Preminulo legendarni fudbaler Sarajeva Salih Šehović
U 86. godini, nakon kraće bolesti, preminuo je legendarni fudbaler FK Sarajevo Salih Šehović Šeha. Posljednji put smo se sreli prije nepune tri godine prilikog snimanja dokumentarnog filma „Hase“ u produkciji Federalne televizije.
Nekadašnji prvotimac Sarajeva ostao je upamćen po tome što je svojevremeno savladao tadašnjeg najboljeg golmana na svijetu, čuvenog Lava Jašina u prijateljskom meču „reprezentacija grada Sarajeva“ – SSSR na Koševu i to sa velike udaljenosti.
Tom čuvenom pogotku sa velike udaljenosti, kao u pričama o lovcima i ribolovcima, uvijek bi dodavali još koji metar, a sarajevska raja bi rekla da je: „Šeha raspalio sa Marijin Dvora“.
„Imao sam izuzetno jak udarac iz koljena i u jednom trenutku sam sa šutnuo loptu sa 40 metara. Lopta je dobila neko ubrzanje, a Jašin je slabo procijenio udarac i lopta mu je prošla kroz ruke. Dakle, bilo je sa 40 metara, ali kako koja godina je prolazila i kako koja će doći, bit će i preko 50 metara, skoro sa centra. Naravno, u pričama onih koji nisu bili na toj čuvenoj utakmici“, pričao Salih Šehović koji je, inače, svoje prve fudbalske korake napravio južnije.
„U dresu Leotara sam bio najbolji strijelac tadašnje Republičke lige. Potom sam karijeru nastavio na Koševu, jer sam upisao Gimnaziju u Sarajevu. Od 1954. do 1965. godine sam igrao za Sarajevo koje je u tom periodu imalo sjajnu generaciju. To su bila lijepa vremena. Mi smo imali na treningu više navijača, nego ovi danas na utakmicama. U ono vrijeme je nogomet bio interesantniji. Mi nismo bili ni amateri, ni profesionalci, ali smo bili vrlo cijenjeni. Neki su od nas završili fakultete. Ja sam završio Pravni. Te 1965. godine samo nas nekoliko je imalo 'Vespu' u Sarajevu, Neđo Alihodžić, Srđan Matijević, Marjan Kocković i Ćiro Blažević. Ovu moju 'Vespu' Hase je kupio u Trstu, ali je nikada nije vozio. A ja sam tu 'Vespu' vozio bez ispita, tadašnja milicija zaustavila bi tramvaj da pređem iz Dalmatinske u Titovu“.
Poslije legendarnog Ferhatovića, Salih Šehović je najbolji strijelac Sarajeva svih vremena. Hase je u 422 utakmice postigao 198 golova, a Šeha u 312 utakmica 185 golova.
„U tu statistika se ubrajaju golovi postignuti i u prijateljskim utakmicama. Sjećam se da sam u jednoj godini dao čak 65 golova, a na utakmici sa Metkovićem sedam puta sam zatresao protivničku mrežu“.
Nakon Sarajeva, Šehović je igračku karijeru nastavio u Dinamu.
„Odlazak u Dinamo mi je bila odskočna daska da odem u inostranstvo. Godinu sam bio u Zagrebu, a onda otišao u Lihtenštajn, gdje sam jedno vrijeme bio igrač, pa trener tamošnje reprezentacije. Zatim sam se preselio u Bern, gdje sam jedno vrijeme vodio FC Bern“.
Šehović je živio u Švicarskoj, gdje je zajedno sa suprugom Senadom, inače čuvenom doktoricom, provodio penzionerske dane.
„Prije odlaska u penziju radio sam 35 godina u državnoj upravi. Sa mnom su sve vrijeme bili supruga i djeca, koji su se odlično snašli. Mi lijepo živimo i ostat ćemo u Švicarskoj. To ne znači da u mislima nismo u Sarajevu. Često dolazimo i posjećujemo rodbinu i prijatelje. Mi puno putujemo. To mi je neka vrsta hobija“.
Na kraju treba spomenuti da i za vrijeme agresije na BiH nije zaboravio na svoju domovinu.
„U to vrijeme sam radio kod generalnog direktora telekomunikacija Švicarske. Mi smo prvi uspjeli poslati telefonsku centralu u opkoljeno Sarajevo. To mi je lijepa uspomena, jer sam mogao pomoći“.
Dakle, Šehin život je bio Švicarska, ali nije propusti niti jednu priliku da ne dođe u Sarajevo i provjeri je li se onaj gol s početka ove priče među sarajevskom rajom „preselio“ s Marijin Dvora na Ilidžu...
Tužna vijest je stigla iz švicarskog Berna krajem januara, gdje je živio niz godina, a najvjerovatnije bit će ukopan na sarajevskom groblju Grličića Brdo gdje odavno rezervisao parcelu odakle se vidi njegovo voljeno Sarajevo.
federalna.ba/Muhamed Bikić