Peštalić: Ima života u Srebrenici, ali da to dugoročno uspije – treba plan

O budućnosti, važnosti zajedništva, žrtvi i strpljenju – Za Dnevnik 2 je govorio efendija Damir Peštalić, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Srebrenica.

Nijedan dan, nijedna minuta, nijedna sekunda u Srebrenici neće biti ista poslije genocida, kazao je Peštalić, ali je istakao kako je važno reći da se žrtve genocida bore za jedan novi život – život poslije genocida.

„Nema mjesta na svijetu kao što je Srebrenica - da je negdje počinjen genocid i da je na istome mjestu uspostavljen novi život. Rađaju se djeca, školuju se djeca, vole ovaj grad, žele da žive u njemu – i to nas čini ponosnim. Ali je to i veliki teret – koji, prije svih, na svojim plećima nose žrtve genocida. Nadamo se da ćemo s tom jakom željom uspjeti. Okolnosti u kojima živimo ne idu nam u prilog, ali važno je istaći da u Srebrenici ima 300 bošnjačkih učenika u osnovnoj školi – što je oko 75 posto ukupnog broja, u srednjoj školi je oko 130 učenika. Imali smo ove godine učenicu generacije u osnovnoj školi – Lamiju Avdić, imali smo učenika generacije u srednjoj školi – Edisa Mehmedovića. Ima života u Srebrenici, ali da bi to dugoročnu uspjelo, potrebno je više rada, više sistema, više plana“.

Peštalić je istakao i kako je bajramski namaz, osim u Bijeloj, klanjan u još osam tamošnjih džamija. Džamije su bile mahom pune – i naroda koji tu živi i i ljudi koji su posjetili grad.

„Imali smo i musafira lijepih i vrijednih, kao što je Jusuf Nurkić – jutros je mahsuz došao u Bijelu džamiju. To nama daje dodatnu snagu“.

Kad je o povratku ljudi riječ, Peštalić je podsjetio na srebreničke majke, koje su željele da se vrate u Srebrenicu i da budu blizu mjesta gdje su posljednji put vidjele svoju djecu i koje su željele da mezarje bude tu – planirano je u početku da ono bude u Kladnju. Istakao je Peštalić i tri problema Srebrenice.

„Srbija koristi svaku priliku da ljudima porijeklom odavde ili su bar jednom zanoćili ili slučajno prošli – da ličnu kartu, a na dan izbora ih organizovano dovozi na glasanja. Republika Srpska ne želi da se uključi u Srebrenicu, ne vidi ih kao mjesto u koje treba ulagati – Banja Guber je najbolji primjer, ni dan-danas ne radi. Zakon o prebivalištu – žrtve genocida ne mogu da glasaju u mjestu rođenja. Nagomilalo se toga i stječe se da mi ovdje ne možemo ili ne znamo da uradimo neke stvari – ali problem je dublji“.

Poručio je Peštalić da treba početi razmišljati kako implementirati ono što imamo – presudu Međunarodnog suda u Haagu o genocidu, Rezoluciju o genocidu u Srebrenici – te da naša politika mora uključiti struku.

„Ova agresivna politika u zadnje vrijeme, koja ne želi da uzme u obzir da ovdje neko i drugi ima – to je jedna ideologija nastavka genocidne politike. To zabrinjava. Ovdje žive žrtve genocida i nemaju nikakva prava. Ne možete zamisliti da je moguće da grad gdje je počinjen genocid – vodi načelnik koji negira genocid. To ne smije biti problem samo Srebrenice i žrtava genocida – nego i države BiH, Evrope, svijeta“.

Nejedinstvo u Srebrenici, kazao je Peštalić, posljedica je svega navedenog.

„I mi smo dio dunjaluka, nismo ni mi iz dženneta, i mi smo ljudi. Ipak, mislim da će doći do dogovora, ali problem je veći nivo – i njihovo 'dogovorite se vi'. Ako nema jedinstva i plana na većem nivou, vrlo je teško to očekivati na lokalnom“.

federalna.ba