Prvo mama pa umjetnica

Bojana Mikulić, akademska grafička dizajnerica, mama, kćerka, sestra, baka, prijateljica, kaže da je danas biti baka velika stvar, te dodaje da je nečiji život može izgledti lagan, no  da svi mi imamo svoje brodolome, osobito žene. Ona svoj život posmatra kao sliku od pazli i nekad se desi da se zadnji pazl, koji zaokružuje život, teško pronađe, no Bojana misli da je imala sreću i da je taj poslijednji komadić za svoju sliku život našla vrlo lako i da sada uživa. Ona je uvijek svoju porodicu, pretpostvljala  karijeri, te sebe vidi prvo kao majku, a  tek onda kao cjenjenu umjetnicu, koja i danas , kada je u penziji, intezivno radi. U njenoj kući feminizam se podrazumijevao, otac, joj je uvijek bio najveća podrška i  potencirao je žensku neovisnost. Ona je isto  tako odgojila svoju kćerku, kao neovisnu i hrabru osobu, te ističe, da su i njeni sinovi tko odgojeni, jedina razlika je u karakterima djece koje moramo poštovati. 

Razgovarala: Svjetlana Živanov