Rat nikome ništa dobro nije donio
Ratni doživljaji i stradanja ostavljaju trajne posljedice u životima onih koji su preživjeli rat. Poseban teret nose porodice onih koji su izgubili najbliže u ratu. U okviru USAID-ovog projekta “Moja priča - od žrtava rata do heroja”, Stanislav Krezić, Goran Dragojević, Zijad Bačić i Emir Hajdarević, uz podsjećanje na strahote rata, poslali su poruke mira te poručili da rat nikome ništa dobro nije donio, a da su njima oduzeti sloboda i dostojanstvo.
Upozoravamo na osjetljiv sadržaj!
“Ja uvijek kažem da je to Božija sudbina jer sam ja preživio. Sakrio sam se uz kuću i gledao sam tijela svih tih žena i te djece, među kojima je moja majka i dva brata i sestra”, sjeća se Zijad Bačić, svjedok strijeljanja u Prijedoru.
On je sa 14 godina vidio i preživio strahote rata. Kaže, među onima koji su pucali prepoznao je i svoje komšije. Oduzeta mu je porodica, a djetinjstvo uništeno.
U istom Prijedoru, Gorana Dragojevića, vozača sanitetskog vozila, tada na zadatku u bijelom mantilu i sa znakom Crvenog križa, presrela je grupa naoružanih Bošnjaka: “Otvaraju vatru na mene, na sanitet i zadaju mi, što će se kasnije konstatovati, 32 prostrelne rane. Otkidaju mi desnu nogu, desnu ruku, grudni koš, lijevu ruku, lijevu nogu”.
A obojica su se nakon proglašenja primirja vratili u Prijedor. Kroz USAID-ov projekat “Moja priča- od žrtava rata do heroja mira” upoznali su one ratom oštećene svih nacionalnosti. Shvatili su da su svi samo izgubili.
U Mostaru, Stanislav Krezić bio je logoru Armije RBiH, a Emir Hajdarević, tada 21-godišnjak, zarobljenik HVO-a.
“Nas je bilo u Bijelom polju u Potocima 108, od toga su bilo 54 žene, 14 djece i 40 muškaraca. 20 je nas bilo vojnika koji smo svaki dan izlazili na prisilni rad. Na tom radu gdje smo radili bilo je i ubistava”, priča Krezić.
A Hajdarević govori: “Kroz 309 dana koje sam proveo u logorima Hrvatskog vijeća odbrane ja sam prošao 5 logora. Svi ti logori su imali jednu stvar, a to je da su oduzeli moju slobodu i moje dostojanstvo”.
U logorima, danima bez hrane i pića uz prisilan rad i maltretiranja, izgubili su, kažu, kilograme, ali i dostojanstvo. Ipak, danas dostojanstveno pričaju svoju priču i šalju poruke mira, jer nam sada najviše trebaju.
Rat se ne treba voditi nigdje, jer je rat samo donio zlo.
Ovim ljudima niko ne smije da oduzme mir, bez obzira na svoje političke i lične ciljeve.
Ne smijemo dozvoliti nikada nikome više da nas nagovara kako mi tobože ne možemo da živimo zajedno.
Za ovu državu ima zaista mjesta za sve ljude, tako da ne trebamo se gurati
Svaki put kad se sjete, kažu, prožive traumu. Ipak, još vjeruju u dobre ljude i ideju zajedništva. Poručuju - jesmo izgubili slobodu i mir, ali nikome se ne smije ponoviti.
federalna.ba