"Ovo je novi svijet, pomalo fašistički": Bono Vox o Trumpu, genocidu u Palestini i 50 godina grupe U2

Gotovo pola stoljeća nakon osnivanja, irski rock sastav U2 priprema novi studijski album „Carnaval de Luz“ i svjetsku turneju. Bono, The Edge, Adam Clayton i Larry Mullen Jr. govore o turbulentnim godinama, zdravstvenim problemima, saradnji s Dolly Parton, političkim podjelama i neobičnoj demokratiji koja ih je održala zajedno. Uprkos svemu, uvjereni su da rock muzika još može povezivati ljude, piše The Guardian.

Restoran La Petite Maison u Nici već decenijama uživa reputaciju jednog od omiljenih okupljališta svjetskih zvijezda. Za njegovim stolovima mogu se sresti Beyoncé, Elton John, Tom Cruise, Harry Styles i Leonardo DiCaprio, dok nad atmosferom restorana bdije njegova osnivačica Nicole, žena koju su mediji opisivali kao ekscentričnu, jedinstvenu i prilično nepopustljivu.

U takvom okruženju dolazak članova grupe U2 gotovo da ne izaziva posebnu pažnju ostalih gostiju. Iako je riječ o bendu koji već četiri decenije pripada samom vrhu svjetske rock scene, njegovi članovi ovdje nisu nepoznati posjetioci. Bono je, naprimjer, redovan gost restorana. Upravo se na njegovoj terasi nalazio 14. jula 2016. godine, u noći terorističkog napada u Nici, kada je ubijeno 86 ljudi.

Prisjećajući se tih trenutaka, pokazuje prema stražnjem dijelu restorana.

„Prošao sam kroz onaj prozor i sakrio se ispod stola“, govori, a zatim dodaje da se Nicole, za razliku od njega, nije skrivala.

Ovoga puta, međutim, povod okupljanja mnogo je vedriji. Sva četvorica članova benda imaju kuće u okolini Nice, a razgovor je organizovan tokom pauze u pripremama za njihov tajni nastup u londonskom muzeju Tate Modern.

Na tom koncertu trebali su izvesti i pjesme nastale u saradnji s Brianom Enom, jednim od najvažnijih producenata u historiji benda. „Želimo proslaviti velikog čovjeka i našu zajedničku historiju saradnje“, objašnjava gitarista The Edge.

Ipak, koncert u Londonu samo je jedan dio izuzetno intenzivne godine za grupu koja se, nakon dužeg perioda neizvjesnosti, vraća s novim ambicijama.

Novi album nakon gotovo devet godina i povratak na svjetske pozornice

U2 je tokom 2026. godine objavio dva EP izdanja, „Days of Ash“ i „Easter Lily“, koja su pokazala različite strane benda. Dok je „Easter Lily“ obilježen duhovnim temama, „Days of Ash“ donosi otvoren politički angažman, bijes i reakcije na savremene svjetske događaje.

Pjesme su inspirisane ratom u Ukrajini, događajima u Palestini, koje autori opisuju kao genocid, te politikom administracije američkog predsjednika Donalda Trumpa. Bono je nedavno izazvao oštre reakcije u Izraelu kada je izjave izraelskog ministra nacionalne sigurnosti uporedio s retorikom Heinricha Himmlera, jednog od najviših nacističkih zvaničnika.

EP „Days of Ash“ objavljen je mjesec nakon što su pripadnici američke imigracijske službe ICE usmrtili Renee Good, kojoj je posvećena uvodna pjesma „American Obituary“. Sada slijedi novi studijski album „Carnaval de Luz“, prvi album s potpuno novim materijalom nakon gotovo devet godina, kao i velika svjetska turneja.

Za U2, međutim, ova godina ima i posebno simbolično značenje.

Pedeset godina od oglasa koji je promijenio njihove živote

Članovi grupe nedavno su se vratili u školu Mount Temple Comprehensive u Dublinu, gdje je prije 50 godina započela njihova zajednička priča. Tada je mladi bubnjar Larry Mullen Jr. na školsku oglasnu ploču postavio jednostavnu poruku: traži muzičare za osnivanje benda.

Iz tog oglasa nastala je jedna od najuspješnijih grupa u historiji rock muzike. Povratak u školu obilježen je koncertom pred današnjim učenicima, koji su ih dočekali s ručno izrađenim transparentima. Neki su iskazivali divljenje porukama „Dobro došli kući“ i „Zaista je predivan dan“, aludirajući na njihov hit „Beautiful Day“.

Drugi su pokazali nešto manje strahopoštovanja. „Koji je od vas otac člana benda Inhaler?“, pisalo je na jednom transparentu, uz podsjećanje da je Bonov sin Elijah Hewson pjevač tog sastava. Na drugom je stajalo: „Kada nastupa Oasis?“ Takav doček podsjetio je članove U2 na vrijeme kada su i sami bili tinejdžeri koji su tek pokušavali pronaći svoje mjesto u muzici.

Basista Adam Clayton kaže da osnivanje benda krajem sedamdesetih nije bilo ništa neobično. Bila je to era punka, kada su brojni mladi ljudi osnivali grupe bez velikog muzičkog iskustva. Ono što je U2 razlikovalo od mnogih savremenika bila je njihova želja da traju.

„Mislili smo da je dugovječnost benda važan cilj, što je bilo potpuno suprotno punk filozofiji“, prisjeća se Clayton. Objašnjava da su tokom školovanja sedamdesetih živjeli u vremenu naftne i ekonomske krize, kada su mladi bili zabrinuti zbog budućnosti.

„Mislim da smo razmišljali ovako: ako već imamo nešto ovakvo, pokušajmo to raditi što duže možemo.“

Bili su tinejdžeri, ali su očekivali svjetski uspjeh

The Edge se sjeća da su članovi benda od samog početka imali gotovo nevjerovatno samopouzdanje. „Kada smo počeli tražiti diskografski ugovor, bili smo nevjerovatno nestrpljivi i imali ogromna očekivanja. Uopće nam nije padalo na pamet koliko je to zapravo bilo nerealno“, govori.

Imali su između 16 i 18 godina i jednostavno su očekivali da će dobiti ugovor s diskografskom kućom. Upravo zato, smatra The Edge, naziv njihovog prvog albuma „Boy“ iz 1980. godine bio je toliko prikladan. Album je istraživao nevinost, naivnost i mladalačko uvjerenje da je sve moguće.

„Ta nevinost i naivnost izuzetno su važne. One vam daju osjećaj da se stvari mogu promijeniti, da je moguće postići nešto veliko i postati ogroman bend“, objašnjava gitarista. Takav način razmišljanja omogućio im je da sanjaju o globalnom uspjehu u trenutku kada gotovo ništa nije ukazivalo da će ga zaista ostvariti.

Pedeset godina kasnije, U2 je i dalje zajedno, i to u istoj četveročlanoj postavi.

U svijetu rock muzike, u kojem su promjene članova, raspadi, sukobi i ponovna okupljanja gotovo pravilo, takva dugovječnost predstavlja rijetkost. A članovi benda smatraju da je tajna njihovog opstanka u neobičnom načinu donošenja odluka.

Demokratija unutar benda: Sistem koji Bono naziva „sovjetom“

Bono organizaciju U2 opisuje kao „sovjet“, odnosno svojevrsnu internu demokratiju. Svi članovi ravnopravno dijele autorske zasluge za pjesme, a važne odluke donose zajednički. Takav sistem na prvi pogled djeluje neobično za rock bend, posebno kada se zna koliko su muzičke grupe često obilježene sukobima ega i borbom za kontrolu.

Kada je Bruce Springsteen 2005. godine uvodio U2 u Rock and Roll Hall of Fame, našalio se upravo na račun njihove unutrašnje organizacije. „Mislim da oni zaista praktikuju neki oblik demokratije, a to je otrov za bend“, rekao je tada Springsteen.

Larry Mullen Jr. priznaje da ni sami članovi U2 ne znaju sasvim precizno objasniti zašto njihov sistem funkcioniše. „Da zaista razumijemo kako to radi, vjerovatno bismo napustili rock'n'roll i počeli se baviti političkim savjetovanjem“, kaže bubnjar.

Za uspjeh takvog odnosa, objašnjava, neophodno je biti spreman ući u prostoriju, dijeliti ideje i ostati otvoren prema drugim ljudima.

Bono, međutim, priznaje da je to s godinama postajalo sve teže. „Kako je vrijeme prolazilo, postajalo je komplikovanije“, govori. Prisjeća se riječi pjevačice Marianne Faithfull, koja je u sličnim situacijama znala reći da nikada ne treba potcjenjivati muški ego.

Bono smatra da muškarci, kako stare i gube dio fizičke, seksualne ili mentalne moći, ponekad pokušavaju nadoknaditi taj osjećaj demonstriranjem snage.

Muški ego, željezna šipka i neobična priča iz mladosti

Kako bi objasnio šta misli, Bono se prisjeća vlastitog oca. Kada je ostario, njegov otac počeo je držati željeznu šipku ispod jastuka. Bono zatim prepričava događaj iz vremena kada su U2 i irski bend Virgin Prunes bili dio iste muzičke scene. Članovi Virgin Prunesa jedne su noći odlučili napraviti neobičnu umjetničku šalu.

Omotali su automobil članova U2 maramicama i posuli ga puderom, a zatim počeli bacati jaja kada se Bono pojavio na prozoru. Njegov otac pomislio je da je porodica napadnuta. „Izvukao je onu prokletu željeznu šipku i pojurio za njima niz ulicu“, prisjeća se Bono kroz smijeh.

Dodaje da nesuglasice tokom proba U2 ipak rijetko dostižu takav nivo. „Vrlo, vrlo rijetko“, naglašava.

Godine problema, neuspjeha i zdravstvenih kriza

Iako se danas čini da U2 ponovo djeluje samouvjereno, prethodnih petnaestak godina nije bilo jednostavno. Bono i The Edge doživjeli su veliki profesionalni neuspjeh s brodvejskim mjuziklom „Spider-Man: Turn Off the Dark“, koji je premijerno prikazan 2011. godine.

Tri godine kasnije bend je izazvao kontroverzu načinom objavljivanja albuma „Songs of Innocence“. Album se automatski pojavio u iTunes bibliotekama velikog broja korisnika, bez njihovog prethodnog pristanka, što je izazvalo nezadovoljstvo i kritike.

Ni sam album, kao ni njegov nasljednik „Songs of Experience“, nisu dočekani s oduševljenjem kakvo je pratilo najuspješnija izdanja grupe.

Istovremeno, Bono se suočavao s ozbiljnim zdravstvenim problemima. U biciklističkoj nesreći 2014. godine zadobio je brojne prijelome i povrede lica, a dvije godine kasnije podvrgnut je operaciji na otvorenom srcu.

Uprkos problemima, U2 je nastavio ostvarivati velike koncertne uspjehe. Turneje „Innocence + Experience“ i „The Joshua Tree“ zajedno su donijele 543 miliona dolara prihoda.

Međutim, kada je bend tokom 2023. i 2024. nastupao u spektakularnoj dvorani Sphere u Las Vegasu, otvorilo se pitanje njegove budućnosti. Na tim koncertima nije učestvovao Larry Mullen Jr., koji se oporavljao od operacije vrata. Postojala je ozbiljna bojazan da bi zdravstveni problemi mogli trajno ugroziti njegovu bubnjarsku karijeru.

„U2 čine nas četvorica. Bez Larryja to više ne bi bio isti bend“

The Edge ne ostavlja mnogo prostora za dilemu kada govori o tome šta za njega predstavlja U2. „U2 čine četiri člana benda“, izričit je.

Objašnjava da odlazak jednog člana ne bi nužno značio kraj zajedničkog stvaranja muzike, ali bi promijenio identitet grupe. „Mislim da bismo, ako bi neko otišao, mogli nastaviti stvarati muziku, ali to bi bila sasvim drugačija grupa. Jasno bismo rekli da je to U2, drugi dio, a ne ista stvar.“

Posebno naglašava važnost Mullenovog povratka. „Nisam siguran da bismo danas sjedili ovdje da Larry nije bio spreman ponovo svirati.“ Mullen se, međutim, oporavio i ponovo je s ostalim članovima.

Njegov povratak jedan je od ključnih razloga zbog kojih bend sada s mnogo više samopouzdanja govori o budućnosti.

„Carnaval de Luz“: Željeli smo napraviti muziku koju samo U2 može stvoriti

Novi album „Carnaval de Luz“ predstavlja pokušaj povratka zvuku i kreativnoj energiji po kojima je U2 postao prepoznatljiv. Za razliku od albuma „Songs of Innocence“ i „Songs of Experience“, na kojima se povremeno osjećala nesigurnost u pogledu mjesta benda na savremenoj muzičkoj sceni, novo izdanje djeluje odlučnije i samouvjerenije.

Na prethodnim albumima grupa je eksperimentisala s modernim pop produkcijskim postupcima, uključujući Auto-Tune i saradnju s autorima poput Ryana Teddera. Pojedine pjesme kritičare su više podsjećale na Coldplay nego na klasični U2.

Bono sada priznaje da je u tim pokušajima ponekad izgubljeno nešto od posebnosti benda. „Ono što je bilo skladno i prihvatljivo nadjačalo je ono što je bilo uzvišeno“, kaže.

The Edge objašnjava da je jedan od glavnih ciljeva rada na novom albumu bio jednostavan. Željeli su „stvoriti muziku kakvu samo U2 može stvoriti“.

Duet s Dolly Parton i pjesma posvećena Rosalíji

Jedno od najvećih iznenađenja na albumu jeste duet s američkom country legendom Dolly Parton.  Prema navodima iz razgovora, riječ je o posljednjoj pjesmi koju je Parton snimila. Bono je opisuje kao jednu od rijetkih ličnosti oko kojih su Amerikanci, uprkos dubokim političkim i društvenim podjelama, mogli pronaći zajednički jezik.

„Ona je posljednja stvar oko koje su se svi Amerikanci slagali“, govori. Saradnja s Parton za njega je bila istovremeno čast i iskustvo koje je izazvalo određenu nelagodu. „Pjevati uz nju pomalo je neugodno, i to nije lažna skromnost“, priznaje.

Njene vokalne sposobnosti poredi s talentom pakistanskog majstora qawwali muzike Nusrata Fateha Ali Khana, s kojim je U2 ranije sarađivao. Na albumu se nalazi i pjesma „The Mirror Maker (Rosalía)“, posvećena španskoj pjevačici Rosalíji. Bono je njen dugogodišnji obožavalac, a pjesma sadrži falset vokale koji oponašaju pojedine elemente njenog prepoznatljivog, gotovo opernog načina pjevanja.

Međutim, ideja da napišu pjesmu o savremenoj muzičkoj zvijezdi izazvala je raspravu među članovima benda. „Morali smo iznijeti ideju pred ostale i pitati se možemo li zaista to uraditi“, objašnjava Bono.

Dodaje da ga kod Rosalíje posebno privlače teme kojima se bavi, uključujući katolicizam, svece i ljubav prema Bogu. Istovremeno, bilo mu je pomalo neugodno što je bend odlučio javno izraziti divljenje upravo u trenutku kada je ona postala jedna od najvećih svjetskih zvijezda.

Na kraju joj je poslao poruku i objasnio šta su napravili. „Morao sam objasniti jednom njenom prijatelju da mi zapravo nismo progonitelji“, šali se Bono. Rosalía je, prema njegovim riječima, reagovala s humorom. „Ne moram valjda ja pjevati u toj pjesmi?“, upitala ga je.

Bono joj je odgovorio da to nije potrebno. „Kako bismo uopće mogli tražiti od tebe da pjevaš pjesmu o sebi?“

Zatim se prisjetio da su svojevremeno nagovorili Johnnyja Casha da otpjeva „The Wanderer“ na albumu „Zooropa“ iz 1993. godine, pjesmu koja je bila inspirisana njime. Adam Clayton odmah ga je ispravio.

„Ali njegovo ime nije bilo u naslovu. Pjesma se nije zvala 'Johnny Cash: The Wanderer'“, primijetio je.

Od političkog bijesa do prkosne radosti

Iako su oba ovogodišnja EP izdanja pokazala različite strane U2, novi album donosi još jednu promjenu raspoloženja. Dok je „Days of Ash“ bio ispunjen bijesom zbog ratova, nasilja i političkih događaja, „Carnaval de Luz“ više je usmjeren prema zajedništvu, nadi i svojevrsnoj prkosnoj radosti.

U pjesmi „Superficiality“ pojavljuje se poruka da ih vijesti ne mogu slomiti. Bono smatra da takav pristup ne znači ignorisanje problema savremenog svijeta.

„Ne radi se o tome da sviramo dok Rim gori. Radi se o tome da Neronu uzmemo violinu i odsviramo bolju melodiju“, objašnjava.

Poručuje da ljudi koji šire strah, sukobe i podjele ne smiju imati potpunu kontrolu nad raspoloženjem drugih. „Ne smijemo dopustiti tim đavolima da upravljaju našim raspoloženjem“, kaže.

Bono o Trumpu: Ovo je drugačiji svijet, osjeća se nešto fašističko

Politički angažman oduvijek je bio važan dio Bonovog javnog djelovanja. Tokom godina sarađivao je s američkim političarima čiji su se stavovi značajno razlikovali od njegovih, uvjeren da je dijalog moguć čak i kada postoje duboka ideološka neslaganja.

Početkom 2000-ih uspio je uvjeriti republikanskog senatora Jesseja Helmsa, poznatog po izrazito konzervativnim i homofobnim stavovima, da podrži finansiranje programa borbe protiv AIDS-a. S predsjednikom Georgeom W. Bushom razgovarao je o otpisu dugova zemljama u razvoju, a brojne velike kompanije uključio je u humanitarnu inicijativu Product Red.

Međutim, tokom drugog predsjedničkog mandata Donalda Trumpa Bono je uglavnom izostao iz Bijele kuće.

To je posebno primjetno jer je Trumpova administracija 2025. godine poremetila funkcionisanje programa borbe protiv AIDS-a u čijem je pokretanju Bono svojevremeno učestvovao. Pjevač priznaje da je dobijao pozive za razgovore s predstavnicima administracije, ali da ovaj put nije osjećao kako može postići konkretan rezultat.

„Za određeni zadatak morate osjetiti neku vrstu unutrašnjeg dopuštenja, čak i duhovnog. Morate imati osjećaj da biste mogli pomoći“, objašnjava.

U slučaju Trumpove administracije, kaže, toga nije bilo. „Bio sam pozivan, ali znam da nisam dorastao tome. Nemam sposobnost pregovarati s njima. To je previše.“

Dodaje da nije imao jasan plan, strategiju ili originalnu ideju kojom bi mogao utjecati na njihove odluke. „Možda je bolje prepustiti to nekome drugom“, priznaje.

Larry Mullen Jr. smatra da je Bono bio duboko pogođen odlukama o smanjenju sredstava za borbu protiv AIDS-a u Africi. „Kada je novac oduzet programima za borbu protiv AIDS-a, ljudima u Africi, mislim da si, iskreno, bio u stanju potpunog šoka i zaprepaštenja zbog onoga što si gledao“, govori Mullen obraćajući se Bonu.

Dodaje da takav angažman zahtijeva ogromnu količinu vremena i energije te da niko ne može istovremeno voditi sve bitke. Na pitanje smatra li da je sadašnja politička situacija suštinski drugačija od one u kojoj je ranije sarađivao s desničarskim američkim političarima, Bono odgovara potvrdno.

„Da, mislim. Ovo je novi svijet. Ovo je drugačije“, kaže.

Zatim, parafrazirajući pjesmu „Fashion“ Davida Bowieja, govori o novoj vrsti političkog ponašanja koju ljudi tek pokušavaju razumjeti. „Postoji novi ples i znamo kako se zove. Pomalo je... fašistički. I zahtijeva drugačiji odgovor.“

Umjetna inteligencija, klimatska kriza i potreba za saradnjom

Bono se tokom razgovora osvrće i na susret s Demisom Hassabisom, dobitnikom Nobelove nagrade i jednim od vodećih svjetskih istraživača umjetne inteligencije. Opisuje ga kao možda jednog od najinteligentnijih ljudi na planeti. Hassabis mu je, prema njegovim riječima, govorio o potrebi za radikalnom promjenom načina na koji ljudi sarađuju.

Ako čovječanstvo ne uspije značajno promijeniti međusobne odnose, razviti nove oblike saradnje i drugačije se organizovati kako bi odgovorilo na izazove poput klimatske krize, posljedice bi mogle biti ozbiljne. Bono vjeruje da muzika u takvom svijetu i dalje ima važnu ulogu.

Uprkos slabljenju nekadašnje kulturne dominacije rock muzike, uvjeren je da koncerti mogu povezivati ljude i pružiti im osjećaj zajedništva.Predstojeću turneju opisuje kao beskompromisnu borbu za nezaboravan zajednički provod.

„Nekada smo bili najveći spektakl na svijetu“

Na novom albumu nalazi se i pjesma „The Greatest Show on Earth“, koja se može tumačiti kao osvrt na vrijeme kada je U2 tokom osamdesetih i devedesetih bio na vrhuncu svjetske popularnosti. Istovremeno, ona govori i o promjenama u popularnoj kulturi, u kojoj muzika više nema jednako centralno mjesto kao nekada.

U pjesmi Bono izgovara stih: „Nekada smo bili najveći spektakl na svijetu.“ Taj stih izazvao je priličnu nelagodu među ostalim članovima benda.

„Svi su govorili: 'Nećeš valjda to otpjevati?'“, prisjeća se Bono kroz smijeh. The Edge predložio je nešto optimističniju verziju.

„Šta misliš da kažeš: 'Još uvijek bismo mogli biti najveći spektakl na svijetu'?“

Adam Clayton imao je drugačiji prijedlog.

„A šta ako kažeš: 'Mislim da smo najveći spektakl na svijetu'?“

Bono je, međutim, insistirao na prvobitnoj verziji.

Objašnjava da mu upravo osjećaj suočavanja s onim što je nekada bilo, ali i onim što je moglo biti, daje nadu. „Znam kako se osjećam dok pjevam taj stih. Suočavanje s tom mogućnošću, s onim što je moglo biti, daje vam nadu“, kaže. Ovoga puta uspio je nadglasati ostale članove benda, što, priznaje, nije tako česta pojava kako bi se moglo pretpostaviti.

Pedeset godina zajedno, a niko nema posljednju riječ

Na kraju razgovora The Edge se vraća temi koja se provlači kroz cijelu priču o U2: njihovoj neobičnoj unutrašnjoj demokratiji. Iako je bend ostvario ogroman komercijalni uspjeh, prošao kroz ozbiljne krize i ostao zajedno gotovo pola stoljeća, nijedan član nema potpunu kontrolu nad ostalima. The Edge priznaje da ponekad zamišlja kako bi izgledalo kada bi njegovi kolege jednostavno poslušali ono što im kaže.

„Zaista maštam o tome da će ovi momci jednog dana jednostavno uraditi ono što im se kaže“, govori uz osmijeh. Ipak, svjestan je da se to vjerovatno nikada neće dogoditi.

„Mislim da se to neće desiti. I hvala Bogu na tome, jer kada bi počeli raditi ono što im se kaže, napravili bismo apsolutno užasan album.“

Upravo u toj stalnoj raspravi, međusobnom suprotstavljanju i potrebi za kompromisom možda se krije jedan od najvažnijih razloga zbog kojih U2, nakon svih uspona i padova, i dalje postoji u istoj postavi.

Dok se pripremaju za povratak u prostoriju za probe, Bono, The Edge, Adam Clayton i Larry Mullen Jr. djeluju kao četvorica muzičara koji su svjesni vlastite prošlosti, ali ne žele da ona bude jedino po čemu će ih publika pamtiti. Novi album U2 „Carnaval de Luz“ bit će objavljen 13. novembra 2026. godine za diskografsku kuću Island Records.

Svjetska turneja počet će 23. februara na stadionu Estadio GNP Seguros u Mexico Cityju.

Nakon gotovo devet godina bez albuma potpuno novih pjesama, zdravstvenih problema, umjetničkih preispitivanja i neizvjesnosti oko budućnosti, U2 se tako priprema za novo poglavlje. A ako je suditi prema riječima njegovih članova, cilj nije samo podsjetiti publiku na vrijeme kada su bili najveći bend na svijetu.

Žele pokazati da, i nakon pola stoljeća zajedničkog rada, još imaju razloga stvarati novu muziku, izlaziti na pozornicu i vjerovati da rock'n'roll može nešto promijeniti.

federalna.ba

Federalna.ba dostupna je i kao mobilna aplikacija. Preuzmite je na Google Playu i App Storeu.