Pravosuđe i (ne)pravda

Kome je cilj razvlašten Sud BiH? Zakon o sudovima zapeo u političkom dijalogu. Predviđeno je formiranje višeg suda na Dodikovom terenu, a tamo Sudu BiH ograničeno djelovanje. Reformski, a unatrag pravosuđe BiH po matrici političko-kriminalnih veza u evropskom naletu moglo bi izgubiti nadležnost za obračun sa korupcijom i kriminalom. Zakon za amnestiranje prije svega političke korumpirane elite koja ima ideju da od VSTV napravi DOM NARODA.

Politički zahvat u pravosudnoj reformi u punom zamahu, a po principu bolje išta nego ništa. Reforma je to na bh. način, gdje politika, a ne struka kroji sistem vladavine prava. Set zakona iz oblasti pravosuđa test je prvenstveno koalicijskih odnosa državne vlasti, a ne koliko smo blizu ili daleko od evropskih pravnih normi. Prijedlog izmjene zakona o VSTV-u usaglašen sa Venecijanskom komisijom nije tema za usvojiti.

„Politika, a tu spada i izvršna i zakonodavna vlast, su vrlo vješto sklonili ovo sve što su imali 3 mjeseca ispred sebe, došli u poziciju vukli tu problematiku, došli u poziciju da to bude par dana ranije, a onda pod izgovorom da je hitno i da mora ići kao uslov za ispunjenje Evropskog puta BIH kreirali su neka rješenja koja su retrogradna koja nama ako će takva biti usvoje, bolje da se ništa ne mijenja i da čeakmo usvajanje novog zakona“, smatra Halil Lagumdžija, predsjednik VSTV.

Nisu, a trebali su osigurati adekvatnu kontrolu i provjeru imovine sudija, tužilaca i njihove porodice, ali i sukoba interesa unutar pravosudnog sistema. Dakle, njihovi imovinski kartoni postaju javni, ali bez jasnog mehanizma provjere tačnosti. Provjeri podliježu i članovi porodice , ali samo ako žive u istom domaćinstvu. I tu nastaje problem jer je ograničen način provjere tačnosti dostavljenih podataka.

„Prije svega je TI upućivao kritike vezano za obuhvati lica čiji se imovinski kartoni dostavljaju odnosno čiji imovinski kartoni treba da se objavljuju. Mi smatramo da nije dovoljno da bi se osigurao upotpunosti integritet nosilaca pravosudnih funkcija odnosno pojedini članovi familije nosilaca pravosudnih funkcija mislim na djecu koja ne žive u zajedničkom domaćinstvu svakako ostaju isključena“, kazao je Srđan Blagovčanin, predsjednik Upravnog odbora TI BiH.

„Ja ću vam reći da u RS postoje propisi kojima su osnovane i uređen rad određenih institucija koje bi nama trebali dostavljati podatke, u tim propisima postoje odredbe da kaže da te institucije rade svoj posao prikupljaju podatke i dostavljaju isključivo entitetskim institucijama, dakle sad na ovaj način oni apsolutno ne moraju postupiti po našim zahtjevima ne moraju nam dostavljati te tražene podatke što naše odredbe koje govore o provjeri imovine čini neprovodivim u praksi“, dodaje Lagumdžija.

„Tu odmah imamo problem što nije definisan krug odnosno to se kaže do koje mjere će biti obuhvaćeni članovi, da li je to uža šira porodica i u kojem nivou, statusu, što opet dovodi do pravne nesigurnosti“, pojasnio je Eldan Mujanović, profesor Fakulteta za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije univerziteta u Sarajevu.

„Po mojem mišljenju ne treba provjeravati tu djecu osim ako ne postoje indicije da je sudac to uradio, a ako je to uradio onda se to i može provjeravati, ali ja nisam sada za ovo predloženo rješenje da se provjerava neovisno o tome koje je porijeklo imovine koju ima dijete suca koje je punoljetno i ima svoj život“, kaže advokat Asim Crnalić.

Posljedica je to političke nagodbe, a ne pravnog rješenja, pa je ovo evropski zakon, ali tek za godinu dana kako da će usvojit novi zakon koji će biti kako to piše u članu 26. usklađen sa EU standardima. Privremeno rješenje sa EU kvačicom o pozitivnim promjenama u BiH.

„Moram reći da u toku je proces razgovora imamo radnu grupu koja radi na pripremi novog zakona i način na koji se tamo radi i ono što nam s e servira meni ne sluti nimalo na dobro, mislim da će se to i sa novim zakonom pokušati uraditi na sličan način. Vjerute nude nam takva rješenja koja bi u Vijeće donijela dom naroda, u Vijeće bi napravili dom naroda. To je za pravosuđe nedopustivo. (Odlučivanje po etničkim principima? ) Otprilike, kod izbora, oni to guraju kroz predlaganje i izbor novih članova Vijeća“, navodi Lagumdžija.

„Moja je bojazan da će se onda koncept sudske neovisnosti promijeniti – a sudska neovisnost je garantirana zakonom o VSTV, da će se politika inkorporirati u odlučivanje u izbor sudaca da će pronaći mehanizme itd.“, dodaje Crnalić.

Razvodnjavanje suštinskih reformi – bez sistemskog čišćenja u pravosudnim redovima i oslobađanja od političkog utjecaja vlast je stavila u drugi plan. Ne idealno, ali optimalno rješenje koje zadovoljava formu, a rezultira pohvalom EU politici koja je zarobila pravosuđe – dovoljno.

„Saslušao sam kritike mogu samo reći da su te kritike možda i najbolji pokazatelj koliko je zapravo ovaj zakon kvalitetan. Iz tih razloga moramo u roku od godinu dana donijeti cjelokupni zakon kojim ćemo regulirati način izbora nositelja pravosudnih funkcija, postupanja UDT-a, i slično. Dakle, ovo je samo ispunjavanje prioriteta koje EK postavila pred BiH“, ističe Davor Bunoza, ministar pravde BiH (HDZBiH).

U evropskom naletu reformskih zakona, sa secesionističkog na kompromisni kurs, ali u korist vlastite zaštite, ili onih koje štiti u političkoj nagodbi našao se i Zakon o sudovima BiH. Bio na stolu Vijeća ministara, pa se vratio na onaj pregovarački međustranački. Pitanje svih pitanja - kome odgovara Sud BiH bez nadležnosti koju sada ima ? A prijedlog je to opet ne eksperata već politike koja bi da stavi granicu između suda i entiteta i stvori teritorijalni – pravosudni prostor za vlastitu amnestiju.

„To bi pogotovo suženje nadležnosti bi bilo pogubno sve do momenta sve do momenta dok ne dođe do implementacije Zakona o borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije i dok ne počnu sa radom odjeljenja pri Vrhovnom sudu i Federalnom tužilaštvu, ako bi prije toga došlo do suženja nadležnosti stupnja zakona na snagu sva ta djela bi bila vraćena i procesuirana na nivou kantona i vjerujte moj je zaključak da bi time oštrica borbe protiv organiziranog kriminala i korupcije bila značajno otupljena“, naglasio je Lagumdžija.

„Ovim zakonom o Sudu BiH upravo zbog ovih teritorijalnih ograničenja po mojemu mišljenju povećeva se šansa političkog upliva premda to iz sadrzaja Zakona nije očigledno, ali svaka dublja analiza bi dovela do tog rezultata“, kaže Crnalić.

Ono sto je trebalo da bude reforma koja regulise problem sudske drugostepenosti pretvoreno je oduzimanje krivične nadležnosti suda BiH.

„Tu se već polako može nazrijeti da iza toga stoje raznorazni i kriminalni i politički i ili udruženi ciljevi su objedinjeni što se kaže, jedni i drugi , da se na neki način razvlaste državne pravosudne institucije da uopšte mogu istraživati i procesuirati takva krivična djela“, kategoričan je Mujanović.

Naime, u članu 16. Nacrta zakona nabojan je set krivičnih djela koja ostaju u krivičnoj nadležnosti suda BiH, međutim samo ako su počinjena u oba entieta, jednog ili dvaju entiteta i Brčko distrikta i ako je njihovim izvršenjem nastala šteta velikih razmjera za državu BiH. A sudska praksa će pokazati šta je to šeta velikih razmjera.

„Dakle, RS insistira da ako je određeno koruptivno krivično djelo počinjeno samo na teritoriji jednog entieta, kao samo u RS ako nema veze sa dva entiteta i jednim entitetom ili Brčko distirktom da se to ne može izuzeti – SDA i sada Trojka su više stava da bi državno pravosuđe trebalo moći uzeti to, ovo zakonsko rješenje koje je predviđeno čiji Nacrt smo vidjeli je u skladu sa onim sto SNSD želi“, tvrdi Denis Džidić, izvršni direktor BIRN-a BiH.

„I svode se na neku dimenziju prekograničnosti u smislu da se samo može govoriti o nadležnosti za ona krivična djela koja, kod kojih se prelazi entitetska granica i granica Distrikta čime na neki način se entiteti postaju kao neke mini države, a da se ta entitetska crta koja inače nema neki poseban značaj u tom kontekstu pretvara u neku pa skoro državnu crtu razgraničenja“, upozorava Mujanović.

„Posebno je tu po nama važno pitanje utvrđivanja nadležnosti kada su u pitanju koruptivna i krivična djela kada su u pitanju predmeti korupcije, i vidim zapravo da tu postoji intencija da se što više ta nadležnost ograniči posebno da se to dovede u vezu i sa zakonom o Ustavnom sudu i da se praktično trguje i da se vrši nekakvo političko dogovaranje i političke nagodbe oko nadležnosti da se kriteriji funkcionalnosti da se kriteriji neke logike u funkcioniranju pravnog sistema su zapravo zanemareni“, rekao je Blagovčanin.

„Svako konkretiziranje u opisu radnje izvršenja krivičnog djela ili u opisu krivičnih djela koja mogu biti predmet progona nužno dovodi do opasnosti da ćemo izostaviti neku od krivičnih radnji za koju nećemo imati osnov da sudi Sud BiH, ili neki drugi sud, tako da onaj ko je zakonodavac mora strogo voditi računa o tome da zapravo sam sebe ne onemogući“, navodi Crnalić.

Teritorijalno ograničavanje rada suda BiH za sobom posljedično povlaci i pitanje nadležnosti rada drugih pavosudno policijskih institucija poput državnog tužilastva, SIPA-e i OSA-e. Što se podudara sa Dodikovim višegodišnjim prijetnjama o njihovom protjerivanju sa teritorije RS i time ojačati kako kaže, entitetsku liniju.

„Ja ću samo ukratko da ja smatram da je proširena kaznena nadležnost i ono što su nam rekli međunarodni zvaničnici ne dirati kaznenu nadležnost i to je najbolji dokaz da se ne radi o suženoj kaznenoj nadležnosti suda BiH“, naglasio je Bunoza.

„To je sad politička bitka, dakle on ne želi da uđe u reformski zakon gdje će određena pitanja, određena krivična djela se procesuirati na nivou Suda BiH ili eventualno drugog suda koji treba da se uspostavi, dakle zeli zadržati određene entitetske nadležnosti u tom segmentu procesuiranja, određenih krivičnih djela“, ističe Đenan Đonlagić, delegat u domu naroda PS BiH (DF).

„Nećemo dozvoliti sigurno da se gubi nadležnost Suda BiH da se gubi njegova funkcionalnost i da se bilo šta prenosi na entitete kao što danas u ovoj političkoj klimi niko iz RS ne pristaje skoro ni na šta da se sa nivoa entiteta prenese na nivo države, zato nemojte brinuti, zbog toga nije usvojen Zakon, dakle mi nismo pristali jer da smo pristali on bi bio usvojen“, kaže Elemedin Konaković, predsjednik NiP.

A da li je smanjenje nadležnosti kompenzacija za osnivanje Višeg suda kako je to i predviđeno ovim nacrtom zakona!? Pristati na novu državnu instituciju ograničnog djelovanja, a razvlastiti postojeću – gdje bi se Dodiku moglo suditi – dilema je pred RS? Jer Viši sud osim što bi odlučivao kao drugostepeni organ o presudama suda BiH odlučivao bi i o žalbama protiv odluka Centralne izborne komisije, ali i u postupcima o sukobu interesa.

„Možemo iščitati da se radi o političkoj trgovini i da se radi o određenim ustupcima odnosno licitiranjem vi nama nemojte proširivati nadležnost Suda, mi ćemo s druge strane pristati na uvođenje drugostepenog odnosno Višeg suda i kažem vam opet kada se to stavi u ovu ja bih rekao jednu vrstu političke trgovine sa onim što se dešava u Ustavnom sudu dakle vi možete tu sasvim jasno iščitati da kriteriji nisu ni funkcionalnost ni unapređenje funkcionalnosti pravnog sistema već da su zapravo kriteriji političke pogodbe i političke nagodbe odnosno zadovljavanja interesa političkih partija“, kaže Blagovčanin.

Pod krinkom omogućavanja nezavisnosti drugostepenog postupka umjesto Vrhovnog suda što je obaveza BiH na putu ka EU, osniva se Viši sud koji neće ujednačiti sudsku praksu na prostoru cijele BiH, ali će njegove sudije imenovati VSTV, a ne predsjednik suda BiH sto je trenutna praksa sporna i stuci i politici.

„Ovdje je Viši sud samo žalbeni sud i to samo za predmete Suda BiH, dakle za tu nadležnost i ne rješava se Višim sudom se duboko ne zahvaća u reformske procese u pravosuđe. To je jedna palijativa što bi se reklo i nema preveliko značenje – dobro je da je to predviđeno , ali osnovno pitanje time nije riješeno“, smatra Crnalić.

„U razgovoru sa ljudima iz Venecijanske komisije oni su meni jasno potvrdili svoj ranije iznesen stav da nije nužni osnovati apelacioni sud već razdvojiti taj način imenovanja sudija u jedno i drugo odjeljenje. I da bude osnovan taj apelacioni sud on ne može biti puni nadomjestak Vrhovnom sud“, objašnjava Lagumdžija.

„Upravo je to cilj reforme pravosuđa da se ujednače zakoni da svi zakoni budu ujednačeni na nivou cijele države da ne bude jedno rješenje u FBiH u RS, a treće u Brčkom sto se često i dešava u praksi“, kazao je Nedjeljko Tabaković, sudija Osnovnog suda Brčko distrikta BiH.

Depolitizacija pravosuđa im nije cilj – a privid pravosudnih reformi računa se kao europski korak unaprijed, iako smo daleko od njihove pravne stečevine. Kada je stranačka zelja kriterij za popraviti stanje u pravosuđu rezultat je poltička pogodba u kojoj niko ne gubi kontrolni paket akcija po principu svaka stranka svoj sud ima.

federalna.ba