Prije 30 godina, dan uoči odlaska na Olimpijadu u Barselonu poginuo Vinko Šamarlić
(Izvor: Arhiva)

Prije 30 godina, dan uoči odlaska na Olimpijadu u Barselonu poginuo Vinko Šamarlić

Na današnji dan, 8. juna 1992. godine, u jednoj od čuvenih bitaka glavnog grada BiH, na Hrasno brdu, a dan prije odlaska na Olimpijadu u Barselonu poginuo je vrhunski sportista, specijalac Vinko Šamarlić.  Uoči Olimpijade u Barseloni,  Šamarlić je ispunjavao olimpijsku normu, imao dozvolu vlasti da se priprema za olimpijske igre. No, usprkos svemu tome, nije htio ostaviti svoje saborce, pripadnike specijalne jedinice MUP-a BiH – Odred Bosna.

Vinko Šamarlić je rođen 8. marta 1964. godine u Crkvici kod Zavidovića, gdje je završio osnovnu školu, a potom dolazi u Sarajevo gdje upisuje Srednju policijsku školu. Po završetku škole zapošljava se kao policajac, a 1985. prelazi u Specijalnu jedinicu gdje postaje komandir borbene jedinice sa činom kapetana. Bio istaknuti džudista sarajevskog Željezničara, višestruki juniorski državni prvak i osvajač brojnih turnira na domaćoj i inostranoj sceni.

Za Vinka Šamarlića kažu da je duhom i tijelom, sposobnošću i hrabrošću, dobrotom i odanošću bio primjer bosanskog specijalca“. Posthumno je odlikovan i „Zlatnom policijskom zvijezdom“, „Medaljom za hrabrost“ i „Ordenom zlatnog grba sa mačevima“.    
 
Juna 1992. bilježimo riječi kolege Bude Vukobrata o heroju odbrane BiH, Vinku Šamarliću...

„Pripadnik specijalne jedinice MUP-a BiH, džudista, poluteška i teška, jučer poginuo, bitka odsudna. Vinko Šamarlić vodio je mnoge borbe, bacao mnoge protivnike, zaradio silne titule. Bio je višestruki juniorski i seniorski prvak Jugoslavije, dok još nije bila bivša. Prije dvije godine osvojio veliki A internacionalni turnir u Istanbulu. Za jučerašnju borbu se nije posebno pripremao. Nije se nadao zahvatu iz potaje. Nažalost, smrt nikada ne pobjeđuje na poene. Ipon, to je uvijek kraj borbe, ma koliku ti razliku u poenima do tada imao. Neravnopravna borba između smrti i Šamarlića završena je iponom u korist domaćina. A smrt nam je ovih dana svima domaćin. Takmičimo se na njenom terenu i po njenim pravilima. Vinko Šamarlić bio je u punoj ljudskoj i takmičarskoj zrelosti, 28 godina. Imao je čedo od dvije godine, silne drugove i prijatelje. Znao je razlikovati zagrljaj od zahvata. Znao je s kim i uz koga valja stati. I tu bi ovoj tužnoj priči bio kraj da se odmah ne nametne pitanje, zašto ovoliko pažnje nismo posvetili svim poginulim. Odgovor je jednostavan: Vinko Šamarlić je olimpijac, bio je evidentni olimpijski kandidat, bio je izabran, bio je jedan od devet. Uzalud je njegov prijatelj, njegov trener i sportski funkcioner Brane Crnogorac govorio: 'pazi se'. Vinko je valjda čuo: 'bori se'. Borio se i poginuo. Pod istom onom zastavom pod kojom je trebalo da izađe na tatami najljepšeg grada Katalonije. Vinko, nažalost, o nečemu nije vodio računa. Ma koliko bilo značajno da se ljiljani rascvjetaju na Zlatištu i Mojmilu, na Hreši i Borijama, na Žuču i Poljinama, da je isto tako značajno da se plava zastava sa zlatnim ljiljanima zavijori pred olimpijskim borilištima kao što se razvila na jarbolima pred Ujedinjenim nacijama. Vinko Šamarlić više se neće pojaviti u svom domu, u svojoj jedinici. Njegov olimpijski let je otkazan. Za mene lično, a nadam se i za cjelokupnu našu sportsku javnost, ovaj plemeniti borac jeste učesnik olimpijskih igara. Očekujemo da će njegovo ime biti ravnopravno u budućoj olimpijskoj spomenici BiH i da će se, barem, na njegovom grobu zavijoriti zastava sa pet olimpijskih krugova“.

U znak sjećanja na Vinka Šamarlića, na Ilidži, u Lužanima jedna ulica nosi njegovo ime, Džudo klub Željezničar tradicionalno organizuje Memorijalni turnir, a u općini Novo Sarajevo strelište na Velešićima nosi ime „Vinko Šamarlić“. 

federalna.ba/Muhamed Bikić
 

Vinko Šamarlić godišnjica