Povratak Sirije u Arapsku ligu i smanjenje američkog utjecaja na Bliskom Istoku

Povratak Sirije u Arapsku ligu još je jedan od poteza u nizu koji pokazuju da se na bliskom istoku dešavaju tektonske promjene. Ovaj korak je dijametralno suprotan s američkim stavovima i nastojanjima i apsolutno u skladu s ciljevima Kine. Ako zagrebemo ispod površine dolazimo do zaključka da je Bliski istok jedno od igrališta gdje se igraju utakmice za svjetsku dominaciju. Košarkaškim žargonom rečeno, Kinin šesti igrač s tribina je Rusija i sedmi, onaj u sudijskoj odori Iran.  Sirija i ostale Arapske zemlje su kao one važne lopte koje pogađaju koš u ključnim trenucima utakmice. Peking ne namješta utakmice, ali osmišljava strategiju tako da svaka lopta ide u njegov koš. 

“Sirija je punopravna članica Arapske lige i od sada će imati pravo učestvuje na svim događajima i u donošenju svih odluka Arapske lige”, saopćio je Ahmed abou el-Gheit, generalni sekretar Arapske lige.

Za ovu odluku je glasalo 13 članica koje su imale predstavnike na sastanku šefova diplomatija zemalja članica Arapske lige, od 22 ukupno. Dolazi nakon 12-godišnje suspenzije Sirije iz članstva u toj organizaciji koja je nastupila zbog krvavog gušenja uličnih protesta protiv vladavine Bašara el-Asada, koje je kasnije eskaliralo u građanski rat.

“Povratak Sirije u Arapsku ligu će pomoći da se izgradi koncezus za političko rješenje sirijske krize, posebno sa shvatanjem da nakon 12 godina sirijski režim ne može biti zamijenjen i da vladine institucije trebaju biti očuvane kako bi arapske zemlje mogle imati efikasnu ulogu u rješavanju sirijske krize. Arapske nacije mogu takođe imati aktivnu ulogu u ponovnoj izgradnji Sirije usred ekonomske krize. Države u regionu konačno su shvatile razornu ulogu Sjedinjenih Država i počele su graditi stabilne odnose među arapskim zemljama. Sirijsku krizu će riješiti države regiona u međusobnoj saradnji i oslobođene volje koju im nameću Sjedinjene Države”, ističe politički analitičar iz Sirije Kinan Yousef.

Evidentno je smanjenje američkog utjecaja na Bliskom istoku. Čak ni veza dojučerašnjih bliskih saradnika Sjedinjenih Država i Saudijske Arabije više nije tako jaka. S obzirom na činjenicu da Amerikanci podržavaju pobunjeničke snage u Siriji i svrgavanje El-Asada, jasno je da nisu pozdravile povratak Sirije pod okrilje Arapske lige, što je kamen temeljac za normalizaciju odnosa među zemljama na Bliskom Istoku zarad njihovih interesa, a ne zarad interesa Zapada. S druge strane, zakleti politički protivnici Sjedinjenih Država i El-Asadovi saveznici Kina i Rusija zadovoljni su promjenama u ovom dijelu svijeta koje bi mogle snažno utjecati na njihove buduće ciljeve. Iz Pekinga su promptno pozvali Amerikance da maknu svoje prste s Bliskog Istoka.

“O pitanjima na Bliskom Istoku treba odlučivati narod tog regiona. Povratak Sirije ispunjava težnju arapskog naroda i dobar je za jačanje i jedinstvo arapskih država, kao i za mir i stabilnost na Bliskom Istoku. Sjedinjene Države trebaju poštovati volju naroda, zaustaviti diplomatiju prisiljavanja, prestati podrivati dijalog i proces pomirenja u zemljama Bliskog Istoka, te prestati pokušavati da podijeli Bliski Istok stvaranjem sukoba”, poručio je portparol ministarstva vanjskih poslova Kine Wang Wenbin.

Kineski interes na Bliskom istoku je ogroman. Najveći su uvoznici saudijske nafte, te s tom zemljom trguju s juanom kao platežnim sredstvom, a ne s dolarom. Peking svoj utjecaj širi na taj dio svijeta, baš kao i na afrički kontinent, čime slaže jednu po jednu ciglu u zid koji će Sjedinjene Države odijeliti od uloge svjetskog hegemona. Rame uz rame s Kinom, taj zid gradi Iran koji je nedavno obnovio diplomatske veze sa Saudijskom Arabijom i koji zdušno podržava el-Asadovu vladu u Siriji. Nakon saudijsko-iranskog približavanja, saudijska državna televizija objavila je da Rijad raspravlja o mogućem nastavku konzularnih odnosa između njega i Damaska, a potom je došla i odluka o vraćanju Sirije u Arapsku ligu. Jasno je odakle vjetar puše. Treća, ne manje važna karika u ovoj priči, svakako je Rusija.

“Mi vidimo svoj zadatak ne samo u političkom učvršćivanju ostvarenog napretka, nego i u utvrđivanju opštih smjernica za dalje kretanje. Najbolji rezultat naše komunikacije mogao bi biti sporazum da se daju instrukcije stručnjacima da pripreme nacrt mape puta za sirijsko-tursku normalizaciju za sljedeći ministarski sastanak”, rekao je ministar vanjskih poslova Rusije Sergej Lavrov.

Napori Rusije i Kine da se i Ankara vrati prijateljskim odnosima s Teheranom, nisu prozvod želje za cvjetanjem lala u regiji, nego geopolitičkih interesa. Kina želi stabilan Bliski istok i okolinu zbog ekonomske dominacije u tom dijelu svijeta koja će otvoriti put ka Africi, a Rusija bjesomučno traži prijateljsku ruku odakle god bila pružena kako bi pokazala Zapadu, tačnije Sjedinjenim Državama da su sankcije zbog rata u Ukrajini uzaludan pokušaj da je se izoluje od svijeta. Čini se da i jednima i drugima ide od ruke, budući da nema sumnje da bliskoistočne zemlje teže uspostavi snažnije međusobne odnose. Svjesni su lideri na Bliskom Istoku slabljenja američkog utjecaja i jačanja utjecaja Kine. Samim tim i turski predsjednik Redžep Tajip Erdoan, kako prognoziraju analitičari, čeka novu pobjedu na izborima, pa da uz posredovanje Moskve i Teherana obnovi prijateljstvo sa sirijskim predsjdnikom kojem je okrenuo leđa na početku sukoba u njegovoj zemlji i podržao pobunjeničke snage.

“Taj se sastanak sigurno neće održati prije konačnih rezultata turskih predsjedničkih izbora zbog Erdoganovog straha da opozicija njegovo pomirenje s El-Assadom, ne proglasi krahom njegove sirijske politike. Ponovnom uspostavljanju prijateljskih odnosa sa sirijskim predsjednikom teži i sama opozicija, svjesna, kao i Erdogan, realnosti i mogućih štetnih posljedica po Tursku ako po pitanju Sirije ostane izolirana i od arapskog svijeta i od Irana. Podsjećam da je u arapskom svijetu već duže vrijeme, nakon što je postalo jasno da je Assad uz pomoć ruske vojne intervencije postao pobjednik građanskog rata u Siriji i da ga neće biti moguće svrgnuti oružanim putom, rasla spoznaja o nužnosti obnove odnosa sa Sirijom i njenom povratku u Arapsku ligu. To je bilo dodatno motivisano činjenicom o neugodnosti nesrazmjerno velikog utjecaja Irana na vladu u Damasku koje je uslijedilo nakon arapske izolacije Sirije, uz posljedično jačanje utjecaja Teherana i na Siriji susjedni Libanon kroz tamošnju šijitsku etničku sastavnicu i moćni Hezbollah”, kaže Zoran Meter, glavni urednik i analitičar portala Geopolitika.news.

I bliskoistočne zemlje, i Rusija i Kina i Iran – svi imaju svoje očigledne interese u cijeloj ovoj priči. Osim već nabrojanog, važan faktor je nastavak regionalnih projakata i uspostavljanje novih koji su nemogući ili nepotpuni bez Sirije, a koji će arapski svijet učiniti jačim igračem na geopolitičkom igralištu. Kad tome dodamo podršku moćnih sila kakve su Rusija, Kina i Iran, sve češće trgovanje na globalnim pijacama van dolarskog sistema i političko buđenje Afrike, dolazimo do tačke u kojoj Sjedinjene Države baš imaju sve manje prostora za manevre kako bi ostale na poziciji svjetskog policajca. Historija nas je naučila kako se Amerikanci obračunavaju s ovakvim, takoreći projektima, no sve ove zemlje zajedno, koje se na neki načih grupišu kako bi realizovale ideju multipolarnog svijeta su ipak značajno jača sila nego što je svojevremeno bio Irak, kada je Sadam Husein javno obznanio da će stvoriti posebnu valutu za trgovinu svoje nafte. Mnogi od nas se sjećaju razloga koji su nastali preko noći da se Irak uništi. U ovom slučaju, kao zaključak možemo iskoristiti jednu modifikovanu narodnu - Gdje juan vrti tu dolar neće!

federalna.ba