"Pokušavali smo spasiti komšije golim rukama": Građani Venecuele optužuju vlasti za nemar nakon razornih zemljotresa

Spasioci uzvikuju „Silencio/tišina" dok podižu šake prema cesti, dajući znak svima da utihnu.

Vozila se zaustavljaju. Ljudi prestaju govoriti. Građevinske mašine gase motore. Jedan od spasilaca prinosi uho otvoru koji su upravo uspjeli probiti kroz betonsku ploču, dok drugi osvjetljava unutrašnjost baterijskom lampom.

Slušaju ima li znakova života i pokušavaju čuti glasove preživjelih zarobljenih ispod ruševina dvanaestospratnice koja se nekada nalazila uz prometnu cestu u primorskom gradu La Guaira.

Najteže pogođeno područje nakon razornog zemljotresa

Ovo je jedno od područja koja su najteže pogođena dvostrukim zemljotresima koji su prošle srijede pogodili Venecuelu i usmrtili najmanje 1.700 osoba.

Privremena predsjednica Delcy Rodríguez nazvala je ovu katastrofu „najbrutalnijom prirodnom katastrofom“ u historiji Venecuele.

Pored urušene zgrade stoji Miguel Oscar Nunez, okružen porodicama koje i dalje čekaju informacije o svojim najbližima.

Njegov jedini sin, 34-godišnji Angel, živio je u toj zgradi.

Nakon nekoliko trenutaka iščekivanja, spasioci ne čuju nikakav zvuk. Tišina prestaje i potraga se nastavlja.

„Moj sin, kao i stotine drugih ljudi, zarobljen je ispod ruševina. Hitno nam treba veća pomoć vlasti kako bi ih izvukli. Moguće je da nije stradao u zemljotresu, ali možete li zamisliti da izgubi život zbog nemara nadležnih“, kaže Miguel Oscar vidno ogorčen.

Izvor fotografije: EPA/RONALD PENA R

Stanovnici tvrde da je pomoć stigla prekasno

Kevin Montilla živio je u istoj zgradi. U trenutku zemljotresa bio je na poslu, dok su njegova supruga Luzmary i 16-godišnja kćerka Jhoerliyzmar bile kod kuće.

„Akcija spašavanja počela je veoma kasno i odvijala se presporo. U početku su pomagali samo stanovnici iz komšiluka. Policija je došla da izvrši uviđaj, ali nije učestvovala u spašavanju. Reakcija vlasti bila je razočaravajuća i potpuno nedovoljna“, kaže 34-godišnji Kevin.

Prilikom posjete mjestu nesreće, ekipe za spašavanje iz Venecuele i Kolumbije bile su angažovane na terenu. Na lokaciji su radili bageri, dok je dizalica uklanjala velike betonske ploče.

Međutim, porodice okupljene uz cestu tvrde da su dragocjeni dani izgubljeni prije nego što je ozbiljna akcija spašavanja uopće započela.

"Nisam izgubio nadu"

„Još nisam izgubio nadu, ali sam potpuno slomljen. Prirodni je red da otac umre prije sina. Zamislite da vam dijete iznenada pogine“, kaže Miguel.

Urušena zgrada bila je dio stambenog kompleksa u vlasništvu države. Upravo zbog toga, kao i zbog njene lokacije, privukla je pažnju spasilačkih timova.

U pojedinim dijelovima savezne države La Guaira spasilačke ekipe još nisu ni stigle.

Izvor fotografije: EPA/HENRY CHIRINOS

U bolnici u gradu La Guaira sreli smo Deilisbeth Herreira, koja na spiskovima povrijeđenih i poginulih pokušava pronaći svoje kćerke – Greydelys (12) i Graybelys (13).

Kao samohrana majka, u trenutku zemljotresa bila je na poslu.

Vjeruje da su djevojčice vjerovatno bile kod kuće, ali pretražuje sva mjesta u nadi da su možda bile vani i preživjele.

„Nemam ničiju pomoć. Nisu poslali ni mašine ni spasioce da uklanjaju ruševine. Osjećaj je kao da ste potpuno prepušteni sami sebi u potrazi za svojim najmilijima“, govori kroz suze.

„Moje kćerke bile su mirne i vrijedne djevojčice. Samo želim da ih vratim, po svaku cijenu.“

Stanovnici tvrde da ih je država napustila

Na obalnoj cesti potpuno su se urušile dvije višespratnice u okviru stambenog kompleksa Bello Horizonte.

Porodice i volonteri, sa zaštitnim maskama i rukavicama, lopatama i pajserima pokušavali su ukloniti ruševine.

„Smrad je nepodnošljiv, ali ne odustajem jer tražim svog ujaka. Ne možemo samo stajati i gledati dok postoji mogućnost da ispod ruševina još ima živih ljudi“, kaže William Rodrigues.

Dodaje da je pomoć na većinu lokacija stigla veoma kasno, dok na neka mjesta još uvijek nije ni došla.

Iako je policija bila prisutna u blizini kompleksa, prema riječima stanovnika nije učestvovala u akcijama spašavanja.

Šezdesetogodišnji Juan Avendo, čija je kuća također uništena, kaže da su prve sate nakon zemljotresa proveli pokušavajući spasiti komšije.

„Čuli smo vriskove ljudi zarobljenih ispod ruševina. Zato smo ih pokušavali spasiti golim rukama, kopajući noktima kroz beton i šut.“

Sa svojim nećakom Enyer Musics uspio je izvući jednu ženu živu.

„Čuli smo kako doziva pomoć tokom noći. Bilo je potpuno mračno i nismo mogli ništa učiniti. Sljedećeg jutra vratili smo se. Prvo smo joj uspjeli dodati bocu vode, a zatim smo je izvukli.“

Zvanične ekipe stigle tek nakon dva dana

Prva zvanična spasilačka ekipa, pripadnici vatrogasne službe Venecuele, stigla je tek u petak, gotovo dva dana nakon zemljotresa.

U akciju su se kasnije uključili i timovi iz El Salvadora i Sjedinjenih Američkih Država.

Pronađeno je još nekoliko preživjelih, ali je u nedjelju potraga službeno obustavljena.

Juan procjenjuje da se ispod ruševina i dalje nalaze tijela stotina osoba.

Moguće je da mnogi od njih nikada neće biti pronađeni, zbog čega stvarne razmjere ove katastrofe možda nikada neće biti u potpunosti poznate, prenosi BBC.

federalna.ba

Federalna.ba dostupna je i kao mobilna aplikacija. Preuzmite je na Google Playu i App Storeu.