Preminuo američki dokumentarist Frederick Wiseman

U 96. godini je preminuo je američki autor dokumentarih filmova Frederick Wiseman. 2016. je dobio počasnog Oscara a režirao je i producirao skoro 50 filmova, s cjeloživotnom predanošću znatiželji i naturalizmu, odnosno pristupu u umjetnosti, književnosti i filmu koji nastoji prikazati stvarnost onakvom kakva jeste, bez uljepšavanja, idealizacije ili dramatizacije.

Njegovu smrt u zajedničkoj izjavi objavila je Wisemanova porodica i njegova produkcijska kuće, Zipporah Films-piše za The Guardian Dee Jefferson.

“Gotovo šest decenija Frederick Wiseman stvara jedinstveno djelo – sveobuhvatan filmski zapis savremenih društvenih institucija i običnog ljudskog iskustva, prvenstveno u Sjedinjenim Državama i Francuskoj,” stoji u izjavi. “Njegovi filmovi – od Titicut Follies (1967) do najnovijeg rada Menus-Plaisirs – Les Troisgros (2023) – poznati su po složenosti, narativnoj snazi i humanističkom pogledu.”

Wiseman, čija je izvanredna karijera prepoznata počasnim Oscarom 2016. godine, režirao je i producirao skoro 50 filmova, uključujući "City Hall"(Gradska vijećnica, 2020), o gradskoj upravi Bostona; "Ex Libris" (Ex Libris, 2017), o New York Public Library( o javnoj bibblioteci New Yorka) ; i In Jackson Heights (U Jackson Heightsu, 2015), o četvrti u kvartu Queens u New Yorku.

Pristup dokumentarizmu

Često povezivan s pokretima direct cinema i vérité, nikada nije vodio intervjue niti inscenirao događaje za svoje dokumentarce te je koristio samo prirodno osvjetljenje i zvuk, diegetički zvuk, bez glasovnih sinhronizacija ili muzičke podloge. Nije radio istraživanja prije početka projekta, već bi pristupao s radoznalošću, željan da uči.

“Pravljenje filma je uvijek avantura,” rekao je Wiseman prilikom prihvatanja Oscara 2016. godine. “Obično ne znam ništa o temi prije nego što počnem … Nikada ne započinjem s unaprijed određenim stavom ili tezom koju želim dokazati. Također ne radim nikakva istraživanja prije snimanja. Obično ne znam unaprijed šta će biti snimljeno, niti na šta ću naići u bilo kojem trenutku.”

Frederick Wiseman dokumentirao je stotine sati materijala svojih subjekata, kroz intenzivan proces montaže koji je mogao trajati i do 10 mjeseci.

Iako je bio povezan s vérité stilom, opisivao je svoje filmove kao bliže “vizualnim romanima” nego novinarskim izvještajima.

Rana karijera i prvi dokumentarci

Frederick Wiseman za svojim montažnim stolom 1978. Photograph: Everett Collection Inc/Alamy

Rođen u Bostonu, Wiseman je pohađao Williams College, a zatim Yale pravni fakultet. Nakon diplomiranja 1954. godine, bio je pozvan u američku vojsku, gdje je dvije godine služio kao sudski zapisničar, a potom studirao pravo u Parizu preko GI Bill programa. Nakon povratka u SAD, radio je kao predavač na Boston University Institute of Law and Medicine.

Tokom tog perioda zainteresovao se za dokumentarni film, producirajući 1963. poludokumentarni film "The Cool World" (Hladni svijet) , adaptaciju romana Warrena Millera o životu u harlemskoj bandi. Četiri godine kasnije režirao je svoj debitantski film Titicut Follies, koji je dokumentovao život u Bridgewater državnoj bolnici za kriminalno mentalno oboljele u Massachusettsu.

Bio je to posljednji film koji je uradio a riječ je o šokantnoj priči o dehumanizirajućem tretmanu pacijenata.  Njegovo javno prikazivanjeje zabranjeno  je Vrhovnoi sud Massachusettsa, i do 1991. godine mogao se prikazivati samo medicinskim stručnjacima. Ipak, Wiseman je nastavio stvarati, snimajući tri filma u naredne tri godine.

Ljubav prema teatru i plesu

Wiseman je dugo imao strast prema teatru i plesu, što je prikazao u filmovima poput La Danse (2009), koji pruža pogled iza scene Pariške opere, i Crazy Horse (2011), o čuvenom pariškom kabareu.

Politički pogledi i pristup temama

Njegovi progresivni politički pogledi bili su vidljivi u djelima poput Welfare 1975. (Blagpostanje) filmu o o sistemu socijalne pomoći u New Yorku,. Te filmove je radio aiako je jednom potvrdio da  je tvrdio da ga ne interesuje ideološko pravljenje filmova i da ne vidi dokumentarce kao sredstvo političke ili društvene promjene.

“Dokumentarci, o dramama , romanima i poeziji, po formi su fiktivni i nemaju nemaju mjerljivu društvenu korist,” napisao je 1994. za Dox: Documentary Quarterly.

Njegov najnoviji film, "Menus-Plaisirs – Les Troisgros" (2023), prikazuje rad u renomiranom restoranu s tri Michelinove zvjezdice u Francuskoj.

Posvećenost učenju i ljudskoj kompleksnosti

Govoreći o svom pristupu odabiru tema, Wiseman je rekao 2016.: “Svaki film je prilika, prilika da naučim nešto o novoj temi. Bio sam uključen u 50-godišnji obrazovanja za odrasle gdje sam ja bio taj navodni odrasli koji svake godine uči novu temu. Raznolikost i kompleksnost ljudskog ponašanja u jednom filmu, a kumulativno kroz sve filmove, zadivljuje. Mislim da je važno dokumentirtao ljubaznost, pristojnost i velikodušnost duha jednako koliko i okrutnost, banalnost i ravnodušnost.”

Porodica i naslijeđe

Wiseman je nadživio svoje sinove Davida i Erica, tri unuka, te Karen Konicek, prijateljicu i saradnicu s kojom je radio 45 godina. Njegova supruga Zipporah Batshaw Wiseman, s kojom je bio u braku 65 godina, preminula je 2021. godine.

federalna.ba