Razmjena zatvorenika u Ankari podsjeća na razmjene iz vremena Hladnog rata

Vijest o širokoj razmjeni zatvorenika u Ankari, između Amerike i Rusije, u mnogo čemu podsjeća na razmjene iz vremena Hladnog rata. Svijet je bio jasno podijeljen između dva velika vojna bloka, te su razmjene bile gotovo uobičajene. No, i u to vrijeme je trajala bliskoistočna kriza u kojoj je Izrael vodio ratove protiv svojih susjeda, poput Libana, Egipta ili Sirije. No, sada ispred sebe ima Iran, koji posljednjih godina nastoji osnažiti strateško partnerstvo s Rusijom i Kinom.

Iako nema formalne sporazume o vojnoj saradnji sa Rusijom i Kinom, Iran itekako tijesno sarađuje sa te dvije velesile na vojnom planu. Treba i podsjetiti da je prije nekoliko dana sirijski predsjednik Asad sa ruskim kolegom Putinom iz Moskve poručio da se situacija na Bliskom istoku dramatično pogrošava. Također, i danas traju konsultacije o tome kako odgovoriti na seriju ubistava političkih i vojnih zvaničnika Hamasa i Hezbolaha koje je počinio Izrael. Razgovori se vode na visokom nivou u Teheranu između Irana, Iraka, Jemena, Libana i vjerovatno Sirije. Što će reći, iako to niko neće otvoreno potvrditi, da su jasno vidljive konture novog bloka, u ovom trenutku više ekonomskog, ali rukovodeći se primjerom Sirije i Rusije, zašto ne reći - i vojnog. Dakle, ako su vođe na terenu, odnosno u ovom trenutku izraelski premijer i lider Hezbolaha, priželjkivali širenje rata, dakako svako iz svojih razloga, sada ga imaju nadohvat ruke.

„Suočavamo se s velikom bitkom, to više nije samo podrška frontu. Sada se vodi bitka u Gazi, bitka na jugu Libana, otvorena bitka u Jemenu, pa čak i u Iraku jer se sve dešava u isto vrijeme. Sada je to otvorena bitka na svim frontovima“, kazao je Hasan Nasrulah, vođa Hezbolaha.

„Izrael je na vrlo visokom nivou spremnosti za bilo koji scenarij – i u odbrambenom i u napadačkom smislu. Naplatit ćemo veoma visoku cijenu za svaki čin agresije protiv nas iz bilo koje arene“, kazao je Benjamin Netanjahu, premijer Izraela.

Naravno da Netanjahu prije svega misli na Iran, koji je serijom ubistava - što na svojoj, što na prijateljskim teritorijama - poprilično ponižen, tako da odgovor tipa napada dronovima na Izrael iz aprila, očito je, više neće moći biti prvi izbor

„Era 'udari i bježi' je završena. To smo dokazali na djelu. Svjesni smo da je Amerika zločinac i u potpunosti odgovorna za sve ovo. Ništa se ne dešava bez koordiniranja i podrške Amerike. Naša je dužnost da odgovorimo u pravo vrijeme i na pravom mjestu. Veoma nam je teško što je naš dragi gost stradao u našem domu“, kazao je Muhamed Bakir Kalibaf, predsjednik Parlamenta Irana.

No, Teheran će morati dobro promisliti o osvetničkoj akciji, i vjerovatno ne bez kosultacija s Moskvom i Pekingom. Također, pri tome mora osigurati i svoje vitalne kapacitete poput naftnih postrojenja, na šta prst upiru i vjerni izraelski saveznici - Amerikanci.

„Ako Hezbolah napadne Izrael, nadam se da će Iran imati jednu rafineriju manje. Vrijeme je da se ajatolah udari po džepu. Njegove rafinerije nafte su žila kucavica njegovog režima. Bez tih rafinerija, ne bi mogli finansirati terorizam. Zato ću zatražiti rezoluciju u septembru i da vidimo gdje Senat stoji o pitanju toga da su Iran i Hezbolah jedno te isto“, kazao je Lindsay Graham, republikanski senator iz Južne Karoline.

Iran je sada možda pred najvećim izazovom od nastanka Islamske Republike, ali je jedno sigurno - Palestinci u Gazi danas preživljavaju tristoti dan rata iza kojeg je 40 hiljada mrtvih i očito su nakon 7. oktobra prošle godine i napada na Izrael, suočeni sa totalnim ratom s ciljem njihovog nestanka iz Pojasa Gaze.

federalna.ba