Posjetili smo tuzlanski kafić u kojem rade osobe sa Downovim sindromom
Pronaći zaposlenje u Bosni i Hercegovini nije nimalo jednostavno te je to često glavni uzrok odlaska mladih u druge države. Pronaći zaposlenje ukoliko ste osoba sa invaliditetom, teškoćama u razvoju ili sindromom Down - još je teže. Pozitivni primjeri su rijetkost, ali ima ih i o njima treba govoriti.
Svoju priliku za rad u lokalu Zmajevo srce pronašao je i Adi. Zbog sindroma Down nije u mogućnosti sam obavljati zadatke te mu je potrebna cjelodnevna pomoć. No, ni to nije prepreka da se osjeti korisnim i prihvaćenim članom društvene zajednice. U Zmajevom srcu goste uslužuje uz osmijeh i pomoć Adise Ridžal, asistentice u radu i studentice Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta.
Adi je jedan od sedam uposlenih u ovom objektu. Uz njega, još tri osobe su sa sindromom Down, a ostali su sa drugim teškoćama u razvoju ili invaliditetom. Želja da prvi put radi ispunjena je i 39-godišnjoj Editi Edita Zahirović.
Da je radna atmosfera odlična i da je ekipa uistinu san snova potvrđuje i uposlenik Edin Mahmuzić. Njemu je zbog zdravstvenih problema amputirana noga, ali uz pomagala za kretanje i srdačne kolege ne postoji granica, kaže nam.
Sve to osjete i posjetitelji. Ovaj objekat je ubrzo postao sinonim za, kako kažu, najbolju kafu u gradu, a osmijeh uposlenika svima popravi i najteži dan.
Želja idejnog tvorca i vlasnika objekta Omera Isovića je da se u budućnosti broj uposlenih poveća na deset, a reakcije građana su samo podstrek da se ovakva priča nastavi.
Svi se nadaju da će ova priča biti pozitivan primjer i drugim objektima, ali i institucijama da daju priliku osobama sa teškoćama u razvoju kako više ne bi bili na margini društva. Ukoliko se fokus stavi na ono što oni mogu raditi, a ne na ono što ne mogu, dobrobit je obostrana.
federalna.ba