Problemi inkluzivnosti osoba oboljelih od paraplegije
Razgovor koji slijedi posvećen je osobama sa invaliditetom, konkretno paraplegičarima i njihovoj prilagodljivosti, odnosno inkluzivnosti u gradu Mostaru. Nedavno je bio održan skup posvećen osobama sa invaliditetom, a na kome je glavna tema bila upravo inkluzivnost Mostara.To je bio i povod razgovoru kojeg je vodio Mili Papic sa Ivicom Pavlovićem predsjednikom Udruge paraplegičara i oboljelih od dječje paralize ''Marko Ravlić''.On je iz prve ruke objasnio sa kojim problemima se ova kategorija osoba sa invaliditetom susreće.
Odmah bi te pitao da našim slusaocima objasniš o kakvom je oboljenju riječ, poznato mi je da se radi o kompleksnoj bolesti sa različitim posljedicama?
„Paraplegija je stanje potpune oduzetosti donjih dijelova tijela, donjih ekstremiteta, što je uzrokavano ozljedom ili bolešću leđne moždine.“
Ti od djetinjstva imas paraplegiju i kod tebe je konkretno problem u donjim ekstremitetima, tako da koristiš kolica za kretanje. Kako se nosiš sa tim tvojim identitetom, sigurno si imao veliku podršku obitelji i tvojih prijatelja?
„Imao sam veliku podršku. Mi imamo jedan slogan u našoj udruzi koji kaže, ne vjerujem u invalidnost, vjerujem u sposobnost. Bilo je nekih kriza i situacija. Nije se moglo izlaziti, morao sam posložiti neke stvari u glavi. Sve je to kasnije ispalo dobro. Sada izlazim i radim.“
Sigurno da je veliki problem ljudi oboljelih od paraplegije inkluzivnost u društvu, odnosno da budu prihvaćeni, da nađu posao, kako bi riješili svoju egzistenciju. Jesam li u pravu?
„Možda je to nekada i do nas koji koristimo invalidska kolica.Trebamo mi sami sebi posložiti u glavi da idemo naprijed u život i da se neobaziremo na ljude koji nas gledaju drugim očima.“