Server za FR: Osujetiti pokušaj secesije stacioniranjem vojnih trupa u Brčkom

Razgovarala: Miranda Fejzagić

O političkoj krizi u Bosni i Hercegovini i neophodnim potezima za njeno rješavanje, za Federalni radio govorio je Daniel Server, profesor na univerzitetu Johns Hopkins i analitičar balkanskih prilika.

Posljednjih sedmica politička kriza u Bosni i Hercegovini dodatno se zakomplikovala i prijeti da eskalira. Vi ste nedavno izjavili da je potrebna hitna akcija međunarodne zajednice kako zemlja ne bi skliznula u konflikt. Da li još uvijek mislite da je konflikt moguć, jer i ovdje se sve češće o tome govori?

„Ja mislim da je konflikt moguć. Ne mislim da je nužno izvjestan. Ali ako se želi izbjeći konflikt, pravi način je biti spreman i spriječiti ga. Nikako ne ignorirati tu mogućnost.“

Specijalni izaslanik za Balkan gospodin Gabrijel Eskobar izjavio je ovih dana da rata neće biti, ali da je dugoročno rješenje za ovaj region članstvo u Evropskoj uniji. Da li ta njegova tvrdnja znači da možemo očekivati i nešto konkretniju podršku Sjedinjenih Američkih Država?

„Mislim da se možete nadati bliskijem savezništvu Sjedinjenih Država i Evropske unije, to zasigurno. Bliskije od onog koje ste vidjeli za vrijeme Trumpove administracije. Ali mnogo vremena će proći od aktuelnog trenutka do članstva u Evropskoj uniji. Ono što je bitno za Bosnu i Hercegovinu jeste da ostane na tom putu. A taj put uključuje očuvanje suvereniteta i teritorijalnog integriteta države.“

U tom smislu, kako komentarišete to što Milorad Dodik trenutno radi, ali i činjenicu da mu je to dopušteno, vjerojatno uz podršku Srbije i Rusije? Slažete li se da bi se međunarodna zajednica trebala uključiti kako bi ga zaustavila?

„Mislim, očigledno je da su ga ohrabrile Rusija i Srbija. Međutim, pitanje kako će to tretirati međunarodna zajednica je vrlo komplikovano. Do sada su se tim problemom bavili iza zatvorenih vrata. Nisu mnogo o tome javno govorili. Ja mogu razumjeti impuls da se to pokuša uraditi tiho. Ali mislim da je u konačnici apsolutno neophodno javno reći da je to što Dodik govori i pokušava uraditi - secesija. To što radi nije dopušteno prema Dejtonskom mirovnom sporazumu, pa, stoga, to ne bi trebala dopustiti ni međunarodna zajednica. To se mora jasno staviti do znanja, ne samo riječima već i drugim sredstvima. Prvenstveno sankcijama, koje već spremaju Sjedinjene Države, a trebala bi i Evropska unija, ali i punom posvećenošću tome da se osujeti bilo kakav pokušaj secesije, tako što bi se stacionirale vojne trupe u Brčko. Također, treba jasno staviti do znanja da nikakva finansijska sredstva neće doći do Republike Srpske ukoliko bude učinjen bilo kakav daljnji korak ka secesiji.„

Kad kažete stacionirati trupe u Brčko, mislite li na evropske ili NATO trupe? Očekujete li da će u novembru, kada se bude produžavao mandat Euforu, Rusija uložiti veto?

„Ja zaista ne znam šta će Rusi uraditi. Dodik je tokom vikenda odustao od namjere da traži veto. Znate, činjenica je da evropske snage u Bosni i Hercegovini štite Srbe jednako kao što štite i sve ostale, tako da bi s njegove strane bilo baš glupo da ohrabruje Rusiju da uloži veto. Međutim, ja smatram da je veoma bitno da Zapad jasno stavi do znanja da će NATO trupe i dalje biti prisutne u Bosni i Hercegovini bez obzira na odluku Vijeća sigurnosti u pogledu Eufora, a to će uraditi tako što će jasno staviti do znanja da se sve dešava pod kišobranom NATO-a. Ja lično smatram da evropske trupe trebaju biti u Brčkom, ali isto tako smatram da ih treba osnažiti dodatnim američkim i britanskim trupama. Pored toga, NATO treba još jednom potvrditi svoju podršku suverenitetu i teritorijalnom integritetu Bosne i Hercegovine.“

Dodik očigledno nema podršku opozicije u Republici Srpskoj. Da li je to dodatna olakšica u ovim naporima?

„Mislim da to itekako pomaže. Mislim da je veoma važno šta kaže opozicija u Republici Srpskoj, i što je još važnije - ukupno stanovništvo Bosne i Hercegovine je preplavljeno osjećajem nesigurnosti. Osim toga, Dodik se doveo u poziciju da ne može osigurati ono što je obećao.„

On, ipak, i dalje ima podršku Rusije. Međutim, gospodin Eskobar nedavno je rekao da Sjedinjene Države imaju odgovor na ruski utjecaj. Znate li možda na kakav je odgovor mislio?

„Ipak to morate pitati Eskobara, ja ne bih da spekulišem o tome šta je on mislio. Naravno, mi imamo različite odgovore. Sjedinjene Američke Države i Europa su te koje primarno podržavaju sve države na Balkanu, uključujući Srbiju, pa, iskreno govoreći, i Republiku Srpsku. Republika Srpska bez Svjetske banke, Međunarodnog monetarnog fonda, Europske banke za obnovu i razvoj, bez bilateralne podrške Evropljana je ništa. Ne može opstati. I to jasno treba staviti do znanja gospodinu Dodiku.“

Sjedinjene Američke Države dugo imaju koherentnu politiku prema Zapadnom Balkanu. Međutim, da li se, ipak, nazire neki zaokret u smislu većeg angažmana? Imenovanje gospodina Metjua Palmera da nadgleda izbornu reformu, a tu je i novi izaslanik Gabriel Eskobar, uskoro bi trebao biti imenovan i novi ambasador... Možemo li očekivati intenzivniji angažman?

„Da, mislim da možete. Mislim, ovo su ozbiljni ljudi sa mnogo iskustva, kako na Balkanu tako i u drugim regijama, a iskreno govoreći, imamo i mnogo ozbiljnijeg predsjednika u Bijeloj kući. Čovjeka koji dobro poznaje Balkan još iz vremena kad je bio senator. Svjedočio je pred Senatom više puta o Balkanu. Dakle, ovo je mnogo ozbiljniji tim, mnogo jači nego u vrijeme Trumpove administracije, pa čak i od onog iz vremena Obamine administracije.“

Izmjene izbornog zakona su drugi veliki izazov. Kompromis će biti neminovan, ali koliko je vama realno moguć kompromis, a da, ipak, osigura provođenje odluka Evropskog suda za ljudska prava? Da li se vama čini fer ono što zahtijeva gospodin Dragan Čović?

„Kratak odgovor je ne. Ne čini se. Dragan Čović traži da samo hrvatski glasači biraju hrvatskog predstavnika u Predsjedništvu države i ja za to nemam nimalo razumijevanja niti simpatije. Zato sam skeptičan prema cijelom tom procesu. Ja želim da oni koji rade na izbornoj reformi zaista uspiju, ali znate, iskustvo mi govori da će etničke, nacionalne političke stranke u Bosni i Hercegovini, a većina su takve, prihvatiti svaku izbornu reformu koja će im povećati šanse da ostanu na vlasti. Isto tako, one će odbiti svaku reformu koja bi im umanjila tu mogućnost. Odluke Evropskog suda za ljudska prava jasno odgovaraju jednom liberalno-demokratskom sistemu, koji pretpostavlja sistem jedan čovjek – jedan glas, a to automatski ukida svaku mogućnost da nacionalisti ostanu na vlasti. Zato sam skeptičan. Naravno, mnogo puta sam bio u krivu u pogledu mnogih stvari, pa sam možda u krivu i u pogledu ovoga, ali volio bih pomno istražiti svaki dogovor koji postignu nacionalne stranke, jer sam siguran da to ne bi bilo dobro rješenje.“

Sjedinjene Američke Države odlučile su da se jače uključe u našu izbornu reformu, pa je čak imenovan i Metju Palmer kako bi nadgledao taj proces. On se i trenutno nalazi u Sarajevu tim povodom. Šta možemo očekivati? Hoće li to biti samo razgovori sa političkim liderima ili se možemo nadati nekom impulsu da se krene korak dalje ka pravom rješenju?

„Mislim da možete očekivati taj impuls i ja zaista želim sve najbolje Metjuu u tom poduhvatu. Ali, kao što sam već rekao, ja zaista želim podrobno ispitati svaki ishod, s namjerom da utvrdim hoće li taj dogovor učiniti Bosnu funkcionalnijom državom ili manje funkcionalnom. A etnički, nacionalni sistem predstavljanja je korijen disfunkcionalnosti države Bosne i Hercegovine, tako da bih volio znati sve detalje.“

Slušajući vas, čini se da se, ipak, ne možemo nadati nekoj promjeni koja bi značila korak dalje od konstitutivnosti, ka državi svih građana. Kako u tom smislu komentarišete poziciju Evropske unije? Zar jednakost građana nije jedna od temeljnih vrijednosti?

„Tačno. Vidite, Evropa ima malo više poštovanja prema pravima grupa. Većina evropskih zemalja više poštuje grupna prava nego što je to slučaj u Sjedinjenim Američkim Državama. Američki ustav u osnovi za uspostavu vlasti ima građane. Tačka. Mi narod, to su prve riječi u našem ustavu. Vi na Balkanu imate takve ustave koji u tom smislu počinju sa 'mi narodi'. To je potpuno drugačiji koncept uspostave države od koncepta koji polazi od individualnih prava. Mnogo je evropskih država u kojima se poštuju grupna prava. Na koncu, to je sadržano i u Europskoj konvenciji o pravima manjina koju, naprimjer, Amerikanci ne bi nikad potpisali, a mislim da ne bi ni Francuzi, jer i oni vjeruju u državu zasnovanu na pravima pojedinaca. Međutim, Bosna i Hercegovina je ideju zaštite prava grupe razvila do krajnosti. Kad kažem Bosna, svjestan sam da su to uradili Amerikanci i Europljani u Dejtonu, ali to je učinjeno jer to je ono što su Bosanci htjeli, ono što su rekli da bi prihvatili. I sada, 25 ili 26 godina kasnije, jasno je da taj koncept ne daje dobre rezultate. Ipak, nadam se da će sami građani Bosne i Hercegovine zahtijevati promjenu, ali da će je zahtijevati i izlaskom na ulice i da će glasati za nju. Ali nisam baš uvjeren da će biti velike promjene u smislu vlasti, upravljanja Bosnom i Hercegovinom, sve dok to građani ne budu zahtijevali.