Safet Zec: Sarajevske kuće su metafore jednog života koji ne smijemo zaboraviti

Bosanskohercegovački slikar Safet Zec govorio je o svom stvaralaštvu, inspiraciji i značaju očuvanja prošlosti, ističući kako umjetnost proizlazi iz ličnog iskustva i duboke emocije.

Govoreći u ovosedmičnom Art kvart razgovoru o ciklusu „Sarajevske kuće“, Zec je naglasio da su one duboko utkane u njegov život i sjećanja iz djetinjstva. Prisjetio se odrastanja na Bistriku i vremena provedenog na Čaršiji, gdje su kuće, avlije i ljudi činili neraskidiv dio svakodnevice. „One su dio naših života, zapravo“, rekao je Zec, objašnjavajući kako je sve što ga je vizualno fasciniralo godinama „deponovao u sebi“, da bi kasnije to pretočio u umjetnost.

Posebno je evocirao slike djetinjstva, poput okupljanja u avlijama i dolaska voza, kada su djeca trčala da gledaju putnike s koferima. Taj svijet, kako ističe, danas polako nestaje, a njegove slike predstavljaju pokušaj da se sačuva ono što vrijeme briše. „Sve su to metafore jednog života, koje naravno pretvarate i u poruku, da se one ne ruše, ne smiju se rušiti“, kazao je Zec, ukazujući na značaj očuvanja autentične arhitekture i naslijeđa Sarajeva.

Vijećnica kao simbol grada

Govoreći o sarajevskoj Vijećnici, Zec je istakao njen simbolički i društveni značaj za grad. „Okupljamo se, ona vas obavezuje da se fino obučete i da uđete u nju, jer je zaista svečana“, rekao je, dodajući da je riječ o mjestu gdje su se donosile važne odluke i koje predstavlja identitet grada. Prema njegovim riječima, takvi prostori podsjećaju na potrebu da se vrijednosti čuvaju i njeguju.

U osvrtu na emociju u umjetnosti, Zec je naglasio da ga pokreće fascinacija ljudskom sposobnošću stvaranja. Govorio je o uzbuđenju koje osjeća pred velikim djelima, ističući da ga umjetnost duboko pokreće. „Mene uzbuđuje umjetnost“, kazao je, podsjećajući na veličanstvena djela muzike, arhitekture i slikarstva kao dokaz snage ljudskog stvaralaštva.

Suština stvaranja i lični doživljaj

Kada govori o suštini umjetnosti, Zec se vraća univerzalnim primjerima poput Michelangelove „Piete“, naglašavajući kako vrhunska djela nadilaze ljudsko i dotiču gotovo božansko. Istakao je da ga u vlastitom radu vodi potreba da ga djelo prvo lično uzbudi, kako bi moglo prenijeti emociju i na druge. „Mene prvoga mora oduševiti taj prozor, mora me uzbuditi“, rekao je, objašnjavajući svoj kreativni proces.

Na kraju je govorio i o trajnoj radoznalosti i posvećenosti radu, uprkos godinama. Smatra da se majstorstvo razvija s iskustvom i da ne prestaje sve dok postoji želja za napretkom. „Vi samo želite još bolje, još bolje“, zaključio je Zec, naglašavajući da je stalna težnja ka usavršavanju ono što održava umjetnika živim i stvaralački aktivnim.

federalna.ba