Orhan Špago za FTV: Košarka nije samo sport, to je način života

''Biser sa Ilidže'', ''košarkaški genije'', samo su neki epiteti kojima košarkaški znalci nekoliko godina unazad opisuju talentovanog Orhana Špagu. Orhan ima 18 godina, pohađa IV razred gimnazije u Richmond Park School u Sarajevu i voli košarku.

Već sada je postigao uspjehe na kojima mu mogu pozavidjeti vršnjaci.

Uz starijeg brata Mehmeda savladao je prve košarkaške korake i počeo trenirati u rodnom Konjicu, dok danas pruža odlične partije u KK "Igman Burch". Orhan je i kao kadetski reprezentativac branio boje Bosne i Hercegovine na Evropskom prvenstvu prije dvije godine.

Nastupa za juniore i seniore svoga kluba koji igraju A1 ligu, i smatra da u životu neće dobiti ništa što nije zaslužio. U intervjuu za FTV Orhan govori o košarkaškim počecima u rodnom Konjicu, KK "Igman Burch", Evropskom prvenstvu, ali i daljim planovima.

Nastupate za juniorsku i seniorsku selekciju KK "Igman Burch", no za Vas kažu da ste već sada, iako imate osamnaest godina, ‘’košarkaški genije’’. Imponuje li vam to? 

- Mislim da je to ipak malo prevelika riječ. Smatram da još uvijek nisam ni blizu tog levela i da je dug put ispred mene. Još uvijek sam jako mlad i imam puno prostora za napredak u svim segmentima kako na terenu tako i van njega. Naravno, lijepo je čuti bilo koji kompliment koji vam udijele, ali ja sam tip osobe koja nekako više voli kritike. Tako znam da su ljudi iskreni i da je ono sto govore istina, te tako u startu znam na čemu moram još vise raditi i takve stvari mi daju ogromnu motivaciju.

Ko je ustvari Orhan Špago i kako se rodila ljubav prema košarci? 

- Orhan Špago je dječak iz malog grada Konjica koji mnogo voli da se natječe i da trenira. Ljubav prema košarci rodila se gledajući starijeg brata Mehmeda. Vidio sam s kakvom lahkoćom je radio sve na terenu, a naravno kao i svaki mlađi brat želio sam da to bolje i ljepše radim od njega. I to me je guralo i podsticalo da svaki dan radim više i napornije od prošlog dana.

Kadeti i junior kluba za koji trenutno nastupate u septembru su osvojili turnir ‘’Ilidža kup’’. Na turniru ste proglašeni za najboljeg juniora i u finalnoj utakmici ste ubacili 45 poena. Kako vam je to pošlo za rukom? 

- Veliko zalaganje, svakodnevni rad i trud koji je otvorio vrata mog samopouzdanja. Imam vjeru u sebe i mislim da mogu igrati protiv bilo koga. Ostajem fokusiran tokom čitave utakmice, iako to nije uvijek baš lako, uživam u svakom momentu provedenom na terenu i mogu reći da volim igrati ''pod pritiskom'' u tuđim dvoranama, u nešto težim okolnostima, to mi daje dodatnu snagu.

Košarka Vam je baš u krvi, trenirate svakodnevno. Bavite li se još nečim? 

- Treniram svakodnevno preko tri i po sata. Radim na svom unapređivanju, kako fizički tako i psihički. Čitam motivacione i sportske knjige. Pohađam IV razred gimnazije u Richmond Park School u Sarajevu. Mnogo me interesuje kineziologija, i imam veliki respekt prema ljudima koji se kineziologijom bave.

Košarkašku karijeru ste započeli u rodnom Konjicu. Šta Vas veže za taj period? 

- U Košarkaškom klubu ''Konjic'' sam napravio svoje prve košarkaške korake i naučio kako se treba ophoditi prema košarci i samo riječi hvale mogu da kažem o tom klubu i trenerima. Želio bih prije svega da spomenem mog brata Mehmeda Špagu, koji mi je najveća podrška i koji je od samih početaka vjerovao da ukoliko želim nešto i jako radim na tome i nikada ne odustajem, da će se to ostvariti ako Bog da. Želio bih pored mog brata da još spomenem ljude koji su mi uz njega najveća podrška i koji me vežu za ovaj grad, moju familiju, djevojku i prijatelja Mirzu Lizde. Ti ljudi su mi pomogli da se fokusiram samo na ono što želim i da ne skidam fokus s tih stvari. Moj prijatelj Mirza Lizde me naučio da košarka nije samo sport, da je to način života i da u tome moram biti 120% i da dajem sebe isto toliko, ako želim postići uspjeh. Kada sam u Konjicu treniram u sali Prve osnovne škole, koju sam pohađao.

U sastavu ste i odgovarajuće košarkaške reprezentacije BiH. Šta smatrate Vašim najvećim uspjehom, možda odlazak na Evropsko prvenstvo 2018. godine?

- Naravno, želja svakog košarkaša jeste da igra za svoju domovinu, a ostvarenje mojih prvih snova i dosadašnjim najvećim uspjehom smatram to što sam branio boje svoje domovine u finalu Evropskog prvenstva.

Osvojili ste drugo mjesto, pokazazali borbenost i postigli veliki uspjeh. Kakav je osjećaj bio u finalnoj utakmici braniti boje BiH?

- To je veliki uspjeh kako za moje momke, trenere i mene, tako i za cijelu BiH. Kao što sam već rekao to je definitivno ostvarenje mojih prvih snova. Neopisiv je osjećaj kada staneš pored svojih momaka i trenera s kojima si te godine prošao kroz sve i svašta. Mi smo i sada kao jedna porodica. Taj osjećaj se ne može riječima opisati... Kada stanete svi u liniju, slušate himnu svoje domovine, i znaš da svi imate isti cilj, koji smo ispunili ulaskom u finale Evropskog prvenstva a to je A divizija. To je nešto zbog čega adrenalin i dan danas radi, i kada samo pomislim na to... A da ne pričam kada gledam naše slike ili utakmice. To je nešto neopisivo i želio bih da svako može bar na sekundu doživi taj osjećaj.

Dalji planovi?

- Ja sam stava da imam ovih 24 sata ispred sebe i da neću ništa dobiti što nisam zaslužio. Sada igram u KK "Igman Burch", nastupam za juniore i seniore koji igraju A1 ligu. Fokusiran sam da ostvarim što bolji rezultat sa ekipom i da naravno što više napredujem.

federalna.ba/Dino Durmić