Jurišić: Društvu nedostaju dijalog i odgovornost za opće dobro

Ususret Bajramu, Uskrsu, Vaskrsu i Pesahu, govorimo o bogatstvu kulturne različitosti i vjerama sličnosti. O ljubavi i praštanju. O važnosti očuvanja mira usljed svjetskih ratova. O međusobnom uvažavanju i poštivanju kao otporu na retorike podjela i izrežiranu mržnju. O životu jednih sa drugima umjesto jednih pored drugih. O izazovnoj današnjici i još neizvjesnijoj budućnosti. Jesmo li krojači ili samo nijemi posmatrači svoje sudbine? Gosti emisije Plenum bili su: Mustafa Spahić, Oliver Jurišić, Vladimir Stupar i Jakob Finci.

Jurišić: Ljudi se lakše odriču viška nego da mijenjaju sebe

Uoči Uskrsa i Vaskrsa, dok vjernici prolaze kroz period posta, često se postavlja pitanje koliko to vrijeme zaista služi kao prilika za unutrašnje preispitivanje i promjenu. O smislu posta, ali i širem društvenom kontekstu, govorio je profesor filozofije Oliver Jurišić.

Kako ističe, post se danas često pogrešno svodi na fizičko odricanje, dok njegova suština ostaje zanemarena. „Što se tiče posta, ne treba da miješati sa onom koncepcijom posta koja je prirođena i usmjerena na tijelo i na vježbanje. Takav post može imati implicitno religiozne elemente, religiozne karakteristike, ali i religiozni post u ovom konkretnom smislu, kršćanski, katolički post, on prije svega ističe jednu vrstu trajnosti čovjekove promjene.“

Naglašava da post ima smisla samo ako rezultira dugoročnim promjenama u životu pojedinca. „Bez ambijentalne promjene nije da sam post gubi svoj smisao, on ima svoj smisao od 40 dana, ali ako se ništa nakon toga bitno u životu ne događa, ne mijenja, onda i sam post zapravo gubi svoju temelju religioznu karakteristiku i svoje temelju religiozno poslanje.“

Posebno upozorava na površno shvatanje posta kao odricanja od viška. „Ljudi poste se od viška, imaju nečega viška jer im to ne treba, najčešće je to hrana, odjeća, dakle materijalne stvari.“

Ipak, kako dodaje, pravi izazov je unutrašnja promjena i odnos prema drugima. „Čovjek koji se ipak lakše odreći materijalno viška, nego da se čovjek odrekne samog sebe u odnosu prema drugim ljudima, da bude bolji, da bude pošteniji, da bude iskreniji, da više druge ljude ljubi, to je puno teže.“

Takav post, ističe, nije moguć bez trajne duhovne dimenzije. „Takav post zahtjeva doista jednu duboku, trajnu, istinsku suradnju s Bogom, ne samo kroz vrijeme korizme, nego kroz cijeli život.“

Govoreći o političkim prilikama, Oliver Jurišić izbjegava konkretne političke ocjene, ali jasno ukazuje na ono što nedostaje bh. društvu. „U našem društvu nedostaje prije svega kultura komunikacije, kultura dijaloga, kultura razvoja između ljudi koji vode zemlje. Nedostaje, naravno, i određenje odgovornosti, brige za opće dobro.“

Dodaje da problemi poput korupcije i zloupotrebe položaja nisu izolovani slučaj. „Ono sve što mi imamo kod nas i što nije dobro, sve vi to imate u drugim političkim okolnostima, u drugim državama.“

Ipak, naglašava da promjene počinju od pojedinca, posebno onih koji imaju vrijednosni i duhovni okvir. „Ljudi koji su religiozni, ne trebaju nikad gubiti nadu da uz Božju pomoć, uz Božju milost doista u određenim malim mikrosredinama mogu promijeniti ovu zemlju.“

Dugotrajna apatija u društvu, smatra, ima više uzroka — od okrenutosti prošlosti do nemogućnosti rješavanja savremenih problema. „Razlog te apatije treba tražiti s jedne strane možda u samom društvu. možda predugo živimo u prošlosti, možda ne znamo načine kako riješiti probleme koje imamo danas“, navodi Jurišić.

Ukazuje i na značajan utjecaj medija, posebno kroz dominaciju negativnih sadržaja. „Ljudi možda previše promatraju negativnu sliku svijeta, ono što je negativno ili što je negativna slika svijeta je ono što se zapravo danas najviše prodaje i konzumira.“

Kao kontrast, nudi jednostavnu, ali snažnu ideju: „Zamislite jedan dnevnik ili jednu emisiju koja će objaviti samo vijesti koji su dobre tog dana, možda bi se i ta apatija donekle ublažila.“

Finci: Savremena sloboda u velikoj mjeri zavisi od društvenih i političkih okolnosti u kojima živimo

S dolaskom aprila, Jevreji širom svijeta, pa tako i u Bosni i Hercegovini, obilježavaju Pesah – praznik oslobađanja iz egipatskog ropstva. O njegovom značaju, ali i o položaju Jevreja danas, govorio je predsjednik Jevrejske zajednice u BiH Jakob Finci.

Objašnjavajući suštinu praznika, Finci ističe njegov simbolički i porodični karakter. „Pesah je praznik koji ćemo slaviti u aprilu ove godine i to nije postni praznik, nego je praznik koji se obilježava večerom. Seder večerom, to je – seder znači red – večerom koja ima svoj redoslijed i na kojoj svako jelo, svaki zalogaj hrane predstavlja jedan dio priče, a priča je Hagada. Kod nas u Sarajevu, naravno, Sarajevska Hagada je uvijek na stolu i treba uvijek za Pesah pročitati Hagadu svojoj djeci.“

Podsjeća i na važnost usmenog prenošenja tradicije kroz generacije. „Jednostavno, ne zaboravimo da su i vjera i Hagada nastali u doba kad nije bilo štamparije – ne kažem da nije bilo televizije i radija – ali nije bilo štamparije, pa se rijetko gdje mogla naći pisana Hagada. Zbog toga se znanje moralo usmeno prenositi – kako je došlo do oslobađanja iz egipatskog ropstva, dolaska u Zemlju obećanu – i to se obilježava praznikom Pesah, koji znači prelazak, jer se prešlo preko Crvenog mora i iz egipatskog ropstva došlo u Zemlju obećanu.“

Govoreći o današnjem položaju Jevreja u Bosni i Hercegovini, Finci naglašava da je sloboda relativna i uslovljena ekonomskim i političkim okolnostima.

„Ako pitate za današnje stanje – danas smo svi ovdje slobodni onoliko koliko nam to naše penzije dozvoljavaju ili plate onima koji su zaposleni. Međutim, zavisimo od onih za koje glasamo, tako da ćemo tek u oktobru ili poslije oktobarskih izbora znati šta nas čeka. Znate kako ima ona stara narodna – dok te mami i medom te hrani – sad će početi predizborna kampanja koja zvanično traje 30 dana, ali nezvanično traje 365 dana godišnje, i svaki moment, svaki akt koji se danas dešava u stvari je s mišljenjem kako će se to reflektovati na izbore u oktobru.“

Zaključuje da će stvarna slika društva biti jasnija tek nakon izbora. „Prema tome, zasad je dobro, a vidjet ćemo kako će nam biti kad prebrojimo svoje glasove u oktobru ove godine.“

Finci se osvrnuo i na značaj Sarajevske Hagade, jednog od najvrednijih kulturno-historijskih artefakata u Bosni i Hercegovini, čija će promocija biti održana u Washingtonu. „Ne treba govoriti da je Hagada u Sarajevu kao ptica feniks, za koju je Sarajevo vezano isto kao što je ona dobila ime po Sarajevu.“

Govoreći o njenoj historiji, podsjeća na dolazak u Zemaljski muzej. „Naime, 1888. je formiran Zemaljski muzej i objavio je oglas da kupuje stare knjige i stare stvari. Par godina poslije osnivanja muzeja, u porodici u kojoj je otac umro, sin je došao sa Hagadom – Sarajevskom hagadom – prvo u jevrejsku opštinu i u La Benevolenciju, koja je formirana 1892. godine, da je ponudi.“

Ističe i njenu posebnost u okviru jevrejske tradicije. „Hagada je bila kao u današnje doba strip – i ne samo da je cijela priča ispričana kroz slike, nego je i stvaranje svijeta, što inače nije sastavni dio molitve za Pesah, prikazano tamo. “

Na kraju, kroz zanimljivu opasku, ukazuje na način očuvanja ovog rukopisa:

„Naravno, nije bilo kopir-aparata kao danas, pa su Hagadu rastavili na sastavne dijelove, sve stranice i svaku stranicu ponovo kopirali – ručno. I u neka vremena kada odnosi sa Zemaljskim muzejom nisu baš najprijateljskiji. Uvijek pričam kako je onaj pravi original u Beču, a ovo kod nas je ono što su rukom nacrtali u Beču pa nam poslali – i zato je tako dobro očuvana, da izgleda, takoreći, kao nova.“

Pesah tako i ove godine nosi poruku slobode, ali i podsjeća, kako poručuje Finci – da savremena sloboda u velikoj mjeri zavisi od društvenih i političkih okolnosti u kojima živimo.

Spahić: Post ima smisla samo ako mijenja čovjeka iznutra i izvana

Profesor sociologije i istorije islama u penziji, Mustafa ef. Spahić, govorio je o značaju Ramazan i njegovom završetku kroz Ramazanski bajram, naglašavajući da ovaj period predstavlja priliku za duboku ličnu i duhovnu promjenu čovjeka.

Objašnjavajući značenje Bajrama, Spahić ističe njegovu suštinsku simboliku.

„Njegovo ime je idul fitr. ‘Aid’ znači vraćanje iskonu, korijenu, a ‘fitr’ označava iskonsku prirodu u kojoj je Bog stvorio čovjeka“, rekao je.

Naglasio je da suština posta nije samo fizičko odricanje, nego potpuna unutrašnja transformacija. „Ko uđe svim bićem u ramazan i isposti ga u cjelini, pa nakon njega bude iznutra i izvana promijenjen, ne griješeći ni prema Bogu ni prema ljudima, takav će ući u Džennet bez polaganja računa“, kazao je.

S druge strane, upozorio je na formalno, površno prakticiranje posta. „Onaj ko posti samo mehanički, uzdržavajući se od hrane i pića, a ne i srcem, dušom i emocijama, njegov post se ne prima – on ostaje neposlušan i ne mijenja se“, istakao je Spahić.

Govoreći o svrsi religije, naglasio je važnost ličnog odnosa prema Bogu. „Suštinska uloga religije jeste da svaki čovjek uspostavi iskren i ispravan odnos prema Bogu, a taj odnos se potom reflektuje na odnos prema drugim ljudima i svim stvorenjima“, rekao je.

Posebno je izdvojio i društvenu dimenziju posta. „Post ima i socijalnu dimenziju – on ‘lebdi između nebesa i zemlje’ dok se ne izvrši obaveza sadekatul-fitra. Dakle, najduhovnija obaveza povezana je s konkretnom materijalnom odgovornošću prema drugima“, naglasio je.

Spahić smatra da svako može prepoznati vrijednost vlastitog posta. „Svaki čovjek može znati da li mu je post primljen – po tome da li ga mijenja, posebno iznutra. Bez čiste i iskrene duše nema valjanog čovjeka, a bez valjanog čovjeka nema ni zdrave zajednice“, kazao je.

Osvrnuo se i na savremeno društvo, upozoravajući na zanemarivanje temeljnih ljudskih vrijednosti. „Danas se sve manje govori o čovjeku, karakteru i ličnosti, a sve više o tehnologiji i vještačkoj inteligenciji, dok se zaboravlja suština čovjeka“, rekao je.

Govoreći o društvenim i političkim podjelama, istakao je da mir počinje u čovjeku. „Nijedan vanjski mir nije moguć bez mira u ljudima. Mir je moguć kroz slobodu, a sloboda kroz istinu – neistina je ono što razara i jedno i drugo“, poručio je Spahić.

Zaključio je da politika mora služiti općem dobru i očuvanju temeljnih vrijednosti. „Politika treba da čuva opće dobro, rješava sukobe bez nasilja, štiti temeljne vrijednosti poput slobode, dostojanstva i porodice, te odgaja mlade generacije“, naglasio je Spahić.

Stupar: Post je borba protiv zla u čovjeku i put ka unutrašnjem miru

Starješina Saborne crkve u Sarajevu, Vladimir Stupar, govorio je o duhovnom značaju posta, naglašavajući da njegova suština nije u samom odricanju, nego u unutrašnjoj borbi i promjeni čovjeka.

Na početku je istakao da post nije cilj sam po sebi. „Post ne predstavlja cilj, već sredstvo koje čovjek koristi u borbi protiv moćnog neprijatelja – iskonskog zla koje čovjeka navodi na činjenje loših djela“, rekao je.

Objašnjavajući duhovnu dimenziju posta, Stupar je ukazao na stalnu borbu između dobra i zla. „Taj neprijatelj je đavo i on se pobjeđuje postom i molitvom. Tokom posta čovjek ulazi u sukob s nevidljivim silama, jer zlo ne nestaje samo odricanjem od hrane i pića“, kazao je.

Naglasio je da su ključne vrijednosti koje čovjek treba razvijati unutrašnje, a ne spoljašnje. „Đavo nema ljubavi, smirenja ni krotosti. Upravo zato post treba da nas vrati tim vrijednostima – ljubavi, miru i dobroti“, istakao je Stupar.

Prema njegovim riječima, post pomaže čovjeku da se osloni na vjeru, a ne na vlastitu snagu. „Naše snage nisu dovoljne da pobijede zlo. Zato se uzdamo u Boga, molitvu i duhovna sredstva kako bismo kroz tu borbu zadobili svjetlost, radost i ljubav“, rekao je.

Dodao je da se prava promjena ogleda u odnosu prema drugima. „Kada u sebi razvijemo ljubav i mir, tada to dijelimo s bližnjima i na taj način mijenjamo svijet oko sebe“, naglasio je.

Govoreći o savremenom društvu, upozorio je na paradoks modernog života. „Danas ljudi žive bolje nego ikada, ali su istovremeno nesretniji. Nekada su imali više ljubavi, empatije i međusobnog poštovanja“, kazao je.

Posebno je istakao problem nedostatka bliskosti među ljudima. „Živimo u vremenu hladnoće i nedostatka empatije, čak i unutar porodice, što je posebno zabrinjavajuće“, rekao je.

Stupar smatra da promjena mora krenuti od pojedinca. „Ako želimo mijenjati svijet, moramo prvo promijeniti sebe – suočiti se sa svojim slabostima i raditi na unutrašnjem rastu“, istakao je.

Naglasio je i ulogu vjere kao živog iskustva, a ne formalnosti. „Vjera ne smije biti samo spoljašnje obilježje, već način života. Kada čovjek zadobije unutrašnji mir, tada ga širi među ljudima bez prisile i nametanja“, rekao je.

Zaključio je da je ključni uzrok savremenih problema udaljavanje od duhovnih vrijednosti. „Zaboravili smo Boga i zato smo se udaljili jedni od drugih. Povratak vjeri i istinskim vrijednostima jedini je put ka obnovi zajedništva i mira“, poručio je Stupar.

federalna.ba