Put ka nezavisnosti: Podsjećanje na historijsku odluku bh. građana

Bosna i Hercegovina danas obilježava 34 godine od referenduma na kojem su se građani izjasnili za život u nezavisnoj i suverenoj državi ravnopravnih građana i naroda. Ovaj historijski čin predstavljao je ključni korak na putu međunarodnog priznanja i državne samostalnosti.

Put ka nezavisnosti Bosne i Hercegovine otvoren je nakon odluka Badinterove komisije iz 1991. godine, kojom je konstatiran raspad Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i postavljen pravni okvir za formiranje samostalnih država na osnovu Ustava iz 1974. godine.

Da put ka nezavisnosti neće biti nimalo lagan, moglo se naslutiti veoma brzo. Otvorene prijetnje dolazile su iz Srpske demokratske stranke, što će se kasnije pokazati kao uvod u agresiju i četverogodišnju odbrambeno-oslobodilačku borbu.

„Nemojte misliti da nećete odvesti Bosnu i Hercegovinu u pakao, a muslimanski narod možda u nestanak, jer muslimanski narod ne može da se odbrani ako bude rata ovdje“, prijetio je 14. oktobra 1991. predsjednik SDS-a Radovan Karadžić.

Na ove prijetnje odgovorio je tadašnji predsjednik Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović: „Muslimanski narod neće nestati. To poručujem gospodinu Karadžiću!“

Pripreme za referendum trajale su u ozračju proglašenja Srpske republike Bosne i Hercegovine 9. januara, a odluka o raspisivanju referenduma donesena je na zasjedanju Skupštine Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine 24. i 25. januara 1992. godine.

Potpredsjednik Skupštine SRBiH Mariofil Ljubić tada je pojasnio referendumsko pitanje: „Na referendumu će se građani Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine izjasniti o pitanju: jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana i naroda Bosne i Hercegovine – Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive.“

Dan uoči referenduma građanima su se obratili predsjednik i član Predsjedništva RBiH.

„Mislimo da će demokratija pobijediti. Nikakvi tajni dogovori. Samo javni dogovor, pred licem javnosti“, poručivao je Alija Izetbegović.

Član Predsjedništva Stjepan Kljujić isticao je važnost političkog jedinstva u historijskom trenutku:

„Ne mogu vam iskazati koliko sam sretan što je došlo do usaglašavanja svih relevantnih faktora hrvatskog naroda – političkih stranaka, Crkve, intelektualaca i građana koji su uvidjeli da je njihova budućnost u suverenoj i nezavisnoj Bosni i Hercegovini.“

Ostat će zapisan i poziv koji je upućen srpskom narodu i jednog od osnivača Srpske demokratske stranke Vladimira Srebrova:

„Na referendum će izaći onaj dio Srba, onaj dio srpskih intelektualaca koji Bosnu i Hercegovinu smatraju svojom domovinom i svojim zavičajem.“

Na referendum je izašlo 64,31 posto od ukupno 3,2 miliona upisanih birača, a njih 99,44 posto glasalo je za nezavisnost i vraćanje međunarodnopravnog statusa državi Bosni i Hercegovini.

„Bosna i Hercegovina konačno izlazi na svoj put – put slobode i dostojanstva“, izjavio je Alija Izetbegović 1. marta 1992.

Za slobodu i dostojanstvo građani Bosne i Hercegovine borit će se više od četiri godine. U trenucima kada je svijet priznao našu državu, započet će napadi vanjskih i unutrašnjih neprijatelja, ratne strahote, progoni te, na koncu, genocid. Rat je zaustavljen potpisivanjem Dejtonskog mirovnog sporazuma, čime su potvrđene granice i teritorijalni integritet i suverenitet Bosne i Hercegovine.

federalna.ba