Radio-dokument: Slobodan Đurasović – Svjetla za daljine, 4. dio
Dokumentarni radijski serijal „Svjetla za daljine“ rađen je po motivima istoimene knjige i prati životopis legende sarajevske i evropske košarke Mirze Delibašića
„Federico Garsija Lorca u svojoj poznatoj poemi 'Tužaljka za Sanchezom Mejiasom' ovako se oprostio od svog prijatelja čuvenog toreadora koji je 1935.godine poginuo u areni – Dugo se neće roditi, ako se uopće rodi, Andalužanin tako dičan, tako bogat avanturama. I ja ću se u ime svih onih što nose Mirzu u srcu, ovom strofom oprostiti od Mirze. Neka stoji ono Andalužanin. Mirza je bio građanin svijeta“ – Slobodan Đurasović
„Godinama je ime Slobodana Đurasovića, profesora, pjesnika i esejiste, kružilo oko sarajevske književne scene u svojevrsnoj ilegali. U samom srcu alternativnog stvaralaštva. Ne zbog toga što je njegova literarna majstorija bila manje umjetnički vrijedna, nego zbor prirode Đurasovićevog dara i nekonformizma koji nikad nije dao svesti u šablon diktiranog ukusa, u estetke koterije i normativizam književne aktuelnosti. Zato je, mada nepravedno prema sebi i svom daru, Đurasović stjecao ime u pop i rok muzici pisanjem pjesama za vodeće grupe i pjevače. Suglasno svojoj beskompromisnoj naravi koja je uvijek bila ignorantska prema svim licemjernim građanskim normama, Đurasović je i kao gimnazijski profesor svojim stilom ušao u prostor sarajevskog urbanog mita., jer su za njega školski sistemi bili mučilišta, gdje se mlada bića sistematizovano obezličuju i pretvaraju u lutke automate kako bi postali korisni članovi društva. Traganje za ljepotom bio je smisao njegova života. Nogomet, putovanje i lutanje kroz predjele i vremena starih civilizacija, gradovi, luke rijeke i okeani koji, Đurasović je panteistički shvatao svijet, zanosno pričaju o sebi. I, kroz sve ovo Đurasović je prolazio prepušten srcu , jer razum ne može odgovoriti čovjeku ni na jedno pitanje. A, srce može na sva. Inače, najviše prijatelja imao je iz svijeta muzike, pozorišta, filma. Rado se družio i sa sportistima, jednostavnim i za šalu spremnim momcima koji su imali tu sposobnost da svojom igrom, bar za kratko, udalje čovjeka od ubitačne gluhe bjeline što se zove stvarnost. Tako je nastala i knjiga „Svjetla za daljine“ u kojoj je litararni prostor posvećen dvjema legendama sarajevskog sporta – Mirzi Delibašiću i Vahidinu Musemiću. Jedan košarkaš zbog kojeg je Sarajevo jednog dana dobilo prošireno srce i jedan nogometni dragulj, promiču ovom knjigom, kako se kaže u pogovoru poput vitezova duhovnosti. Njihova gracilnost, njihova osjećajnost, njihove strepnje i njihove nesanice čine ovu knjigu brevijarom patosa. U tu se knjigu uvlači život sarajevskih ulica, njom struji jedna životna vedrina.“ – Mirsad Mulabegović
Slobodan Đurasović /1944. – 2003./ sarajevski književnik, pjesnik i profesor. Objavio je romane „Za brodom trag“ i „ Šesto subotnje zvono“. Bilješke, zapisi i komentari objavljeni su u knjizi „ Kvadratura sunca“. Knjiga putopisa Slobodana Đurasovića objavljena je pod naslovom „Nesanica puteva“. U sarajevskoj Trećoj gimnaziji predavao je sh-hs jezik i književnost i mnoge generacije profesora Đurasa pamte po neobičnom pristupu oblasti književnosti. Slobodan Đurasović jedno vrijeme je igrao fudbal u timu „Željezničara“, sa Ivicom Osimom, Smajlovićem, Acom Ristićem . . . Nakon toga igrao je u hrasničkom „Famos“ i pokazao izuzetan talenat bez obzira što je ovaj klub bio u Drugoj ligi. Kada je dobio posao profesora u Trećoj gimnaziji, napustio je fudbal. Ipak, ono po čemu ćemo možda više pamtiti Slobodana Đurasovića su brojne hit-kompozicije koje je pisao za muzičke grupe i soliste. – Indexi, Divlje jagode, Kod, Neda Ukraden, Ambasadori, Jadranka Stojaković .../. Sa Slobodanom Vujovićem je za grupu „Ambasadori“, 1976.godine napisao pjesmu „Ne mogu skriti svoju bol“, pjesmu koja je bila na takmičenju „Pjesma Evrovizije“. Autor je pjesama „Pozdravi Sonju“, „Zauvijek tvoj“, „Ciganka“, „Let na drugi svijet“, „Dođi u pet do pet“, „Sve ove godine“. . . Slobodan Đurasović preminuo je u Sarajevu, 28. marta 2003. godine. Na posljednjem ispraćaju profesora Đurasa, glumac Miki Trifunov je rekao – „Bio čovjek koji je svoju tugu i bol čuvao samo za sebe.“
Mirza Delibašić /Tuzla, 09.01.1954. – Sarajevo, 08.12.2001./
Karijeru košarkaša Mirza Delibašić započeo je u rodnoj Tuzli. Dvije sezone igrao je za KK „Sloboda“, a zatim prelazi u sarajevsku KK „Bosna“. Za ovaj klub M.Delibašić odigrao je preko 700 utakmica i postigao oko 14.000 koševa.Takođe, sa KK „Bosna“ Mirza je osvojio dva prvenstva i jedan kup Jugoslavije. "Studenti", kako se kolokvijalno nazivao KK „Bosna“, su 1979.godine, pobjedom nad ekipom Emersona, u francuskom Grenobleu, postali prvaci Evrope. Početkom 80-ih Kinđe odlazi u Madrid i igra za Real sa kojim osvaja titulu prvaka Španije, a sa reprezentacijom Jugoslavije osvajao je medalje na svjetskim i evropskim takmičenjima, na olimpijskim i mediteranskim igrama. Na Evropskom prvenstvu 1975.godine, sa reprezentacijom Jugoslavije osvojio je prvu zlatnu medalju, kao i na Mediteranskim igrama u Alžiru, iste godine. U Montrealu, na Olimpijskim igrama naredne godine košarkaška reprezentacija Jugoslavije osvojila je srebrenu medalju, a na prvenstvu u Belgiji, 1977.godine Kinđe i njegovi saigrači odbranili su titulu prvaka Evrope. Naredne godine, na Filipinima, Jugoslavija je prvak svijeta u košarci. Na Evropskom prvenstvu u Italiji, 1979.godine košarkaši Jugoslavije osvojili su treće mjesto i zlato na Mediteranskim igrama u Splitu. Na Olimpijskim igrama u Moskvi 1980. godine, košarkaši Jugoslavije osvojili su zlato. Godinu kasnije na Evropskom prvenstvu osvojili su srebro, a na Svjetskom prvenstvu u Kolumbiji, 1982.godine košarkaši Jugoslavije osvajaju bronzu.
Učestvovali su - Zlatan Veža, Haris Etemi i Tarik Helić
Za radio priredio – Mirsad Mulabegović
Arhivski materijal Radio-televizije Sarajevo
Tonski snimatelj – Željko Marković
Tonska realizacija – Mirsad Tukić
Produkcija – Dokumentarno-dramski program Radija Federacije BiH, 2010.godine
Foto – historija.ba