Prvi koncert očekuje nas u sarajevskom BKC-u 28. marta
Zlatan Fazlić Fazla kreće na bh. turneju a prvi koncert očekuje nas u sarajevskom BKC-u 28. Marta.
Nakon dirljivog i emotivnog nastupa u BKC-u povodom 1. marta, Dana nezavisnosti BiH, omiljeni bosanskohercegovački kantautor Zlatan Fazlić Fazla najavljuje svoj solistički koncert koji će se održati u istom prostoru 28. marta.
Na radost brojnih fanova koji su njegove nastupe godinama tražili i očekivali, Fazla ove godine kreće na bosanskohercegovačku turneju. Prvi koncert održaće u Bosanskom kulturnom centru u Sarajevu 28. marta u 20h.
Nastavljajući tradiciju slavnih kantautora ovih prostora, specifičnog muzičkog izraza u kojem svoju muziku spaja s vrhunskom poezijom, Zlatan Fazlić Fazla je jedinstvena pojava na našoj muzičkoj sceni. Njegov višedecenijski autorski rad izrodio je brojne hitove koji su nam se nenametljivo uvukli u srca i postali nezvanične himne našeg glavnog grada i zvučne kulise naše mladosti i odrastanja. Na koncertima koje nam priprema Fazla će izvesti svoje dobro poznate hitove poput Baščaršijske, Ode Mujo u mornare, Pleši, Jazija, Anđeli, kao i pjesme koje je izveo u saradnji s drugim muzičarima, i to Sarajevo će biti, Stari, Pjesma za Davora, Mirza. Svoje autorske večeri Fazla će zaokružiti hitovima koje je poklonio velikanima naše muzike, pa ćemo čuti i Vratio sam se živote, Ni u tvojoj zemlji, Vjetar, Ko je kriv i Pismo prijatelju.
Bit će to večeri pune divnih melodija i snažne poezije, ali i snažnih emocija koje njegove pjesme uvijek bude, pa ih posjetitelji redovno otpjevaju uglas s njim, od početka do kraja – poručuje Fazla.
Mi poručujemo da svakako budete na nekom od koncerata koji slijede ali i da pratite Fazlin priče , nadjite ih na društvenim mrežama:
“Na koncertu u BKC-u 28. marta otpjevaću i pjesmu Mirza. Posvećena je najvećem sportisti Bosne i Hercegovine, legendarnom košarkašu Mirzi Delibašiću, osvajaču zlatnih medalja svjetskog prvenstva, evropskog prvenstva, olimpijskih igara, članu Košarkaške Kuće slavnih.
U pjesmi o Mirzi koju smo 2015. otpjevali Tifa, Žera i ja pokušao sam prenijeti djelić emocija i sjećanja na ovog velikana i dragog prijatelja, ali riječi su uvijek slabe kad se piše o velikim ljudima, idolima i utjecajima koje su imali na vaše živote. A Mirza je na moj utjecao baš jako.
Imao sam sreću da kao dječak i tinejdžer odrastam u vrijeme najvećih uspjeha sarajevske košarke, kad su udarci košarkaške lopte odjekivali svim mahalama i novogradskim igralištima, kad smo svi do jednog trenirali košarku u brojnim malim i većim gradskim klubovima: u Bosni, Želji, Sarajevu, Omladincu, 25. maju, Igmanu, Famosu, svi sanjajući da letimo k'o Mirza.
Trenirali smo kao začarani svaki dan dvaput dnevno, spavali s loptom, pravili svoje male ekipe, maštali i sanjali o velikim utakmicama i velikim karijerama. Bila su to vremena kad je cijeli grad živio u iščekivanju tog subotnjeg zemljotresa u Skenderiji, kad Bosna dočekuje goste, a mi se nakrcamo u rekordnim posjetama, visimo s plafona, vičemo i navijamo, praveći toliku buku i huk da se sudijska pištaljka nije mogla čuti. I onda, takvi, strastveni, veliki i najbolji, postanemo prvaci Evrope! A prvak prvaka bude naš idol, najdraži i najveći Mirza Delibašić! Gori Sarajevo, a mi ga ushićeni nosimo na ramenima, sigurni da ta vremena nikad neće proć'...
Kao i mnogi dječaci tog vremena, i ja sam sanjao da postanem Mirza. S viškom talenta, a manjkom (samo)discipline, bio sam osuđen na propast, kao i mnogi talenti moje generacije. Iako nisam postao veliki, slavni košarkaš, siguran sam da je taj period mog aktivnog bavljenja sportom, kad sam stigao skoro do prvog tima tadašnje Bosne, period velike posvećenosti, svakodnevnih treninga i druženja s vršnjacima bilo jako vrijedno i korisno provedeno vrijeme u mom životu.
A kad pomislim na to vrijeme, pored Mirze i Bosne, na pamet mi prvo pada moj dragi trener Ibrahim Ibro Krehić. Tada, moj profesor fizičkog u OŠ Miljenko Cvitković, odmah je primjetio moj dar za sve sportove, pa me tako malog i nesigurnog čeličio šaljući na sva moguća sportska takmičenja. Prošao sam tako pod Ibrinom komandom i velikom brigom i pažnjom atletiku, gimnastiku, rukomet, fudbal, a onda je na red stigla košarka koja mi je najviše legla. Kao veliki talenat, s 12 godina sam počeo trenirati u Želji, s puno starijima od sebe, a onda s 14 prešao u Bosnu, kad u nju stiže i moj Ibro, kao kondicioni trener. Nastavio sam ja tako u Bosni s kadetima, pa juniorima, stigao i do seniora, a onda završio karijeru.
Za to vrijeme moj dragi profesor Ibro Krehić napravio je veliku karijeru.
Prepisujem s neta: Krehić je kao trener Bosne osvojio tri titule naslova prvaka Jugoslavije, dva Kupa bivše države, te naslov prvaka Evrope 1979 godine. Sa studentima je bio i viceprvak i treći na klupskom prvenstvu svijeta. Sa reprezentacijom Jugoslavije bio je kadetski, juniorski i seniorski prvak Evrope, dok je sa najboljom selekcijom bivše države bio i prvak svijeta.
U tandemu sa legendarnim Mirzom Delibašićem sa bh. reprezentacijom osvojio osmo mjesto na Evropskom prvenstvu 1993. godine što je i danas najveći uspjeh naše selekcije.”
(Dunja Jelovac)