Rat Izrael-Gaza: Koja je cijena mira?

Samo dočekati kraj dana i preživjeti noć smatra se čudom u Pojasu Gaze. Palestinci se "mole za sigurnost", napisao je Philippe Lazzarini, šef UNRWA-e, glavne humanitarne agencije UN-a u Gazi, u "beskrajnoj tragediji koja se produbljuje... pakla na zemlji“, piše za BBC Julian Borger.

Mora da je jednako pakleno za taoce koje je uzeo Hamas i za porodice njihovih žrtava. Rat je okrutna lomača koja ljude stavlja u strašne agonije. Ali njegova vrelina može proizvesti promjene koje su ranije izgledale nemoguće.

Desilo se to u zapadnoj Evropi nakon Drugog svjetskog rata. Stari neprijatelji koji su se vijekovima ubijali izabrali su mir. Hoće li rat u Gazi šokirati Izraelce i Palestince do te mjere da okončaju njihov vijek sukoba oko zemlje između Sredozemnog mora i rijeke Jordan?

Udovica Muhameda Abu Shaara

Borger piše kako je gledao snimak žene koja shrvana tugom, sjedi pored tijela svog muža, Muhammada Abu Shaara. Kako Izrael i Egipat ne dozvoljavaju novinarima da uđu u Gazu, nije je lično upoznao. „Nisam uspio da saznam njeno ime, koje nije bilo objavljeno pored imena njenog ubijenog muža i djece.“

Na snimku se čini da se ona nada, nekako, da će ga snaga njene tuge vratiti. "Kunem se, obećali smo da ćemo umrijeti zajedno. Umro si i ostavio si me. Šta da radimo, Bože? Muhamede, ustani! Za ime Boga, dragi moj, kunem se Bogom, volim te. Zaboga ustani! Naša djeca Nour i Aboud su ovdje s tobom. Ustani."

Dvoje djece tu je sa ocem. Svo troje ubio je Izrael. Zračni napad uništio je kuću za koju su se nadali da će im pružiti sklonište u Rafi.

Yonatan Zeigen

Borger dalje navodi kako je posjetio Yonatana Zeigena u njegovom stanu u Tel Avivu. Bio je to udoban dom, pun igračaka njegove djece. Među porodičnim fotografijama prepoznaje njegovu majku, Vivian Silver, koja je bila jedna od vodećih izraelskih zagovarača za mir sa Palestincima. Vivian je bila u porodičnoj kući u kibucu Be'eri, na granici sa Gazom, kada je Hamas napao 7. oktobra.

Yonatan se u prvim danima nakon što je njihov kibuc napadnut, nadao da je njegova majka odvedena u Gazu kao talac. Kada je čuo sirene za vazdušni napad u Tel Avivu, pozvao ju je. Prebacili su se na WhatsApp pošto su čuli pucnjavu i eksplozije u kibucu, nadajući se da će Hamas zaobići kuću ako ne bude pravila buku.

Pročitao je tekstove koje su razmjenjivali, malo crnog humora, a nakon toga poruke pune ljubavi i ozbiljnosti shvatajući da se vani događa masakr.

 „Pisala mi je, u kući su, vrijeme je da prestanemo da se šalimo i da se pozdravimo“, rekla je. "A ja sam uzvratio: 'Volim te, mama. Nemam riječi, s tobom sam'. Ona je odogovorila: 'Osjećam te'. I to je bilo to, to je zadnja poruka."

Sutradan je posjetio njenu kuću u kibucu i vidio da je izgorjela. Istražiteljima su trebale sedmice da pronađu ostatke Vivian Silver u pepelu ostavljenom u sigurnoj sobi.

Yonatan je odustao od svoje karijere socijalnog radnika da bi vodio kampanju za mir. "Oni su došli u moju zemlju i ubili moju majku jer nismo imali mira. Tako da, za mene, ovo samo dokazuje da nam je jedino to potrebno", kaže on.

"Moglo bi ići u bilo kojem pravcu. Katastrofe poput ove stvaraju promjene u društvima u svijetu. I vjerujem da to može dovesti do bolje budućnosti."

 Issa Amro

Issa Amro je palestinski aktivista u Hebronu na Zapadnoj obali. Grad je svet za muslimane i Jevreje, koji ga poštuju kao groblje proroka Abrahama. I to je bila tačka žarišta decenijama.

Issa je dobro poznat u Hebronu i izraelski vojnici koji su uveli policijski čas za Palestince koji žive u blizini jevrejskog naselja u srcu grada, smatraju ga problematičnim. Kaže da je bio zatočen i pretučen nakon napada 7. oktobra.

Kao i Yonatan Zeigen u Tel Avivu, Issa Amro vjeruje da bi rat mogao dati šansu Izraelcima i Palestincima da vode bolje i sigurnije živote.

"Mislim da imamo dvije prilike. Ili ćemo izabrati da ga učinimo dubljim i gorim (sukob), ili ćemo to iskoristiti kao priliku da riješimo sukob i da riješimo okupaciju, da riješimo aparthejd i omogućimo zajednički život. SIigurnosno rješenje je propalo... samo mir je rešenje."

Izgledi za mir

Sada se može činiti da je daleko, i mnogo više ljudi će biti ubijeno prije nego što se to dogodi, ali kao i svaki rat i ovaj će prestati.

Svi ratovi u Gazi i oko nje otkako je Hamas preuzeo kontrolu 2007. godine završili su na isti način, sporazumom o prekidu vatre. Svi prekidi vatre imali su fatalnu manu koja je garantovala sljedeći sukob između Izraela i Hamasa. To je zato što nije učinjen nikakav pokušaj da se okonča stoljetni sukob između Palestinaca i Izraelaca.

Ubijanja i razaranja u ovom ratu su toliko drugačiji da se niko ne može pretvarati da postoji bilo kakva normalnost koju treba i može vratiti. Ovaj put mora biti drugačije. Toliko traže Palestinci i Izraelci i vanjske sile koje su najvažnije.

Problem je u dogovoru oko toga kakvu budućnost pokušati stvoriti.

Izraelska vlada ulazi u diplomatski spor sa Sjedinjenim Državama, njihovim najvažnijim saveznikom, oko onoga što se dešava nakon prekida vatre. Predsjednik Joe Biden je ogorčen onim što naziva izraelskim "neselektivnim bombardiranjem" Gaze. Bez obzira na to, on nastavlja podržavati Izrael, kao i od početka rata, raspoređivanjem nosača aviona, slanjem aviona s oružjem i ulaganjem veta na rezolucije o prekidu vatre u Vijeću sigurnosti UN-a.

Zauzvrat, Joe Biden želi da se Izrael složi da je jedini put naprijed oživljavanje pregovora o uspostavljanju nezavisne palestinske države. To je bio cilj mirovnog procesa u Oslu, koji je propao nakon godina pregovora.

Izraelski premijer Benjamin Netanyahu nije mnogo rekao o tome kako će se upravljati Gazom ako i kada proglasi pobjedu nad Hamasom. Ali je odbacio plan Joea Bidena.

Jedna konstanta u Netanyahuovoj dugoj političkoj karijeri bila je protivljenje nezavisnoj palestinskoj državi koju je Oslo pokušao, ali nije uspio proizvesti.

Potpuna pobjeda i bezuvjetna predaja svih koji su ostali živi u Hamasu ostaju ciljevi Izraela. Netanyahu vjeruje da je uništavanje Hamasa jedini način da se spasu taoci. Nekoliko sati prije nego što je Biden rekao da je izraelsko bombardiranje neselektivno, Netanyahu je održao svoj govor. "Neću dozvoliti Izraelu da ponovi grešku Osla", rekao je. "Nakon velike žrtve naših civila i naših vojnika, neću dozvoliti ulazak u Gazu onima koji obrazuju za terorizam, podržavaju terorizam i finansiraju terorizam. Gaza neće biti ni Hamastan ni Fatahstan." Fatahstan je pogrdni naziv za Palestinske vlasti, Hamasovog rivala, koji priznaje Izrael i sarađuje s njim na sigurnosnom planu.

Izraelska unutrašnja politika doprinosi Netanyahuovim proračunima. Istraživanja javnog mnijenja pokazuju da ga mnogi Izraelci krive za obavještajne i sigurnosne neuspjehe koji su omogućili Hamasu da provali u Izrael takvom silom. Udvostručavajući svoje protivljenje palestinskom samoopredjeljenju, Netanyahu pokušava vratiti povjerenje desnih jevrejskih nacionalista koji podržavaju njegovu vladu.

Yonatan Zeigen, sin ubijene mirovne aktivistice Vivian Silver, kaže da bi njegovoj majci bilo slomljeno srce da vidi rat, vjerujući da ratovi izazivaju još ratova. "Mislim da bi rekla 'ne u moje ime'... rat bi, ako nismo previše naivni, trebao biti sredstvo, zar ne? Ali čini se da je ovaj rat razlog sam po sebi, osveta."

Yonatan osjeća novu priliku, da vrati mir na izraelski politički dnevni red.

Pobornici mirovnih kampanja su se u Izraelu isticali sve dok nisu diskreditovani pošto je 2000. godine izbila oružana palestinska pobuna i nakon što je proces u Oslu propao. Ideja o miru s Palestincima nestala je sa glavne izraelske političke scene. Sada se, nada se Yonatan, vraća nazad.

"Apsolutno. Prije nisi mogao ni riječi izgovoriti. A sada ljudi samo o tome pričaju.“

Issa Amro, palestinski aktivista u Hebronu, kaže da je tamo život Palestincima mnogo teži od 7. oktobra. „Postalo je mnogo gore. Deset puta gore. Više ograničenja. Više nasilja. Više zastrašivanja. Ljudi se uopće ne osjećaju sigurno. Ljudi nemaju dovoljno hrane. Ljudi nemaju pristup društvenom životu. Nema škola, nema vrtića, nema posla. To je kolektivna kazna unutar područja koje je vrlo ograničeno."

Issa se verbalno posvađao sa grupom izraelskih vojnika dok su reporteri BBC-ja s njim šetali centrom Hebrona. Jedan od njih, u borbenoj opremi, s jurišnom puškom i velikim pištoljem u futroli, sa crnom maskom koja mu je samo otkrivala oči, pažljivo je slušao dok mi je Issa govorio da je mir jedini put naprijed jer nema vojnog rješenja za sukob. Vojnik nije htio reći svoje ime kada se ubacio u razgovor. "Ne znate kako je odrastati u Izraelu sa ovakvim komšijama", rekao je. "Prava homoseksualaca, tuku žene, to sam vidio svojim očima. Da. Ubijaju svoje kćeri ako imaju aferu sa nekim ko im se ne sviđa. Oni (Palestinci) su nasilni. Znam ih, živim s njima . Ne žele mir... Mrze me. Znaš da to osjećam. Znam sve što pričaju. Ne razgovaram s njima."

Šansa za mirnu budućnost, za nezavisnu palestinsku državu uz siguran Izrael za koji Amerikanci, Britanci i mnoge druge zemlje kažu da žele, neće biti moguć bez trajne diplomatske i političke volje i odlučnosti.

Stari format u Oslu, pregovori Palestinaca i Izraelaca uz posredovanje Amerikanaca, završio je neuspjehom. Ako i bude sljedeći put, jedna ideja koju su spomenuli visoki zapadni diplomati je da se Palestinska nezavisnost učini ključnim dijelom šireg paketa promjena na Bliskom istoku. Izraelu bi bila ponuđena nagrada uzajamnog priznanja sa Saudijskom Arabijom, ako bi napravili ustupke neophodne za nezavisnost Palestine. Jordan i Egipat bi bili ključni igrači, kao zemlje koje su sklopile trajni mir sa Izraelom. Također bi od vitalnog značaja bili Katar i Ujedinjeni Arapski Emirati, izuzetno bogate zaljevske države. Kao i Saudijci. Njima je potreban mir na Bliskom istoku jer troše stotine milijardi na uspostavljanje sebe kao globalnog igrača. Nacrt već postoji. Prije dvadeset godina, saudijski mirovni plan ponudio je Izraelu puno priznanje i mir sa arapskim državama, u zamjenu za održivu i suverenu palestinsku državu u Gazi i na Zapadnoj obali, sa glavnim gradom u istočnom Jerusalemu. Nacrt bi se mogao ponovo pokrenuti proširenjem postojećeg Abrahamovog sporazuma između Izraela i nekih arapskih zemalja, ali dodajući mu cijenu palestinske države.

To je ambiciozna ideja, koja se neće ostvariti bez novih izraelskih i palestinskih lidera koji su vjerovali u projekat. Amerikanci bi mogli posredovati, iako bi morali biti ravnopravni, nešto što nikada prije nisu uspjeli. Obje strane bi morale biti spremne da naprave bolne kompromise u pogledu njegovanih uvjerenja, posebno u pogledu teritorije. Političke oluje bi se slomile oko lidera spremnih da preuzmu rizik za mir.

Izraelskog premijera Yitzhaka Rabina ubio je jevrejski ekstremista 1995. godine kada je pokušao da sklopi mir sa Palestincima. Islamistički ekstremista ubio je egipatskog predsjednika Anwara Sadata jer je sklopio mir s Izraelom.

A rat u Gazi bi morao da se završi što je prije moguće. Ako se proširi, scenariji noćne more uključuje očajne Palestince koji probijaju egipatsku granicu dok se izraelski tenkovi približavaju i eskalaciju u rat punog razmjera trenutne prekogranične razmjene između Izraela i libanonske milicije Hezbolah.

Toliko toga mora proći kako bi mir imao šansu. Toliko toga je već pošlo naopako da se mir čini nemogućim, zaključuje Borger za BBC.

federalna.ba/BBC