Preživjeli opisali sav užas požara zbog kojeg su skakali kroz prozor

Preživjeli u požaru koji je zahvatio zgradu u Johanesburgu opisali su kako su kako bi se spasili od plamena iskakali kroz prozore, dok se istovremeno gomilaju pitanja o trošnom i opasnom stanju neformalnih stanova u kojima su smješteni siromašni ekonomski migranti u gradu.

Broj mrtvih u četvrtak popodne porastao je na 74, nakon požara koji je zahvatio zgradu nešto poslije ponoći. Još desetine ljudi se liječe od povreda u bolnicama širom grada. Dvanaest smrtno stradalih bila su djeca, saopštio je zdravstveni odjel Gautenga.

Spasioci su veći dio dana „češljali“ višespratnicu u centru Johannesburga sprat po sprat. Zidovi su bili pocrnjeli od čađi i svi prozori su polomljeni, neki od samog inferna, a drugi od očajnih ljudi koji su pokušavali da skoče na sigurno.

Kada je požar izbio, u četvrtak oko 1 sat ujutro, jedina vrata kroz koja se ulazilo i izlazilo iz zgrade bila su zaključana, pa stanovnici nisu imali načina da pobjegnu. Ovo je bila rutinska mjera predostrožnosti kako bi se spriječile krađa i usporile potencijalne policijske racije.

Procjenjuje se da je 400 ljudi živjelo u zgradi u ulici Albert 80 na neformalnoj osnovi; uključujući izuzetno siromašne ekonomske migrante i tražioce azila, pretežno iz Malavija, Tanzanije i Zimbabvea, te izvjestan broj Južnoafrikanaca.

U četvrtak se stotine ljudi okupilo iza policijskih redova nadajući se informacijama o prijateljima i članovima porodice koji su živili u zgradi. “Ništa nam nije rečeno”, rekla je Mpathu Motani, koja je čekala vijesti o svojoj sestri. “Osjećamo se veoma loše.”

Omar Arafat iz Malavija, koji je živio u zgradi, rekao je da su ga oko 1 sat ujutro probudili glasni udarci i uzvici "vatra, vatra". Pojurio je prema ulaznim vratima zgrade, ali mu je put bio blokiran plamenom. Bez drugog načina za bijeg, razbio je prozor u svojoj sobi na trećem spratu i skočio. Dodao je da se ničega više ne sjeća. “Bio sam vani tri sata”, rekao je. Kada se osvijestio, bio je opkoljen vatrogasnim vozilima i kolima hitne pomoći. Na putu oko njega bilo je na desetine tijela. “Kad sam ustao, pomislio sam, gdje mi je sestra?”

Za Joyce Adam, Arafatovom sestrom, koja je živjela u zgradi još se tragalo. O njenoj dvogodišnjoj kćerki, koju su ljudi bacili kroz prozor i uhvatili u prizemlju, brinula je druga rodbina. Musa, trgovac iz Tanzanije, također je rekao da je skočio iz sobe na trećem spratu. Nekako je izbjegao povrede. Njegov brat Said je imao manje sreće, usljed pada je slomio leđa i ubrzo nakon toga umro. Pored desetina vozila hitne pomoći i policije, ispred zgrade su se okupili zvaničnici lokalne vlasti i političari.

"Ovo je tragedija nemjerljivih razmjera", rekao je Mmusi Maimane, lider stranke Build One South Africa. On je rekao da nikada nije trebalo dozvoliti da uslovi života u zgradi postanu tako loši. “Simptomatično je za provođenje zakona u gradu koji je skoro propao.”

Dumisani Baleni, pokrajinski portparol Stranke boraca za ekonomsku slobodu, koji je također govorio na mjestu događaja, rekao je: "Ova zgrada je označena kao nebezbjedna za stanovnike." Njegova stranka je trenutno dio krhke gradske vladajuće koalicije.

Zgrada se nalazi u srcu oronulog centralnog poslovnog okruga Johannesburga i jedna je od stotina „otetih“ – nezakonito zauzetih zgrada bez imalo javnih usluga. U vlasništvu je grada Johannesburga, ali nije imala aktivnu ulogu u upravljanju ili održavanju zgrade. Umjesto toga, prema riječima stanara koji su razgovarali za The Guardian, stanarina je plaćena sindikatu koji je kontrolisao zgradu. Sobe koštaju oko 100 KM mjesečno. Stanovnici su rekli da se u objektu malo ili nimalo održavalo i da nije bilo aparata za gašenje požara ili izlaza u slučaju nužde. Nepouzdano snabdijevanje električnom energijom značilo je da su se za rasvjetu koristile parafinske lampe i svijeće, a za kuhanje prijenosni plinski štednjaci. Snabdijevanje vodom je bilo sporadično.

Na prednjem ulazu je plava ploča koja označava istorijski značaj zgrade – Ulica Albert 80 bila je kancelarija Odeljenja za neevropske poslove, koju je osnovala vlada aparthejda 1954. godine da bi sprovodila svoje omražene zakone o usvajanju, koji su ograničavali kretanje crnih ljudi. "Ovdje su izdavane 'dompe' koje su kontrolirale kretanje afričkog naroda", piše na ploči.

Baleni je procijenio da je u centru Johannesburga bilo više od 1.000 zgrada u sličnom stanju zapuštenosti – dijelu grada koje je nekada bilo najbogatije predgrađe zemlje.

On je rekao da je grad u više navrata pokušavao da "riješi pitanje" bespravno zauzetih objekata, sa strategijom da ih se jedan po jedan raščišćava, ali da je to otežano pravnim izazovima.

"Kada to pokušate da uradite, određene organizacije vas u tome ometaju", rekao je on, misleći na nevladine organizacije kao što su Institut za socio-ekonomska prava Južne Afrike i Inner City Federation, koje tvrde da stanovnici ne mogu biti deložirani osim ako im se ne obezbijedi adekvatan alternativni smještaj.

“Poručujemo gradu da nemamo ništa protiv da očistimo te zgrade. Ali oni moraju obezbijediti alternativni smještaj za one ljude koji tamo borave. Ova zgrada je označena kao nebezbjedna za stanovnike”, rekao je blagajnik Uže gradske federacije. “Ako su rekli da ti ljudi moraju izaći, onda gdje? Na ulicu?" Grad bi možda poduzeo više akcija da stanovnici zgrade nisu bili pretežno stranci, dodao je blagajnik. “Ustav štiti strance također, nije važno odakle dolaze.”

Vijećnik za ljudska naselja Gauteng Lebogang Maile rekao je da će ljudima koji su raseljeni zbog požara biti osiguran alternativni smještaj.

“Dogovorili smo se da nećemo obazirati na njihovu nacionalnost. U ovom trenutku ćemo pružiti humanitarnu pomoć svima”, rekao je Maile.

federalna.ba/The Guardian