Sindrom izgaranja i zapadne zemlje u vrijeme pandemije

Termin ’burnout’ je relativno nov, prvi put ga je upotrijebio Herbert Freudenberger u svojoj knjizi “Burnout: Visoka cijena visokog dostignuća“, 1974. godine. Riječ je o stanju mentalne, emocionalne i fizičke iscrpljenosti koje je izazvano dugotrajnim, intenzivnim stresom. Osoba osjeća da ne može da izađe na kraj s konstantnim zahtjevima koji joj se nameću, jer ’izgaranje’ crpe energiju i umanjuje produktivnost, dovodi do osjećanja bespomoćnosti, bezvoljnosti, ozlojeđenosti, i na kraju, potpune iscrpljenosti.

Svima se dešava da se ponekad tako osjećaju, ali kada se takvo stanje prolongira, vjerovatno je u pitanju sindrom izgaranja (burnout). U novom istraživanju koje je vodila profesorka Isabelle Roskam sa Univerziteta Louvain u Belgiji, sindrom izgaranja proučavan je u 42 zemlje. Ispitivalo se koliko je iscrpljenost roditelja povezana sa nivoom individualizma (nezavisnosti, samostalnosti) u pojedinim zemljama.

Čak i prije pandemije, veliki broj roditelja u zapadnim zemljama žalio se na iscrpljenost. S obzirom na to koliko njih sada „žonglira" obavezama na poslu, brigom o djeci i kući, istraživači brinu da je stepen izgaranja još veći ovih godinu dana. Međutim, roditelji u nekim drugim zemljama nalaze se u boljoj situaciji, sugeriše ovo istraživanje.

Pandemija koja je u toku, dotukla je roditelje na Zapadu. Mnogi su počeli da rade od kuće. Škole su se potpuno ili djelimično zatvorile, a bake i dede su ostale izolovane zbog rizika od oboljevanja. Roditelji su morali da završavaju obaveze gotovo bez ikakve socijalne podrške.

Novo istraživanje je uključilo 17.409 roditelja iz 42 zemlje. „Krivac" za sindrom izgaranja u zapadnim zemljama prije pandemije jeste nivo individualizma u zemlji, odnosno naglasak na nezavisnosti i samostalnosti. U individualističkim zemljama roditelji se često sami nose sa obavezama i izazovima u odgajanju djece. S druge strane, roditelji koji žive u zemljama sa kulturom kolektivizma mogu se osloniti na širu porodicu i prijatelje, čak i na poznanike, koji će učestvovati u podizanju i čuvanju djece.

„Intuicija mi je govorila da će individualističko okruženje doprinjeti da se sindrom izgaranja javi kod većeg broja roditelja", kaže psiholog Isabelle Roskam. Međutim, bila je iznenađena kada je otkrila da nijedan drugi socijalni faktor koji je mjerila, poput opterećenja roditelja ili vremena provedenog sa djecom, nije povezan sa tom pojavom.

Anketirani roditelji su odgovarali na demografska pitanja - koliko je djece u domaćinstvu i u kom su uzrastu, koliko sati dnevno provedu sa djecom, koliko je odraslih žena ili njegovatelja u kući i kog su radnog statusa. Roditelji su takođe odgovorili na 23 pitanja u vezi sa sindromom izgaranja, gdje su opisali učestalost osjećanja kao što su: „Osjećam se potpuno iscrpljeno zbog obaveza koje imam kao roditelj" i „Ne uživam da budem sa svojom djecom". Skala se kretala od nule za „nikada", do šest za „na dnevnom nivou". Roditeljima je utvrđen ovaj sindrom ako je njihov ukupan rezultat u anketi, izračunat jednostavnim sabiranjem odgovora, bio jednak ili veći od 92.

Članovi tima procjenjivali su stanje roditelja prateći uporedo nivo individualizma u pojedinim zemljama, koji je mjerila kompanija za analizu podataka Hofstede Insights. Viši nivoi individualizma povezani su sa većom iscrpljenošću roditelja, utvrdio je tim. Na primjer, u Sjedinjenim Državama, kod kojih je individualizam ocijenjen sa 91, oko osam odsto roditelja ima sindrom izgaranja. Suprotno tome, u zemljama čija je ocjena individualizma niža od 20, uključujući Pakistan, Ekvador i Kinu, manje od dva odsto roditelja pati od tog sindroma.

federalna.ba/sciencenews.org