Prvi je dan škole i za romsku djecu, često primorani prekinuti obrazovanje
Za prvi dan škole se mnoge porodice posebno pripremaju. Novi školski pribor, nova odjeća i obuća, sve što jednom školarcu treba da zasja kada školsko zvono označi novi početak. Lijep je to povod za roditelje koji se nalaze u dobroj finansijskoj situaciji, no moramo razmišljati koliko je to, zapravo, teret za roditelje koji nisu. Među njima su i pripadnici romske populacije čije obrazovanje, zbog brojnih prepreka, uključujući i ovu često visi o koncu.
Osnovna škola Kreka u Tuzli prvog septembarskog dana dočekala je ogroman broj djece iz romskih porodica. Među njih šestero osnovaca je i jedan prvačić, kojeg je doveo otac Jusuf Biberović. Na pitanje kako ih školuje u vrijeme brojnih poskupljenja, odgovara:
“U ovoj situaciji jeste teško. Zasad nigdje ne radimo. Radim s otpadom, željezom. Nemam nikakva primanja. Od Roma nemam nikakva primanja, niti djecu gledaju, niti pitaju imaju li knjigu ili ikakve uslove, niko baš. Ko pomaže mojoj djeci - Osnovna škola Kreka.”
U Osnovnoj školi Kreka svjesni su koliko su ova djeca diskriminirana, ali i od najranije dobi suočena s brojnim predrasudama društva, zato im je bitno da im olakšaju obrazovani sistem, ali i život od rane dobi. Finansijska situacija također doprinosi njihovom izostanku i izopćavanju iz obrazovnog sistema.
“Nama kao školi, predavačima i lokalnoj zajednici predstavlja donekle problem izostajanje s nastave, neredovno pohađanje, i situacija u kojoj imamo česte odlaske u inozemstvo, radi traženja azila, a svi dobro znamo koji su razlozi, rješavanje teške finansijske situacije roditelja i porodica”, priča nastavnica u OŠ Kreka Azra Ušanović.
“Radimo i određene projekte gdje pokušavamo ući u romske porodice, razgovaramo s roditeljima i samim tim se ostvaruje saradnja s Centrom za socijalni rad jer posljednjih godina bilježimo uspjeh dolaska učenika romske populacije u našu školu”, ističe direktor OŠ Kreka Ćamil Ahmetović.
Ogormna je olakšica kad je u pitanju pomoć Romima, ali i svim drugi učenicima, dodjela besplatnih udžbenika za sve osnovce. Podsjećamo da je Tuzlanski kanton prvi koji je završio proces uvođenja romskog jezika u škole čiji časovi bi, čim stručni kadar bude osiguran, trebali početi.
Saradnja škola i nadležnih institucija mora biti na visokom nivou da bi Romi bili ravnopravni s svim drugim đacima, poručuje ministar obrazovanja i nauke TK-a Ahmed Omerović (SDA):
“Ove godine smo prvi put realizirali program dodjele stipendija romskoj i drugim nacionalnim manjinama i to smo završili na proljeće, tako da ćemo nastaviti s ovim programima.”
Romska djeca koja danas nisu sjela u školske klupe zapravo žele biti školovana i obrazovana, ali siromaštvo je na tom putu glavna prepreka. Potvrdio nam je to i Jusuf Biberović, otac đaka s početka naše priče, koji kaže da se nada boljem položaju romske djece, ali čak i da ostane kako jeste, on, objašnjava, neće odustati od ideje da ih sve školuje:
“Meni je važno da moja djeca završe školu, da imaju svoj hljeb, svoj zanat, da negdje mogu da odu da zarade, da imaju svoju platu, a ne da rade kao što ja radim sa željezom.”
Dobru volju je prenio i na djecu, a to, za kraj ove priče, najbolje pokazuje uzbuđenje njegovog sina - prvačića Armanda koji kaže kako jedva čeka školu.
federalna.ba