Priča o civilima u Avdiivki koji ne žele ili ne mogu napustiti svoj grad
Dok ruski projektili ruše njen grad, Hanna očajnički želi da pobjegne. Ali njena stara majka odbija da ode. „Ne mogu da je ostavim“, kaže Hanna BBC-ju. "Kaže da želi da spava u svom krevetu. Ima 71 godinu i ima problema s nogama. Ako ostane sama, ne može dobiti ni vodu ni drva za grijanje."
Smješteni u nesigurnom stanu na petom spratu, žive pod stalnim bombardiranjem i zračnim napadima, i među posljednjim su preostalim stanovnicima Avdiivka. Ovaj strateški važan grad nalazi se na prvoj liniji fronta u istočnoj Ukrajini. Većina ljudi je pobjegla. Ovdje se vode borbe još od 2014. godine, ali od početka ruske invazije u punom obimu u februaru prošle godine, stanovništvo se smanjilo sa više od njih 30.000 na nešto više od 1.000.
Rusija je pokrenula veliku ofanzivu na grad ranije ovog mjeseca, a borbe su se intenzivirale posljednjih dana. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski opisao je situaciju kao "posebno tešku".„Prozori i vrata su svuda polomljeni“, kaže Hanna. "S napadima svaki dan, teško ih je popraviti jer se svaki dan iznova polome."
Grad se ponekad opisuje kao kapija grada Donjecka, koji je od 2014. godine okupiran od strane Rusije i njenih zastupničkih snaga. Zauzimanje Avdijevke - koja se nalazi u blizini - omogućilo bi im da potisnu liniju fronta unazad, što bi otežalo Ukrajinskim snagama da ponovo zauzmu teritoriju.
Odvažiti se na odlazak do posljednje preostalu radnje u gradu, kaže Hanna, znači uzeti život u svoje ruke. "Nema mjesta gdje se možete sakriti u slučaju napada... ako čujete zvižduk granate, nemate dovoljno vremena da stignete na sigurno.“
Ta radnja je od tada uništena.
Stanovnici Avdiivke sada se sve više oslanjaju na objekat poznat kao Tačka nepobjedivosti. Naći ćete ove državne službe za pomoć širom zemlje; dizajnirane da pruže hranu, toplotu, struju i utočište. A, za neke u Avdijevki, Tačka nepobjedivosti je sada dom.
Maryna, medicinska sestra u 40-im godinama, volontira u ustanovi i tu se uselila nakon što su u napadu raznesena vrata i prozori na njenoj kući. Ali čak i u relativnoj sigurnosti podruma, kaže, ne spava puno.
„Projektili lete svake noći. Svaki dan i svaku noć. Previše ih je. "Svi osjećaju strah."
Marynin odrasli sin je pobjegao iz Avdijevke. Nada se da će uskoro i ona.
Izvući ljude iz grada je teško i opasno. Specijalna policijska jedinica poznata kao Bijeli anđeli vodi evakuaciju, iako im je ponekad teško nagovoriti ljude da odu.
Henadiy Yudin, član jedinice, kaže da su u protekloj sedmici izveli 50 ljudi na sigurno.
Ali situacija u tom području se značajno pogoršala.
"Postoje stalni napadi na grad i obližnja sela. Lansirani ili iz artiljerije, višecjevnih raketnih bacača ili avijacije - navođene avionske bombe, projektili. Napadaju grad i sela, kuće u kojima žive ljudi."
Dok se Maryna priprema za evakuaciju, prisjeća se Avdijevke prije izbijanja rata. "Bio je tu park, bulevar. Bilo je puno prodavnica. Sadili smo drveće. Bilo je jako lijepo ovdje. Imali smo kulturni centar, puno festivala i proslava."
Ona se nada da će se jednog dana vratiti. Ali, skrivajući se u pustoši svog rodnog grada, boji se da neće više biti čemu da se vrati. "Avdijevke više nema."
federalna.ba/BBC