Oraška tržnica - hladno je, ali uobičajenog pijačnog šušura ne nedostaje

U vremenu kada se otvaraju veliki tržni centri koji nude niže cijene osnovnih životnih potrepština, zelena tržnica nije posjećena kao nekad. Ali, mnogi kupci na pijacu dolaze iz navike i ona je za njih više od prodajnog mjesta. Tu se naročito građani treće dobi druže, razgovaraju, razmjenuju aktuelne informacije iz politike, sporta, kulture. Više od 120 godina građani Orašja i okolnih mjesta redovito i rado dolaze na zelenu tržnicu. Zbog hladnoće posjećenost je nešto slabija, ali uobičajenog pijačnog šušura na štandovima nije nedostajalo.

Tržnica je srce grada, mnogo je više od prodajnog mjesta. Komentiraju se ovdje aktualne društveno-političke teme i prazne ionako tanki penzionerski novčanici.

„Puno je ovdje ostalo staračkog stanovništva, pogotovo muškarcima niko ne ide u kuću i oni su željni razgovora i baš dolaze na tržnicu, sreću stare prijatelje, poznanstva, nešto popričaju, iz starosti, iz mladosti, sadašnja vremena, zbivanja, da li u politici, da li rata, sve prate i komentiraju ovdje i odmore se fizički i psihički maltene napune baterije do iduće pijace“, priča Joso Mikić, prodavač iz Kostrča.

Prva pijaca u Orašju bila je u srcu grada. Poslije je mijenjala lokacije i uvijek je odisala posebnim šarmom i atmosferom. I danas je to glavno mjesto susreta i druženja.

„Nađu se uvijek neki poznati ljudi s kojima se malo popriča, razmijene se neka mišljenja“, govori Mato Bartolović, mještanin Donje Mahale.

„Vidim svakakvih ljudi, nekog kog nisam vidio godinu dana ili i više, vidim ga na tržnici pa onda malo popričamo i to je to“, govori Marijan Živković, mještanin Kostrča.

Na tržnicama se nerijetko razvijaju i dugogodišnja prijateljstva, ali i simpatije.

„Puno je tih i oženilo se i udalo se zahvaljujući četvrtku i pijaci. Pogotovo mame cura i momaka. One se lijepo upoznaju na taj dan, donesu neke darovice i dogovaraju se za snaju, za ženidbu... Nije bilo drugih sredstava, ni telefona ni mobitela, nego to je bila jedina šansa da se upozna obitelj cure ili momka“, objašnjava Krunoslav Draganović, mještanin Matića.

Na ovom živopisnom mjestu analiziraju se sve važne teme. Iako je vrijeme moderne tehnologije i ovdje duboko zakoračilo, živa riječ i susret s dragim osobama ima prioritet. Trgovac je tu i da sasluša i razgovara.

„Moraš malo i prelomiti koju riječ, razmijeniti i požaliti se i saslušati nji. Dobro dođe njima, dobro dođe i meni – iskreno“, kaže Selma Ključić, prodavačica iz Srebrenika.

„Neko priča o lijekovima, o jelima, kako se šta sprema, kako se pravi - i mi uhvatimo sebi kojekakav recept od njih“, kaže Jasminka Kosić, prodavačica iz Boka.

Mnogi građani Orašja kažu da četvrtak, zbog tržnice, doživljavaju kao praznik. Iako je sve skupo, kupuje se samo najosnovnije i na grame, tržnica ostaje mjesto gdje su osmijeh i lijepa riječ nezaobilazni dio svakodnevnice.

federalna.ba