Rat u sjeni Mundijala: FIFA pod pritiskom zbog saveza Infantino - Trump

Globalna politička i vojna kriza sve snažnije se prepliće sa svijetom sporta, a nogomet, koji se godinama predstavlja kao univerzalni jezik mira i zajedništva, sada se nalazi u središtu jedne od najkontroverznijih priča u svojoj modernoj historiji. Dok se Sjedinjene Američke Države i Iran suočavaju u otvorenom zračnom sukobu, a napadi dronovima i bombardovanja potresaju Bliski istok i zemlje saveznice, postavlja se pitanje: može li nogomet ostati po strani – ili je već duboko uvučen u politički spektakl?, analizira The Guardian.

Svjetsko prvenstvo u sjeni bombi

Posebno je šokantna činjenica da je jedan od domaćina predstojećeg Svjetskog prvenstva u nogometu upravo zemlja koja istovremeno učestvuje u vojnim operacijama protiv jedne od reprezentacija koje bi trebale nastupiti na turniru. Situacija bez presedana dodatno je zaoštrena tvrdnjama da je u tim operacijama ubijen i šef države zemlje koja je među najjačim selekcijama u svojoj grupi. Takav razvoj događaja dovodi u pitanje temeljni princip političke neutralnosti koji bi, prema vlastitim statutima, trebala poštovati FIFA.

Historija bilježi da su države domaćini velikih turnira ranije bile uključene u vojne sukobe – poput Velike Britanije tokom Svjetskog prvenstva 1966. ili Rusije, koja je 2018. organizovala Mundijal uprkos međunarodnim tenzijama. No, današnja situacija ima dodatnu dimenziju: sadašnji sukob direktno uključuje jednu od reprezentacija učesnica, dok istovremeno traje vojna kampanja protiv nje.

Infantino i Trump – savez koji izaziva pitanja

U središtu kontroverze nalazi se predsjednik FIFA-e Gianni Infantino, čiji je odnos s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom pod sve većim povećalom javnosti. Kritičari tvrde da je FIFA, umjesto da zadrži distancu, svjesno i demonstrativno stala uz administraciju u Washingtonu. Posebno su na udaru odluke poput dodjele tzv. “Nagrade za mir” američkom predsjedniku – priznanja koje je, prema navodima kritičara, praktično osmišljeno kako bi mu bilo uručeno.

Dodatne polemike izazvao je i projekat izgradnje mini-nogometnih terena u Gazi, predstavljen kao humanitarna inicijativa, ali istovremeno promovisan uz snažnu simboliku i politički kontekst koji su mnogi ocijenili kao pokušaj “pranja savjesti” kroz sport. Istovremeno, Israel, čije vojne operacije devastiraju infrastrukturu Gaze, i dalje normalno učestvuje u FIFA-inim takmičenjima, bez sankcija ili suspenzija. Time se dodatno produbljuje percepcija dvostrukih standarda u primjeni sportskih i političkih principa.

Može li Iran igrati?

Posebno je neizvjesno hoće li Iran uopće moći nastupiti na Svjetskom prvenstvu. Iranski nogometni savez saopćio je da se u trenutnim okolnostima “ne može očekivati da s optimizmom gleda na turnir”. Navijačima iz Irana već su ranije uvedena ograničenja ulaska u SAD. Prema pravilima FIFA-e, ne postoji automatski mehanizam koji bi regulisao situaciju u slučaju povlačenja reprezentacije zbog rata, no izvršni odbor ima široka ovlaštenja u okviru principa “više sile” (force majeure). To otvara prostor za političke i proceduralne improvizacije.

Situacija postaje još složenija kada se uzme u obzir da su pojedine zemlje pogođene iranskim napadima – poput Ujedinjenih Arapskih Emirata i Katara – bile u istoj kvalifikacionoj grupi.

Nogomet kao politički spektakl

Dok su američki bombarderi gađali ciljeve u Teheranu, visoki zvaničnici svjetskog nogometa sastajali su se u Velikoj Britaniji na redovnom zasjedanju Međunarodnog odbora nogometnih saveza (IFAB). Slika sportskih administratora za konferencijskim stolovima, dok svijet klizi prema široj regionalnoj eskalaciji, djeluje gotovo nadrealno.

Kritičari upozoravaju da nogomet više nije tek “najvažnija sporedna stvar na svijetu”, već dio šireg političkog narativa – sredstvo za preusmjeravanje pažnje, oblikovanje imidža i legitimisanje moći. Veliki sportski događaji često služe kao platforma za političku promociju. Spektakl, simbolika i globalna gledanost postaju moćan alat. U tom kontekstu, Svjetsko prvenstvo nije samo turnir, već i pozornica.

Hoće li FIFA snositi posljedice?

U “razumnijoj” verziji sportskog upravljanja, predsjednik FIFA-e bi se, tvrde analitičari, morao suočiti s ozbiljnim pitanjima o političkoj neutralnosti, etičkoj odgovornosti i granicama saradnje s državnim liderima uključenim u vojne sukobe. No, realnost svjetskog sporta često je drugačija. Finansijski tokovi, komercijalni interesi i političke veze čine mrežu u kojoj odgovornost rijetko dolazi brzo – ili uopće.

Svjetsko prvenstvo će se, po svemu sudeći, održati. “Show must go on” ostaje nepisano pravilo globalnog sporta. No, ostaje pitanje kakvu će cijenu nogomet dugoročno platiti zbog ulaska u prostor u kojem se miješaju rat, propaganda i moć.

Jer, dok lopta možda i dalje kruži travnjakom, sjena politike nad njom nikada nije bila veća.

federalna.ba