Progoni na vještice i ritualno zlostavljanje djece predstavljaju veliki problem u Africi

Tisuće djece optuženo je za vještičarenje i trpe ritualno zlostavljanje svake godine - a oni s albinizmom glavne su žrtve.

Dok Afrika "izranja" nakon pandemije, djeca diljem kontinenta mogu se nadati svjetlijoj budućnosti. Međutim, karantina je dovela do porasta nasilja nad djecom – osobito djevojčicama – ali život bi se mogao poboljšati.

Nažalost ne. Čim se Covid počne povlačiti, čujemo vijesti o još jednom strašnom neuspjehu u zaštiti prava i dobrobiti afričke djece.

Teško je prihvatiti da se optužbe za vještičarenje i ritualno zlostavljanje djece diljem kontinenta ponovno pojavljuju 2022.

Vještičarenje je duboko ukorijenjeno u mnogim kulturama i zajednicama u subsaharskoj Africi i ima snažan utjecaj na živote milijuna. U nekim su zemljama vještičarenje i tradicionalna vjerovanja međusobno povezana i duboko cijenjena. Ali kada se ta uvjerenja i vrijednosti preliju u neizrecivo fizičko i psihičko nasilje nad djecom, mora se progovoriti.

Svake godine tisuće djece budu optužene za vještičarenje i trpe ritualna zlostavljanja i napade, zločine “skrivene naočigled”. Djeca s albinizmom su pod puno većim rizikom. Mnoge vlade skreću pogled, unatoč tome što su potpisnice Afričke povelje o pravima i dobrobiti djeteta i UN-ove konvencije o pravima djeteta.

Djeca su podvrgnuta fizičkom i psihičkom nasilju, uključujući javno ponižavanje i prisilna priznanja, mučenje, nasilno premlaćivanje, tradicionalne lijekove za „čišćenje“, protjerivanje iz kuće i zajednice i – u ekstremnim slučajevima – ubojstvo. Utjecaji na mentalno zdravlje – uključujući izolaciju, zanemarivanje, maltretiranje, viktimizaciju i nisko samopoštovanje – što može biti opasno po njihov život.

Mučenje 13-godišnje beninske djevojčice (nazovimo je Effia) istaknuto je u novom izvješću African Child Policy Forum (ACPF).

Morala je provesti godine u skloništu nakon što je optužena za vještičarenje. Kad se naposljetku vratila kući, obitelj i zajednica su je izbjegavali, a u roku od tjedan dana morala je još jednom potražiti zaštitu. "Svi su sumnjali da sam vještica - njihov izgled, postupci i riječi bili su jednostavno nepodnošljivi", rekla je Effia. “Svi su govorili da sam vještica. Rekli su da sam nekoga pojela, ali mi nisu htjeli reći koga”.

Takve priče su česte. Optužbe mogu dolaziti od prijatelja, obitelji, susjeda, školskih kolega ili suradnika, a vođene su strahom, osvetom, ljubomorom, ljutnjom ili pohlepom. Optužbe za vještičarenje mogu biti oblik žrtvenog jarca za probleme zajednice.

Iako rjeđe od optužbi za vještičarenje, ritualni napadi na djecu – osobito onu s albinizmom – također su često motivirani pohlepom, željom za moći ili uvjerenjem da njihovi dijelovi tijela mogu odbiti gnjev predaka i izliječiti sve, od muške impotencije do siromaštva. Djevojčice s albinizmom i majke djece s albinizmom trpe ekstremno nasilje, uključujući odsjecanje ruku i nogu dok su još žive.

Nisu to samo djeca. Starije žene se izdvajaju za napade, ponekad i ubijane – kao i osobe s invaliditetom ili mentalne bolesti. I to nije jedinstveno afričko pitanje - Papua Nova Gvineja i Indija također su imale slučajeve posljednjih godina. Ali ne možemo poreći određeni problem kada je riječ o afričkoj djeci - i afričkim vladama koje su predugo ignorirale napade na djecu.

Ohrabruju neki znakovi napretka. Ranije ove godine Vijeće UN-a za ljudska prava donijelo je rezoluciju kojom se osuđuju optužbe za vještičarenje, rituale i štetne tradicije koje krše ljudska prava. U Malaviju su novi zakoni rezultirali padom prijavljenih napada na osobe s albinizmom sa 60 u 2016. na četiri u 2021. Uganda je prošle godine donijela zakon kojim se zabranjuje žrtvovanje ljudi i posjedovanje dijelova tijela. Tanzanija je uspostavila sigurne kuće za zaštitu djece s albinizmom.

Međutim, istraživanje ACPF-a pokazuje da, unatoč zakonima o zaštiti djece, i dalje postoji široko rasprostranjen problem u Beninu, Burkini Faso, Etiopiji, Gani, Madagaskaru, Nigeru, Angoli, Esvatiniju, Liberiji, Ruandi, Zimbabveu, Burundiju, Demokratskoj Republici Kongo, Tanzaniji, Srednjoafričkooj Republici, Nigeriji i Južnoj Africi.

Domaća rješenja koja zagovaraju vjera i vođe zajednice imaju najbolju šansu. Mnoge zajednice smišljaju rituale kako bi se zaštitili od vještičarenja koji ne uključuju ozljeđivanje djece. Vlade to moraju podržati svojim politikama i dalje ulagati u inkluzivnu zaštitu djece.

federalna.ba/The Guardian