Radmanović: Svjesni smo da nema većine za smjenu Podžića

Nebojša Radmanović, dopredsjedavajući Zastupničkog doma državnog Parlamenta, bivši član Predsjedništva BiH i potpredsjednik SNSD-a u intevjuu za Federalni radio kazao je kako odbacuje konstrukciju da SNSD blokira institucije te da sjednica Parlamenta nije jedini način da se radi.

Radmanović je istakao da je uslov za stjecanje uslova za rad u institucijama BiH povlačenje nametnog Zakona o negiranju genocida što je zahtjev upućen na adresu PIC-a.

Radmanović je naglasio kako je glavni krivac za očajne odnose unutar BiH kriva isključivo Međunarodna zajednica i da sve dok je tako nema osnova za bilo kakav dogovor kao ni za napredak ka NATO-u ili EU koja kako kaže, ionako ne zna šta da radi sa Zapadnim Balkanom.

S Radmanovićem razgovarala Jasenka Tica Isović.

Želim da razgovaramo iskreno, nisam kao što vidite ponijela ni papir niti spremna pitanja, jer se nadam spontanom i otvorenom razgovoru s obzirom na krizu koju imamo u BiH, a koja se prelama preko leđa građana BiH. Krivica je na SNSD-u, na predstavnicima iz Republike Srpske, na Dodiku. Zašto i čemu ova blokada, derogiranje institucija BiH, je li ovo način da se riješe nesuglasice?

-Najlakše bi bilo reći ne i završtiti na tome. Ne se odnosi na blokadu. Je li rješenje? Nije rješenje nikakva blokada. Ali ovo nije blokada. Tačno je da je u BiH vrlo teško političko stanje u cjelini i nesporno je da se mi moji se bavimo politikom najodgovorniji a takvo stanje i to pokazuje gdje smo mi godinama. Ponekad čini se da idemo malo unazad što je neprirodno. Takvi loši odnosi koji traju duže su uzročnik ovakvog stanja, ali nisu glavni. Ocjena u Vašem pitanju da je riječ o blokadi nije tačna. Za ovo stanje su najodgovorniji upravljači i to ne kažem samo zbog ove krize. Isto sam govorio i prije deset, petnaest godina. Nisam mogao ni pretpostaviti da će se ovo ovako desiti. Mislio sam da ćemo za četiri, pet godina razgovorom sve riješiti bez stranih upravljača. I ja to mislim i danas. A za ovo sve danas što se desilo je povod Inzkova dopuna Krivičnog zakona. Katastrofalna. Ne govorim sada o tome zašto je on to uradio ni kakava je vrsta pritiska ni o percepciji nego načini na koji je napisao članove Zakona u kojima je zabranio da mislimo.

Zabranio da mislimo ili zabranio da negiramo sudske presude, jasne i precizne?

-To je usputna stvar.

Usputna stvar? Imali smo mi prostora za dogovor o priznanju presuda i suočavanju sa zločinima i mi to nismo uradili?

-Tačno, nismo bili u stanju da to uradimo generalno u BiH.

Pa kako onda nije bilo potrebno? Ovo je sramota prije svega da nam neko mora nametati nešto što je civilizacijska vrijednost.

-Ali nam nije samo ovo nametnuto, zato sam i rekao i spomenuo Međunarodnu zajednicu, nije samo ovo.

Uredu, ali hajde da ostanemo na ovome.

-Da, ali treba doći do toga, jer pazite godinama predstavnici Međunarodne zajednice prave probleme u BiH i to na razne načine. Prethodni svi visoki predstavnici su to radili. Pa evo i Carl Bildt, onaj koji je nama u RS-u prihvatljiv je prvi promijenio Dejton. Ali to sve ide na štetu svih u BiH. Naravno nama ovdje je sve ili protiv Srba ili protiv Bošnjaka ili protiv Hrvata, a Hrvati stalno misle da je nešto protiv njih, a u suštini je protiv svih koji žive u BiH. Uzročnik svih problema je međunarodni faktor koji hoće da upravlja. A onda mi domaći političari koji se često ne snalazimo u takvoj situaciji, često smo isključivi i ima među nama onih koji ne znaju šta rade.

Trenutno je vama problem Inzkov zakon, da ne otvaramo širu priču ranijih poteza Međunarodne zajednice. Vi ste nedavno i sami kazali da je smanjen broj negiranja genocida i drugih zločina po presudama i ja ne vidim kako to može biti na štetu građana BiH, ali šta iz RS zapravo želite? Kako hoćete da se riješi pitanje nametnutog zakona?

-Ima više načina. Ono o čemu se u BiH ne slažemo treba držati po strani,  ne da nam to o čemu se ne slažemo pokvari sve ostale odnose koje možemo da gradimo. Znamo da mi iz RS-a to nikad nećemo prihvatiti i znamo da Bošnjaci imaju svoje i drži to pitanje po strani i radi šta hoćeš. Ali. Neko će ovo pitanje ipak morati riješiti. Ima nekoliko načina, ali mora postojati dobra volja i međunarodnih i domaćih faktora. A to je novi problem.

Pa što će Vam sad međunarodni faktor kad ste maloprije rekli da je glavni uzrok destabilizacije odnosa u BiH?

-Samo da poništi šta je uradila.

Da se poništi Inzkova odluka?

-Tako je.

Pa onda je adresa?

-Vijeće za implementaciju mira.

Tako je. A ne Parlament BiH koji ne radi.

-Mi ne priznajemo ni PIC. Oni su vanustavna kategorija.

Priznajete samo Rusiju u unutar PIC-a.

-Pa dobro oni su jedna od članica tog Vijeća koje nam nije ni trebalo, ali da ne ulazim sad i u tu priču. Mi smo sad u jednoj potpuno neobičnoj situaciji, evo i Vi u pitanju optužujete nas da bojkotujemo.

Ne optužujem, vidim i pitam Vas.

-Dobro Vi pitate, a ja kažem nije bojkot. I prvi dan sam rekao nije bojkot. Naša NSRS je nama izvorište i tamo smo rekli šta mi možemo ovdje raditi i jasno je rečeno da nema uslova za donošenje odluka i nismo rekli da ne radimo. Mi radimo. Meni se ponekad čini da sam više ovdje u Parlamentu i radim nego kad imamo sjednice.

Ako nije blokada šta je onda?

-To se zove nema uslova za donošenje odluka.

Na koji to način nema uslova? Sazovete sjednicu Parlamenta i radite. A ne da Zvizdić sazove radno-konsultativni sastanak, vi ne dođete. Nikšić zakaže sjednicu Komisije za nadzor nad radom OSA-e vi ne dođete, kontinuirano optužujete i OSA-u i Mehmedagića da radi protiv interesa Srba, a nema vas da to rješavate.

-Tačno, dobro ste rekli.

Nema logike.

-Ima.

Kako? Gdje da to rješavate? Na livadi negdje?

-Izabrani predstavnici naroda u BiH moraju se stalno dogovarati i u zemljama u kojima ima mnogo manje problema, sjede i pričaju, mi ovdje moramo mnogo više od toga. Sad smo ušli u situaciju i mislim da nam je tu međunarodni faktor potpuno napravio cirkus u smislu da se samo osvrćemo ko će od njih šta reći, a mi međusobno se ne dogovaramo. Ali želim opet istaći to lako možemo dokazati Ustavom da je nama glavni Parlament RS-a i mi se ponašamo u skladu sa tim.

U Predsjedništvu glavna NSRS?

-Da.

Koga predstavlja Milorad Dodik Predsjedništvu BiH?

-Predstavlja narod iz Republike Srpske koji ga je izabrao.

Predstavlja sve građane BiH, a biran je iz reda srpskog naroda. Neko je to pametan smislio.

-Da, ali ako član Predsjedništva ne može da uđe u pola opština kako onda predstavlja sve? Tačno se zna ko bira koga u Predsjedništvo i sasvim je normalno da kad građani iz RS-a, ne samo Srbi već svi koji tamo žive biraju člana Predsjedništva, da on prvo njih predstavlja. Naravno da je Ustav rekao da Predsjedništvo predstavlja sve građane BiH i jeste, tako bi svaki pojedinačno trebao da se ponaša, ali se ne ponaša i nije se nikad ni ponašao. Da se razumijemo.

U prvim godina nakon Dejtona jeste. Nije bilo ovoliko tenzija i nesuglasica, interesa, zloupotreba. Čak ni HDZ-u nije smetao način izbora člana iz reda hrvatskog naroda.

-Da, ali to je nešto drugo. Kad vidite kako je regulirano glasanje u Predsjedništvu kakve su vrste zaštita  onda vidite da je u nekoliko krupnih stvari odlučivanja glavna NSRS. I to je nama iz RS-a dovoljno. Dakle, nema uslova za donošenje odluka dok se ne ponište ove izmjene Zakona. Dakle, ne bojkotujemo, radimo. Nije rad samo sjednica Parlamenta, glavni rad zastupnika je na terenu sa onima koji će eventualno glasati za njih i kojima polažu račune.

Pa dobro onda evo završite smjenu Sifeta Podžića na terenu kad se to tako radi. Nemojte sazivati sjednicu Parlamenta i završite to na terenu.

-Ne može se to završiti na terenu. Ne, ne.

Pa vidite da mora da radi Parlament.

-Mora da radi. Radi.

Radi? Ne bih rekla. Gdje su sjednice?

-Parlament ima svoj plan. Mi ga ostvarujemo nekad brže nekad sporije i to zavisi od niza stvari. Svojevremno je i Denis Zvizdić imao istu situaciju da mu je Parlament teže zasjedao. Sjećate se? Takva je bila politička situacija nije on kriv. A onda kad sam ja bio predsjedavajući smo obrađivali tačke iz prethodnog mandata i to niko ne vidi. I dobro, sad je opet zategnuto i svi traže rješenje.

Neka bude, ali Parlament BiH mora više da radi i da radi zapravo. Da li postoji Predsjedništvo BiH? Milorad Dodik kaže da ne potoji. Vrlo neozbiljno i neustavno.

-Neću da branim Milorada Dodika, ali i hoću. Ne zato što mi je prijatelj, a jeste, nego zato što je ovdje u pravu i sad ću Vam to i dokazati. Kad je riječ o Predsjedništvu ono postoji, ali zavisi šta postoji. Prvo koje mora poštovati Ustav je Predsjedništvo. Ovo što je uradio Komšić sa kojim sam inače jako dobar je kršenje Ustava. Zna se kako se odlazi na sastanke i ko vodi vanjsku politku. Treba saglasnost.

Pa odlazio je i Milorad Dodik bez saglasnosti? Kod Orbana recimo.

-Ne, nije išao. To je bio poseban poziv kao što je i Željkov sastanak. Ali postoji plan godišnji. Tačno se zna kad se ide u UN. Sad se već zna da je zasjedanje Generalne skupštine u septembru iduće godine. I zna se da se Predsjedništvo mora o tome usaglasiti. Sve što je Komšić uradio bilo je da izigra i plan rada i Ustav i Poslovnik i da on ode bez ikakvog stava. Nismo se mi slagali ni prije, ali smo se usaglašavali. Nikad se nije desilo da član Predsjedništva ode, a da nema saglasnosti ostala dva člana. To je po Ustavu. Moglo se desiti  i dešavalo se da se nekom rečenicom u govoru odstupi, ali to je drugi. Ovo što su sad pozvali Komšića, a zbog čega je Dodik ljut s pravom je bio lični poziv.

Pa šta vama to onda govori? To što su ga pozvali znajući da ne postoji saglasnosti Predsjedništva?

-Oni mogu i da pogriješe, namjerno ili slučajno. Ne vjerujem da je najmjerno pogriješio predsjedavajući već njegova administracija koja zna biti gora nego naša, a mi znamo kakvih sve tu ljudi ima.

Ja ne znam, ali evo možda Vi da.

-Da, znam. Ima pravo Željko Komšić otići, ali kad nastupaš u ime BiH moraš se usaglasiti. On to mnioje uradio. Prekršio je Ustav. I zato Milorad Dodik kaže da ne postoji Predsjedništvo. Pitajte Željka Komšića je li prekršio Ustav pa da vidimo šta će reći.

Ali gospodine Radmanoviću zaista je za ne povjerovati da bilo ko iz SNSD-a ili Milorad Dodik sam priča o kršenju Ustava poslije mnogih poteza koji su također bili kršenje Ustava. Ili nekih drugih poteza. Mogli ste naprimjer podići helikopter OS kad je trebalo gasiti požare.

-Jesmo, ali nije bila na vrijme zakazana sjednica i nismo bili sigurni u ispravnost helikoptera OS pa smo ponudili helikoptere RS-a.

Da, opet derogiranje državnih rješenja i afirmacija entitetskog. Ali vratimo se blokadama. Saša Magazinović, Vaš kolega je iznio zanimljivu projekciju kazavši da je smjena Sifeta Podžića u Parlamentu vrlo mudar način da prekinete blokadu koju ste sami izazvali?

-Opet kažem da nije blokada. Radimo, ali ne donosimo odluke. Saša Magazinović se izvještio u opozicionom radu i bilo bi vrlo interesantno vidjeti kako bi se pokazao kad bi bio na vlasti. Istina, mislim da ni Vi to nećete doživjeti, jer kakva mu je politička partija nikad neće doći do vlasti. To kako on radi je pokazatelj novog načina rada zastupnika o kojem smo maloprije govorili i koji potvrđuje moju tezu da nije zastupnik samo u Parlamentu već je zastupnik danas i na Twitteru i na Facebooku i to najbolje pokazuje Saša Magazinović sa svojom potpuno smiješnom rečenicom koja je očito vrlo prihvaćena ovdje u Sarajevu, jer pratim i slušam ovdje to od kad je rekao. Nije to na djelu. To što on kaže. Smjena Sifeta Podžića nije zbog toga da bismo se mi vratili u Parlament. Sifet Podžić je uradio ono što on najbolje zna da ne smije uraditi. Ja ga poznajem i ja sam zaprepašten, jer zna sve procedure i zna da to nije smio uraditi i zato je pravi potez Tegeltije to što ga je smijenio. I nije pitanje sad hoće li SNSD doći na sjednicu, kao da mi ne znamo da nema većine za to. Ali to je jedno drugo pitanje.

Dakle, nema većine za smjenu Podžića?

-Mislim da nema.

Dobro, šta želite vi iz RS-a da okončate blokadu rada?

-Tražimo stavljanje van snage Inzkovog zakona od PIC-a.

To se neće dogoditi. Da stave van snage nešto što je cvilizacijska norma. Negiranje genocida i zločina.

-Nemojte da ulazimo u tu priču. Ako hoćete možemo posebnu emisiju da napravimo. Priča je vrlo tanka.

Sve dok ima i jedan predstavnik srpskog naroda koji će reći da je u Srebrenici bio genocid imate problem.

-Nemojte tako. Koliko ljudi u BiH priznaje genocid nad Jermenima? Kako evo Vi gledate na to?

Ja? Meni je isto neshvatljivo da mi budemo taoci Osmanlija i njihovih postupaka prema pravoslavnom življu na ovim prostorima, a koje im zamjeraju Srbi, dok paralelno s turskom grade dobre odnose. Kad već pitate.

-Gradimo dobre odnose. 95 posto političara nema pojma o prošlosti, a 95 posto ih priča o prošlosti. Ja sam spomenuo genocid i razne genocide koje niko ovdje ne spominje.

Bavimo se zločinima unutar naših granica.

-A zločine nad Srbima? To niko ne spominje.

Kako ne spominje, evo Sarajevo će graditi spomenik i odati počast žrtvama na Kazanima.

-Onakav spomenik?

Šta je sad problem sa spomenikom?

-Ne valja, jer nema zločinaca. Nema ko je uradio i zašto.

Pa nema ni spomenika u Srebrenici s vaše strane niti odavanja počasti žrtvama genocida, evo krenite vi prvi recimo, a ja vas uvjeravam da će Sarajevo i ostali pratiti.

-Pa ima već prostor u Srebrenici koji je zauzet i napravljen.

Zauzet prostor? Kako takva konstrukcija gospodine Radmanoviću?

-Zauzet je prostor. Šta sad treba pored Memorijalnog centra napraviti novi spomenik je li? Ne možemo ni mi Srbi ni iko drugi praviti novi spomenik.

Odajte počast žrtvama gospodine Radmanoviću prije svega, prije spomenika.

-Odavanje počasti je lična stvar. Nećete me valjda natjerati da odam počast?

Svašta. To ni do sad niste radili pa zašto biste i sada. Ali ste uzeli za pravo da analizirate spomenik u Sarajevu, a nećete sami da se suočite s nekim stvarima.

-Sve se slažem s Vama, ja pripadam ljudima koji to rade. I odavanje počasti žrtvama  unutar svih naroda.

Pa odajte počast srebreničkim žrtvama, ne Vi samo, već cjelokupni establišment uz RS-a.

-Ne može tako kako Vi kažete, ne može.

Bolje da stanemo na ovome, očito nećemo se razumjeti. NATO, Dokle smo? Vi ste jedan od ljudi koji je nekad drugačije mislio o NATO-u, čak ste svojevremeno i afirmirali tu priču kao član Predsjedništva BiH?

-Više je problema u priči o NATO-u. U momentu kad se prave zajedničke OS, snažan je to pritisak Međunarodne zajednice i tadašnji predstavnici RS-a nisu bili ličnosti koje su u stanju da iznesu taj pritisaki to su prihvatili. U pravljenju Oružanih snaga usvaja se Zakon o OS koji jasno kaže da svi izabrani funkcioneri trebaju podržavati put ka NATO-u. Taj član sad svi ignoriraju i neće da znaju za njega. Pa ni oni koji su ga kreirali. Mladen Ivanić, Mladen Bosić i ostali. Moram reći da je i SNSD glasao za to, ali je i opozicija. Tad je opredjeljenje bilo za NATO savez. I moje. Tad su svi navijali za NATO, ali Srbi ne u srcu. Ali tada smo morali. Sve ono vezano za mene je Aplikacija, Akcioni plan za članstvo i zaključak Predsjedništva da se aplicira za članstvo. Tada smo već bili u Partnerstvu za mir gdje su i Srbija i Crna Gora i Rusija. Akcioni plan za članstvo prema kojem smo išli nismo poslali ni danas. Taj zaključak da se tad aplicira sam, ja potpisao kao predsjedavajući. I on nije prihvaćen. U međuvremenu stvari se mijenjaju i mi skupljamo hrabrost da kažemo mi nećemo u NATO. Mi iz RS-a.

Za to vam treba konsenzus, jer u NATO ne ulazi entitet već država.

-Ali neće NATO nas više ni da primi.

To ćemo vidjeti gospodine Radmanoviću. Možda ste upravu, a možda i niste.

-Nismo završili priču o NATO-u i ona je sad u jednom potpuno nedefiniranom stanju. Dosta toga se odvije u skladu sa NATOP standardima, ali mi nemamo zajednički stav da napravimo korak naprijed.

Ništa od uslova ne ispunjavamo. Na sceni je produžavanje rokova, mijenjanje uslova. Ne radi se ništa.

-Priznajem krivicu nas domaćih političara. Ali ona nije ključna. Ovdje je ključna EU koja ne zna šta će sa Zapadnim Balkanom. I u kojoj smo mi izgubili godine i godine, ne znači da neke zakone koje su tražili nismo trebali usvojiti, ali zbog sebe. A EU i danas pokazuje da nas sa Zapadnog Balkana ne želi. Ni jedan uslov nije ključan.

Smatrate li rješavanje pitanje Izbornog zakona i ustavnih izmjena možda pomakom na tom putu?

-Ne. Rekoh ni jedan uslov nije ključan. Oni da su htjeli oni bi nas primili do sad. Da su htjeli primili bi nas. Mi smo prije deset godina bili bolji i od Rumunije i od Bugarske i njih su primili. O tome sam i ja govorio kad sam bio evrooptimista i mislio da ćemo brzo to završiti. Tada sam govorio da čitava Zapadni Balkan treba primiti.

Sad se pokušavaju razoriti i one uspješne reforme koje smo proveli poput OS.

-Ako se ovako nastavi OS će se same raspasti, ako ministar odbrane samoinicijativno mimo Ustava donosi odluke na koje nema pravo onda se mora to razoriti.

Nekoliko puta sam imala opasku u razgovoru sa sagovornicima da bi se najbolje vidjelo kako funkcioniraju OS kad bi se zaratilo. Radikalna ocjena ili ne?

-Iz više razloga to ne treba govoriti. Ne treba rat ovdje nikome. Osim možda političarima iz udobnih fotelja.

A je li rat ako se traži otcjepljenje RS-a?

-Nije. A zašto bi bio? Referendum je demokratska stvar. U Švicarskoj svaki mjesec neki refrendum i niko se ne buni.

Neki referendum nije isto što i refrendum o otcjepljenju. Nije lako tek tako dirati granice međunarodno priznate države teritorijalnog integriteta i suvreniteta.

-Pa nije. Nije lako. Treba pokušati zajedno i iscrpiti sve mogućnosti. I treba do besvijesti sjediti i razgovarati. Zadnja situacija su fizički udari i okršaji. I moguće jen to dogovoriti, ali nije moguće kad stranci zakuhavaju.

Stanje u SNSD-u. Da li su svi saglasni sa posljednjim potezima kad je riječ o blokadama ili kako Vi kažete izostanku uslova za rad?

-Ne možete govoriti o cjelokupnom članstvu kojeg ima 200 hiljada, u užem rukovodstvu svi se slažu. I širem.

Ima li zastupnika koji bi možda htjeli doći na sjednicu?

-Postavimo to po mom viđenju na ovakav način. SNSD ima organe. I svi organi stranke saglasni o ovome. Nije bilo drugačijeg mišljenja javno, ima li drugačijih neizrečenih stavova ne znam. Ali unutarpartijske stvari nikad niko neće pričati. Naravno da i kod nas ima različitih mišljenja o raznim stvarima. Ali ovdje smo jedinstveni. Čak i sa opozicijom.

A imate li jaku opoziciju u RS-u?

-Jaku? Oni nemaju pojma. Nesreća su za RS, jer se mi opustimo u SNSD-u kad su ono ovakvi nikakvi. Moje mišljenje je da od opozicije očekujete ozbiljne ljude koji ozbiljno promišljaju političku scenu. Ne trebamo se slagati, ali ako u toj opoziciji imate profesore univezitetske ekonomije, a oni govore o izdajnicima i patriotama, a ne spominju ekonomiju to nema nikakve opozicije. Naprimjer. Opozicija je vrlo slaba i to je šteta, jer jaka opozicija je jaka i vlast. Neki ljudi iz trenutne opozicije nisu ni dva puta prošetali kroz Banja Luku.

Za kraj Izborni zakon kao nepremostiva prepreka. Znam da se iz RS-a ne miješate u federalne stvari, ali Palmer je kazao da treba mijenjati i Dom naroda BiHJ, tu je i način izbora u Predsjedništvo. Šta je za SNSD prihvatljivo?

-Ništa što kaže Palmer nije prihvatljivo. Riječ je o čovjeku koji nas bolje poznaje nego mnoge diplomate, ali se nikad SAD-u nije dogodilo da dođe čovjek specijalno zadužen za Izborni zakon u BiH. To je van pameti i ne razumije odnose. Jer da razumije nikad ne bi rekao ono što je rekao za Dom naroda u Parlamentu BiH. Federacija nešto sasvim drugo. Treba na drugi način pritupati toj priči. Mi sde ne izvlačimo iz procesa, ali najveći problem vidimo u Federaciji. U odnosima Bošnjaka i Hrvata o ravnopravnoj zastupljenosti i mi smo rekli da se u to nećemo miješati u to. Kad je riječ o rješavanju presude Sejdić i Finci evo mi kažemo i prvi smo i rekli to svojevremeno, neka nema predznaka nacionalnog u Predsjedništvu. Nije baš da smo se slagali u RS-u o tome, ali smo prihvatili da ispoštujemo i konačno implementiramo odluku. Naravno da su nam odmah rekli lako je vama. I mi smo rekli zato da Federacija riješi šta ima pa ćemo u i mi da se uključimo. Sad je ponovo problem pred izbore i teško ćemo išta uraditi i nikakav Palmer tu neće pomoći. Ne očekujem ozbiljna rješenja. Ako se lideri Bošnjaka i Hrvata dogovore onda možda i bude rješenja.

federalna.ba/Jasenka Tica Isović