Ramazanske arabeske: Hikaja o besjedi Behlula i halife Haruna er-Rašida

“Ramazanske arabeske” oslikala Aida Hadžiabdić

Halifa Harun er-Rešid volio je razgovarati sa Behlulom, čovjekom koji je posjedovao veoma dobru dušu i sa čijeg jezika su se prosipali biseri mudrosti. Opet je jednog dana poželio da se nađe u muhabetu s njim. Poslao je vojnika koji ga je pozvao da dodje. Vojnik koji ode da ga pozove, nadje Behlula kako spava. Odmah ga povuče za odjeću i reče mu:
- Ustani, o, dobri čovječe! Traži te halifa!...
Behlul lagahno otvori oči i u isto vrijeme se veoma naljuti. Htio je podučiti ove neznalice:
-O, ljudi, spustili ste me sa mjesta vladara! Kojim pravom ste ovo učinili?!
Njegove riječi zbuniše sve prisutne. Takođr i halifa ne razazna značenje ovih Behlulovih riječi. Upitao ga je:
- O, znalče! Sa kakvog smo te to vladarskog mjesta skinuli?!
Behlulove oči su se nasmiješile, te uhvati priliku koju je čekao. Rekao je:
- O, sultanu! U snu sam sebe vidio kao vladara. Sjedio sam na prijestolju, oko mene su bili moji robovi, džarije, veziri i paše... Riječ mi je bila oštrija od mača, moja vlast prostirala se na svako mjesto... Probudili ste me baš u trenutku kada sam plivao u veličanstvenosti i tada mi iz ruke pobjegoše moje prijestolje i moja vlast!
Harun er-Rešid se nasmija i reče:
- O, dobi čovječe! Zar ne znaš da vladavina u snu nema nikakvog uticaja?
Taj Allahov istinski vojnik koji je posjedovao veliko znanje, poput potoka zažubori i reče:
- O, Harune! Kakve razlike ima između moje i tvoje vladavine?! Kada sam otvorio oči, pronašao sam život, a ako ti zatvoriš oči, zauvijek ćeš ostati bez sultanata... U tom slučaju, reci mi koji od ova dva sultanata nema uticaja?!