Selo nadomak Bihaća već tri decenije bez struje: Povratnici u Očijevu i dalje čekaju obećanje

Na svega pedesetak kilometara od Bihaća nalazi se povratničko selo Očijevo. Danas u njemu stalno živi tek dvadesetak domaćinstava, dok se još barem toliko želi vratiti u rodni kraj. Međutim, bez struje, koje nema skoro tri decenije, povratak je gotovo nemoguć. Upravo na Ilindan, kada se mještani tradicionalno okupljaju u svom selu, posjetili smo Očijevo u kojem se praznik i ove godine dočekuje uz svijeće i baterijske lampe.

Vodu imaju iz bunara, zimi ih odsijeku loši putevi, a solarni paneli koje su dobili dovoljni su tek za poneku sijalicu tokom ljeta. Kucali su, kažu, na sva vrata, ali odgovor još čekaju.

Život pod svijećama i baterijskim lampama

U većini domova mrak traje tek nekoliko sekundi. U Očijevu više od dvadeset godina.

U 21. stoljeću ovaj prekidač ne znači ništa. Mrak se ovdje ne prekida strujom, već plamenom svijeće.

Godinama Mile Rodić dolazi i odlazi iz Očijeva, čekajući da bude ispunjeno obećanje dato prvim povratnicima. Njegov otac vjerovao je da će struja stići vrlo brzo. Toliko da mu je rekao da kupi televizor za dan kada ponovo zasvijetle sijalice u njihovoj kući.

„I ja donesem ocu taj televizor, eto, nažalost, on je umro već 10 godina. Živio je nekih 17 godina bez struje, čekajući da upali taj TV, nikad nije doživio taj momenat. Majka je nakon oca živjela još 10 godina, ni ona nije dočekala struju“, objašnjava Mile Rodić, povratnik u Očijevo.

Svakodnevni život bez osnovnih uslova

Bez struje ne mogu uključiti mašinu za veš, bojler ili frižider. Snalaze se kako mogu i moraju.

Hranu koju skuhaju moraju pojesti istog dana, a ono što se može pokvariti mnogi voze sedam kilometara do prijatelja u Martin Brod.

„To je jednostavno nebriga o ljudima. Zar je moguće, Martin Brod ima struju, Boboljušći, Trubar, Cvjetnić, Očigrije, Ruborski naslonac, sve je to tu oko“, dodaje Mile Rodić.

Povratnici ne odustaju od rodnog kraja

Luka Tankosić ove godine ulazi u desetu deceniju života. Kaže da je živio u velikim gradovima, ali posljednje godine želi provesti upravo ovdje, u rodnom selu.

U to da će struja doći, kaže, više ne vjeruje.

„Nisam siguran, mislim, ja sam objektivan. Poznavajući sve prilike i situacije kako to ide“, iznosi Luka Tankosić, povratnik u Očijevo.

"U 21. vijeku živite pod lampom"

U kući u kojoj iz slavine ne teče voda, a sijalice služe samo kao uspomena na neka druga vremena, svaki dan počinje i završava na isti način. Koliko to boli, teško je riječima opisati.

„Koja je ovo civilizacija. Vi u 21. vijeku živite pod lampom. To je za mene kao da mi je neko kaznu stavio pod grlo“, opisuje Ljubica Tankosić, povratnica u Očijevo.
Ilindan se i dalje slavi uprkos mraku

Ipak, običaji se ne prekidaju. Ilindan se i ove godine slavi u Očijevu.

Uz svijeće, baterijske lampe i poneku sijalicu, te muziku na akumulator. Prijatelji dolaze, trpeza se postavlja. Kažu, lakše je podnijeti mrak kada nisi sam.

Elektrifikacija i dalje čeka realizaciju

Prvi povratnici koji su iznijeli teret povratka mnogi nisu dočekali električnu energiju. Njihovu borbu danas nastavlja druga generacija, odlučnije i organizovanije.

Pisali su Elektroprivredi BiH.

„Procjena te investicije je oko 2 miliona i 400 hiljada KM. Što se tiče elektrifikacije, procedura je definisana Memorandumom o razumijevanju i saradnji u elektrifikaciji povratnika“, iznosi Dženat Pjanić, direktor Podružnice Elektrodistribucije Bihać u Elektroprivredi BiH.

Kada smo prije šest godina prvi put snimali priču u Očijevu, elektrifikacija ovog sela procjenjivala se na milion i tri stotine hiljada maraka. Danas je taj iznos gotovo udvostručen.

Godine prolaze, procjene rastu, a stanovnika je sve manje.

federalna.ba

Federalna.ba dostupna je i kao mobilna aplikacija. Preuzmite je na Google Playu i App Storeu.