Sezonske alergije: Da li imunoterapija može pomoći?

Više od 400 miliona ljudi pati od sezonskih alergija, a nove terapije – od oralnih kapi do injekcija – nude dugotrajno olakšanje i potencijalno sprječavanje razvoja astme, podsjeća BBC.

Da li je moguće “istrenirati” tijelo da odolijeva sezonskim alergijama?

Sezonske alergije, poznate i kao polenska groznica, pogađaju više od 400 miliona ljudi širom svijeta. Do njih dolazi kada imunološki sistem pogrešno prepozna čestice u zraku, poput peruti životinja ili grinja, kao prijetnju. Simptomi uključuju curenje nosa, svrbež očiju, kihanje, a u težim slučajevima i poteškoće s disanjem. Osim što značajno utječu na kvalitet života, polenska groznica može imati i ozbiljne dugoročne posljedice, uključujući povećan rizik od respiratornih infekcija i astme.

Alergolozi tvrde da su danas dostupne efikasne i sigurne terapije. Većina njih ublažava samo simptome, ali imunoterapija alergena djeluje kao lijek – “uči” tijelo da manje reaguje na određene alergene, te može prekinuti put polenske groznice koji često vodi ka astmi.

Ozbiljna zdravstvena zabrinutost

Problem je u tome što ni zdravstveni profesionalci često ne shvataju alergijski rinitis ozbiljno. Mnogi pacijenti dobiju savjet da kupe antihistamin u apoteci, umjesto da ih ljekar uputi kod alergologa ili razmotri dugoročne preventivne opcije poput imunoterapije.

Polenska groznica utječe i na spavanje – osobe koje pate od nje teže zaspu, češće se bude i osjećaju hronični umor. Sezonske alergije mogu utjecati i na školske rezultate djece, a hronično upaljene sluznice povećavaju rizik od respiratornih infekcija, ponekad i dvostruko. Neadekvatno liječenje može dovesti do hroničnih bolesti gornjih dišnih puteva i čestih infekcija uha.

Problem star vijek – i njegovo rješenje

Iako je broj oboljelih u porastu, bolest nije nova. Londonski ljekar John Bostock još je 1828. detaljno opisao sezonske simptome: “osjećaj težine u glavi, začepljen nos, kihanje, suzenje očiju i iscjedak iz nosa.”

Imunoterapija protiv polena postoji više od jednog stoljeća. Još 1911. utvrđeno je da injekcije s ekstraktom polena ublažavaju simptome narednog proljeća. Prva dvostruko slijepa, placebo-kontrolisana ispitivanja sprovedena su 1950-ih, a do 1980-ih “alergijske injekcije” postale su priznat tretman.

Ipak, postoji rizik od anafilaksije, teške alergijske reakcije, što je u rijetkim slučajevima dovodilo i do smrti. Takvi slučajevi događaju se jednom na 2–2,5 miliona injekcija. Novi sigurnosni protokoli danas ovu terapiju čine znatno sigurnijom.

Foto: EPA/VASSIL DONEV

Zbog ovih rizika, 1980-ih je poraslo interesovanje za oralnu, sublingvalnu terapiju – kapi alergena koje se stavljaju ispod jezika umjesto injekcija. Iako je inicijalno postojala sumnja u efikasnost, klinička ispitivanja pokazala su da nosi manji rizik od anafilaksije, a da i dalje ublažava simptome. Reakcije poput svrbeža ili otoka jezika su češći, ali ne predstavljaju ozbiljnu prijetnju.

Najveći izazov: upornost

Kao i kod injekcija, ključ uspjeha sublingvalne terapije je dosljednost. Preporučuje se uzimanje tableta ispod jezika svaki dan, 8–16 sedmica prije početka polenske sezone, a terapija se nastavlja tri godine. Ovako se postiže dugotrajna remisija bolesti – simptomi se smanjuju kod većine pacijenata, pokazala su klinička ispitivanja.

Dugotrajno olakšanje

Bilo kroz kapi ili injekcije, imunoterapija alergena efikasna je za hiljade pacijenata. Studije pokazuju da smanjuje upotrebu lijekova, rizik od astme i pneumonije. Kod djece koja su primala sublingvalne kapi, rizik od razvoja astme bio je za 29% manji.

Za pacijente s već postojećom teškom ili nekontrolisanom astmom, imunoterapija može biti kontraindikovana. Za njih ili one kojima terapija nije dovoljna, opcija su biološki lijekovi koji ciljaju ključne imunološke puteve, pomažući u kontroli upale. Kombinacija bioloških lijekova i imunoterapije može dodatno smanjiti simptome, iako ne pruža dugotrajnu remisiju poput same imunoterapije.

Kako smanjiti simptome i okidače

Iako su terapije efikasne, cijena i trajanje mogu biti prepreka. Najpristupačniji tretman je sprej koji sadrži antihistamin i kortikosteroid – efikasniji od pojedinačnih lijekova. Posebno je važno početi liječenje prije sezone i koristiti ga redovno, čak i bez simptoma.

Oralni antihistaminici obično su manje efikasni jer ne djeluju direktno na nosnu sluznicu. Novija generacija lijekova, poput cetirizina ili loratadina, jača je i manje sedativna. Smanjenje simptoma treba kombinovati i sa smanjenjem okidača: držanje prozora zatvorenim, korištenje pročišćivača zraka, sunčanih naočala ili maske, te redovno pranje ruku, lica i tuširanje prije spavanja.

Ipak, aktivnosti na otvorenom i uživanje u svakodnevnim stvarima ne treba potpuno izbjegavati – naročito kada vrijeme postaje toplije. „Imamo vrlo efikasne tretmane za većinu pacijenata,“ kaže Durham. „Problem je što se polenska groznica trivijalizuje i ljudi ne znaju kako je pravilno liječiti.“

federalna.ba