Promocija knjige “Sarajevo Singular Plural” u kinu Meeting Point
Danas u 18 sati u kinu Meeting Point u Sarajevu bit će održana promocija knjige “Sarajevo Singular Plural”.
Knjiga predstavlja zbirku umjetničkih, arhitektonskih i filozofskih eseja o Sarajevu, a objavljena je u čast profesora Zdravka Grebe (1947-2019). Ovo će biti prva promocija knjige, koju kao urednici potpisuju Wolfgang Petritsch, nekadašnji Visoki predstavnik u BiH, Jakob Finci, predsjednik Jevrejske zajednice u BiH, i profesor Christophe Solioz.
Riječ je o knjizi u kojoj je svoje eseje o Sarajevu objavilo oko trideset saradnika. Asim Mujkić se poziva na Györgyja Lukácsa i Karla Marxa, ali i na Zdravka Grebu, čiji su lik i djelo u podnaslovu projekta: “Prilozi u čast Zdravka Grebe”. Mujkić citira Profesora iz 1992. da “sve što možeš biti je manje-više nacionalista ili nacionalni izdajnik”, što nas dovodi u situaciju analiziranja pogleda i Nancyjevih ogleda o identitetu i gradu shvaćenom kao zajednica, društvo i prostor. Grebo se javno protivio nametnutim identitetskim svrstavanjima brojnim akcijama, jedna od upečatljivih je štampanje majice s motivom sa zasjedanja ZAVNOBiH-a u Mrkonjić-Gradu. Mujkić kontekstualizira za ZAVNOBiH pripremljene principe Rodoljuba Čolakovića o negativnoj identifikaciji BiH - ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska - uvodeći neke ideje Negrija i Hardta sa njihovom ljevičarskom kritikom “teološkog principa” suverenosti. Tako je vidljivo da su Sarajevo i BiH nudili i testirali neke ideje o savremenim zajednicama i suverenitetu pedesetak godina prije nego će Antonio Negri i Michael Hardt uliti nadu globalnoj ljevici svojom knjigom “Imperija”.
Zdravka Grebe se prisjeća i Ferida Duraković, koja podsjeća na strašnu noć početkom rata koju je provela s “dragim prijateljima Lidijom i Zdravkom Grebo u Domu mladih” jer zbog pucanja nisu mogli do svojih kuća, a potom i na divnu noć pri kraju rata kada je zatrudnjela i kasnije postala majkom “željenog djeteta usred buke rata, bijesa, tišine, poezije - i potom opet, uprkos svemu, otkrila značenje života”.
Igor Štiks, oslanjajući se na fotografije Milomira Kovačevića Strašnog,, u svom eseju o Ulici maršala Tita daje vremenski razvoj “najprominentnije ulice modernog grada”. Tokom opsade “Titova je prazna. Grad je mrtav. Bez tijela. Bez ikoga. Niko osim fotografa da svjedoči o prostoru iz kojeg su građani nestali. Neka od njihovih tijela su na linijama fronta, neka su sakrivena u podrumima, neka su daleko u izbjeglištvu, a neka su u svježe iskopanim grobovima”.
Selma Harrington opisuje ovo arhitektonsko dostignuće zgrade Historijskog muzeja kao “upečatljivi dizajn u stilu najprominentnijih modernista poput Le Corbusiera i Miesa van der Rohea”. Preko ceste je današnji Unitic kompleks čije potencijalno unakazivanje je sudskim postupkom uspio spriječiti velikan sarajevske arhitekture Ivan Štraus. Njegovo drugo djelo u susjedstvu, nekadašnji hotel Holiday Inn, dobio je aneks koji skrnavi simbol grada. Da je Štraus živ, vjerovatno bi ustao protiv nastavka urbicida i betoniranja grada. Dio Marindvora izgrađen je po idejama Juraja Neidharta, Le Corbusievog učenika. “Neidhart je predlagao urbanističku strategiju gdje bi okolne šume sa planina se spustile u srce grada serijom zelenih koridora”, navodi Kenan Vatrenjak uz zaključak da prijedlog “nažalost, nikada nije podržan”.
Ulaz na promociju je besplatan.
Projekat su podržale Austrijska ambasada u BiH i Delegacija Evropske Unije.
federalna.ba/historiografija.ba