Politička svakodnevica: Psovke, pljuvanje, uvrede – i tako već 30 godina

Demokratičnost jednog društva ogleda se u politikama i onima koji ih predstavljaju. Ako je suditi po tome, naša zemlja nalazi se na samom dnu ljestvice. Psovke, pljuvanje i nasrtanje. Sve je to postalo dio svakodnevice u političkim nastupima. I tako već godinama. Od izbora do izbora, akteri se smjenjuju, ali scenario ostaje isti. Koga kriviti, političare ili nas koji ih biramo?

Kad je kuća tijesna, zastupnici su... Političko izražavanje - postalo psovanje. Nema razlike - vladajući ili opozicija. Vrijeđanje, fizički napadi, napuštanje...

Posljednji u nizu - fizički obračun zastupnika u Skupštini Kantona Sarajevo.

Nije fizički, jeste verbalni. Narodna skupština RS-a. Vojin Mitrović, inače ministar privrede, umjesto odgovora na zastupničko pitanje Nebojše Vukanovića, odgovorio psovkom.

Ne treba zaboraviti ni psovanje Sanje Vulić pred Sudom BiH. 

I niko da reaguje. Ono što bi, u najmanju ruku, trebalo biti nedolično, postalo je, čini se, normalno. Ovo možda može biti smiješno i zanimljivo dok se ne sjetimo da ovakvo ponašanje plaćaju građani iz svog džepa. Stoga, moramo sebi postaviti pitanje - zašto smo dozvolili da ovakvi prizori prolaze nekažnjenjeno. Moralna odgovornost je zaboravljena, a ove institucije mjesta su gdje se donose odluke. O bitnim pitanjima.

„To je jedan šamar svima nama koji smo odlučili da ostanemo, da se trudimo, borimo. I onda desi se da ljudi koje smo izabrali, koji bi trebalo da budu najbolji od nas koji smo ih birali - oni se u nedostatku argumenata ponašaju kao da su u divljini“, kaže sociolog Vladimir Vasić.

„Ovdje se ne poštuju sudske odluke, ne poštuje se zakon i onda naravno da možete da se tučete, da vrijeđate, pljujete i psujete. Ostaje pitanje ličnog dostojanstva kako je moguće da neki pojedinci, pa vidimo da su upetljane i neke žene - sebi dozvoljavaju to što dozvoljavaju?“, pita sociolog Esad Bajtal.

Psovanje i vrijeđanje državnih institucija prolazi nekažnjeno. Jeftine predstave u izvedbi zastupnika čije se plate broje u hiljadama. Crne liste, prijetnje otcjepljenjem, suđenja, malverzacije i korupcija. Sve su to karakteristike javnih nastupa naših političara. I tako već godinama.

To nije nešto što nam se dogodilo jučer i prekjuče, upozorava Bajtal, to traje već 30 godina: „Imate militaristički, politički mentalni sklop, militaristički ideološki sklop koji zna razgovarati samo u toj vrsti kategorija: psovka, prijetnje, ucjene, vrijeđanje“.

„Taj procenat koji osuđuje, koji se zgrožava na to, mora da izađe na izbore i kazni takve ljude. Dakle, ne govorim o politikama, ne govorim o partijama, ali ljudi koji imaju šta da kažu moraju da izađu, da se uključe u proces“, dodaje Vasić

Idu nam još jedni izbori. Nedostatak znanja u političkoj komunikaciji nadoknadit će se predizbornim šatorskim predstavama i sendvičima. Političko komuniciranje u jednoj od svojih definicija objašnjava se kao spektakl. Tako se nazivaju i različita narodna veselja. Ali, na njima se ne odlučuje o sudbini države i građana koji žive u njoj.

federalna.ba