoprivrednike u EU iz pravila da dio zemlje ne smiju obrađivati dok dobijaju subvencije. Ipak, novi uvjet je da će morati uzgajati usjeve bez upotrebe pesticida.

„Svih 27 zemalja članica su odlučne u stavu da situacija ne može ostati kakva jeste, da su nam potrebne hitne, ali i dugoročne mjere na nivou EU”, rekao je David Clarinval, ministar poljoprivrede Belgije.

Mnogim Evropljanima ipak nije sasvim jasno šta je korijen problema i kako je sve počelo. Stoga analitičari podsjećaju - historija protesta može se pratiti do 2019. i Evropskog zelenog dogovora koji je uključivao značajne izmjene kako bi se postigla klimatska neutralnost do 2050. godine. Svrha sporazuma je bila da se dekarbonizira i digitalizira evropska ekonomija. Međutim, evropski kreatori politike nisu uključili razmišljanje drugog reda. 

„U Evropskoj uniji, prije svega, ili u Briselu, uvjeti se utvrđuju bez našeg učešća. Ne želimo da se bilo šta uvodi za nas bez nas. Imamo pravo glasa, a svake godine postaje gore“, priča poljoprivrednik u Poljskoj.

„Vrijeme je da EU uzme u obzir svijet poljoprivrede. Naravno da treba biti period tranzicije, to je normalno. Spremni smo na to. Ali to mora biti agronomska tranzicija. Tranzicija koja bi zadovoljila tek nekolicinu privilegovanih zaštitnika okoliša u urbanim sredinama je nedovoljna“, poručio je Joachim Hoste, poljoprivrednik u Belgiji.

Protesti imaju potencijal, ne samo da znatno ugroze ekonomiju u pojedinim državama, već i na nivou Evropske unije.

Ekonomisti upozoravaju da su se protesti preklopili sa usporavanjem u svim većim ekonomijama Evrope stvarajući, kako navode, temelje mega-krize.

federalna.ba