Sead Hadžifejzović za FTV: Vogošća je klub koji me izbacio na košarkašku mapu, Sloboda budi posebnu emociju

Sead Hadžifejzović je danas igrač Cherkasyja iz Ukrajine, mladić koji je prije nekoliko godina došao iz Prijepolja studirati u Sarajevo i igrati košarku. Kolika je bila njegova ljubav prema tom sportu govori angažman u nekoliko bh. klubova i odlazak u inostranstvo. Imao je priliku, između ostalog igrati all-star utakmicu ukrajinskog košarkaškog prvenstva.

U intervjuu za FTV Sead Hadžifejzović govorori o KK Bosna, Vogošća, Kakanj i tuzlanskoj Slobodi, igranju u doba pandemije koronavirusa u Ukrajini, ali i onome što je naučio u proteklom periodu baveći se ovim sportom.

Rođeni ste u Prijepolju, ali ste tokom studiranja u Sarajevu zaigrali za KK Bosna. Kako je tekla ta prilagodba i je li se moglo studirati i igrati košarka u isto vrijeme?

• Došao sam iz mog rodnog grada u Sarajevo, s namjerom da studiram, a košarku da igram kao neku vrstu hobija. Međutim, dobio sam šansu prvo u Novom Sarajevu, ekipi koja je igrala 3. ligu, pa sam se onda preko Vogošće i igranja u 2. ligi, izborio sa ekipom da igramo Premijer ligu BiH. U Premijer ligi BiH nisu ostale nezapažene moje igre. S obzirom da sam bio MVP lige i prvi strijelac lige, dobio sam šansu da zaigram za najveći klub u BiH KK Bosna. Rado sam prihvatio taj poziv. Bosna je veliki klub sa velikom tradicijom. Uporedo sam i studirao ali zaista je bilo teško da stignem na sva predavanja, jer sam imao dva treninga dnevno. Ali nekako sam uspijevao u svemu tome.

Kada su u pitanju klubovi u Bosni i Hercegovini, nastupali ste još između ostalog i za Slobodu, Kakanj i Vogošću, koju ste već spomenuli. Svaki klub je pretpostavljam nosio novo iskustvo?

• Vogošća je sigurno klub koji me izbacio na košarkašku mapu. Veliki zahvalnost dugujem tadašnjem treneru Murizu Hamidoviću, koji mi je dao slobodu i šansu da pokažem ono što najbolje znam. Ponosan sam na te dane igranja u Vogošći i druženje koje smo imali kao ekipa. Vladala je dobra timska atmosfera i iz te atmosfere dolazili su i dobri rezultati. U Kaknju je bilo također lijepo igrati. Moj angažman u Slobodi, igranje pred punim Mejdanom je nešto što svaki put kada pomenem, kod mene budi posebnu emociju. Igrali smo dobro, podrška je bila nevjerovatna na svakoj našoj utakmici.

Trenutno igrate za Cherkasy iz Ukrajine. Kako funkcioniše košarka u Ukrajini u vrijeme pandemije koronavirusa?

• Košarka funkcioniše kao i svuda, dosta je teško igrati. Testiramo se pred svaku utakmicu. U mojoj ekipi svi su dobili koronu od početka sezone. Sad smo hvala Bogu prvi put svi zdravi i počeli smo da treniramo kao ekipa. Prethodna tri mjeseca uvijek je nedostajalo po par igrača na treningu zbog koronavirusa. Ovdje se igra bez zaustavljanja, igraš koliko imaš igrača i to je to.

Ove godine imali ste priliku i igrati all-star utakmicu ukrajinskog košarkaškog prvenstva. Kakva su iskustva?

• Definitivno igranje all-star utakmice je najljepše iskustvo koje sam dozivio kao igrač. Cijela organizacija je nešto posbeno, lijepa druženja, iskustva, jednostavno to čovjek dok ne doživi, ne može da objasni riječima. Drago mi je što sam bio dio jednog takvog događaja.

Reklo bi se da Vas ne drži mjesto. U svojoj biografiji imate upisane i nastupe u Sloveniji i Rumuniji. Koliko je sve to utjecalo na Vaš razvitak kao igrača?

• Svako igranje u drugoj državi je novo iskustvo. Stekao sam između ostalog neka nova prijateljstva, koja će mi značiti mnogo kroz život. U svakoj državi sam vidio i naučio nešto novo i što se tiče načina shvatanja košarke i načina života, kao i kulture.

Je li u ovoj situaciji nezahvalno razvijati planove za budućnost?

• Što se tiče daljih planova, teško je bilo šta planirati u ovoj situaciji koja nas je zadesila. Najbitnije je da brinemo za zdravlje svih nas, dok ova situacija sa virusom ne prođe. Nezahvalno je bilo šta planirati u ovoj situaciji.

federalna.ba/Dino Durmić