Sirijske izbjeglice u šatorima sanjaju o okončanju sukoba i spašavanju
Sirijske izbjeglice, koje se godinama bore za opstanak u šatorskim kampovima u Libanu, sanjaju o povratku u zemlju koja je deset godina pogođena građanskim ratom.
Od početka građanskog rata u Siriji danas se navršava punih deset godina. Kraj rata se ne nazire ni deceniju nakon početka krvavog obračuna režima Bashara al-Assada s opozicionim grupama, a tek sporazum Turske i Rusije omogućio je da se protekle godine u Idlib vrati blizu 300.000 ljudi koji su prethodno protjerani sa svojih ognjišta
Više od milion Sirijaca napustilo je domove i utočište od rata pronašlo u Libanu.
Na današnji dan 2011. godine grupa mladih je na zidovima škole u južnoj sirijskoj provinciji Dera ispisala grafit "Ej doktore (Bashar al-Assad), na tebe je red" i pokrenuti su masovni protesti koji su represijom snaga odanih režimu prerasli u krvavi rat.
Sirijci, kojima u šatorskim naseljima u Libanu nedostaju i osnovne potrepštine, žale se i na nezaposlenost i smanjenje humanitarne pomoći izazvane ekonomskom krizom u zemlji. Situacija se pogoršala dolaskom zime i pandemije koronavirusa.
O preživljavanju, ratu u Siriji i snovima za AA govorili su Sirijci u kampu "Kub Ilyas" u regiji Beka.
Mutasam al-Jeburi (44), stanovnik kampa, rekao je da su on i njegova porodica napustili Halep dok su bili pod bombardovanjem Assadovih snaga.
"I 10 godina nakon, još uvijek živimo izbjegličkim životom, živimo u lošijim uslovima nego što neko može zamisliti. Ovdje smo u vrlo teškoj krizi, ne možemo osigurati ni hranu ni piće", kazao je Jeburi.
Pedesetogodišnji Muhsin al-Ali, jedan od sirijskih izbjeglica, rekao je da "žive samo zato što njihov red ne dolazi".
"U vrlo smo lošoj situaciji nakon 10 godina života izbjeglica. U Liban nismo došli kao turisti, pobjegli smo od krize i zločina u Siriji. Ali još uvijek postoji nada za povratak", rekao je Ali.
Yahya Cavus (47), koji je pobjegao iz sirijskog grada Rakka, rekao je da se nije moguće vratiti u zemlju.
"Još uvijek nemam povjerenje u regiju u kojoj živim u Siriji. Ovdje smo u tragičnoj situaciji", ispričao je Cavus.
Šezdesetogodišnji Abdullah al-Hariri smatra da još nije sigurno vratiti se u Siriju.
"Ekonomska kriza u Siriji gora je od ove u Libanu", pojasnio je Hariri.
Munir al-Kays (43) istakao je da su se životni uslovi u šatorskim kampovima izuzetno pogoršali.
"Naša situacija nije dobra, ako se odlučimo vratiti u našu zemlju, sada ćemo se suočiti sa mnogo gorom situacijom", rekao je Kays.
Sirijka Umm Salim smatra da u Siriji nema života. Smatra da niko nije zainteresovan za njenu situaciju nakon što je napustila dom u Halepu.
Cemal ed-Deravi, jedan od izbjeglica koje godinama žive u šatorskim kampovima, rekao je da novac ne mogu zaraditi ni za svakodnevne potrepštine.
"Namjeravam se vratiti u Siriju ako se promijene uslovi, odnosno postoji li zaista siguran povratak i pomoć Ujedinjenih nacija (UN)", rekao je Deravi.
U izvještaju UNICEF-a, Visokog komesarijata Ujedinjenih nacija za izbjeglice (UNHCR) i Svjetskog programa za hranu o ekonomskoj krizi u Libanu i sirijskim izbjeglicama iz decembra prošle godine, navedeno je da devet od 10 sirijskih porodica u zemlji živi u krajnjem siromaštvu.
Stotine hiljada civila je ubijeno u građanskom ratu u Siriji u kojem je, prema izjavama zvaničnika Ujedinjenih nacija, korišteno zabranjeno hemijsko oružje i počinjeni brojni ratni zločini poput metode izgladnjivanja ljudi, zarobljavanja, opsade, tortura i slično.
Prije rata u Siriji je bilo oko 22 miliona stanovnika, a prema podacima Komesarijata UN-a za izbjeglice (UNHCR) najmanje 6,6 miliona Sirijaca je bilo primorano da napusti zemlju. Turska je sama zbrinula najmanje 3,6 miliona prognanih Sirijaca.
Ured za koordinaciju humanitarnih poslova (OCHA) saopćio je da je i unutar Sirije raseljeno najmanje 6.702.000 ljudi, a da najmanje 13 miliona ljudi u Siriji ovisi isključivo o humanitarnoj pomoći.
federalna.ba/AA