Olaf Scholz: Dug put od vatrenog socijaliste do omiljenog kandidata

Kandidat Socijaldemokratske partije (SPD) za kancelara Njemačke Olaf Scholz odveo je socijaldemokrate do pobjede i sva je prilika da će predvoditi iduću njemačku vladu, piše danas Deutsche Welle navodeći da je Scholz prešao dug put od vatrenog socijaliste, preko dosadnog birokrate, do omiljenog kandidata Nijemaca.

Uz podsjećanje da su na proljeće "ankete SPD-u davale mizernih petnaestak odsto glasova" i da im je "prijetio je još jedan najgori rezultat u istoriji" DW dodaje da je "onda Scholz, vicekancelar Njemačke, kao kandidat za kancelara povukao do iznenađujuće dobrih 25,7 odsto na izborima u nedjelju".

Vrata Kancleramta sada su mu odškrinuta, mada ne sasvim otvorena. Ključeve drže dvije manje stranke, Zeleni i Liberali, koje će prvo pregovarati međusobno, a onda se okrenuti jednom od dva veća partnera. Sva je prilika da će to biti Scholzove Socijaldemokrate, jer Demokršćanima slijede unutrašnja previranja poslije historijskog poraza, piše DW.

Olaf Scholz je kandidat Socijaldemokrata za kancelara od augusta prošle godine. Kada je to prije 13 mjeseci objavljeno, mnogi su se iznenadili, zato što je rizično kada je kandidat više od godinu dana u centru pažnje javnosti, ali i zato što se samo nekoliko mjeseci ranije kandidovao za predsjednika SPD - i neslavno propao.

Taj 63-godišnjak obdaren je nepokolebljivim samopouzdanjem, navodi DW i dodaje da je tokom duge političke karijere doživio potrese, ali ništa ga nije na duže vrijeme izbacilo iz takta, nii poreski skandal oko spornog trgovanja dionicama (Cum-Ex), ni prevara širokih razmjera firme Wirecard.

Scholz tada, pred anketnim odborom Bundestaga, nije doduše imao baš sjajan nastup, ali ipak nije pretrpeo političke posljedice, vjerovatno i jer pandemija zasjenjuje sve ostalo. Scholz je to znao da iskoristi.

Njemačka može finansijski da prevlada pandemiju, bez obzira na to koliko će da poraste zaduženje države – to je njegov moto kao ministra finansija. "Koristićemo svako sredstvo koje nam stoji na raspolaganju, obezbijediti da ova teška vremena prebrodimo sa svim našim ekonomskim mogućnostima i pobrinuti se za izlazak iz te situacije", rekao je.

To su građani Njemačke dobro prihvatili. U krizi se pragmatizam više traži od harizme. A harizma je nešto što Scholz nema. Da se otvori, da pokaže emocije – to mu je strano. Kontroliše se čak i u trenucima najveće radosti, poput britanskog batlera.

Dugo su ga zvali "Scholzomat". Taj pojam je 2003. kreirao nedjeljnik Zeit, jer je Scholz, u to vrijeme generalni sekretar SPD, na nastupima uvijek djelovao poput automata, odnosno mašine. Kad bi mu se postavilo neko pitanje, skoro uvijek je odgovarao tehnokratskim floskulama. "Ja sam bio neko ko prodaje vijesti, morao sam da pokažem određenu dozu neumoljivosti", pravdao se kasnije Scholz.

U to vrijeme velika i sporna tema bila je reforma tržišta rada, poznata pod imenom "Agenda 2010". Ona je mnogim građanima donijela finansijske teškoće i otpor je bio veliki, čak i u samom SPD. "Nije se tu radilo o mojim osjećanjima", rekao je kasnije Scholz, nego o "apsolutnoj lojalnosti" tadašnjem kancelaru i predsedniku SPD Gerhardu Schroderu i partiji. Scholz se, kaže, osjećao "stvarno kao vojnik".

Poslije toga SPD je izgubila na izborima i vlast je preuzela Angela Merkel na dugih 16 godina, koje se okončavaju samo zato jer je odlučila da ode u političku penziju. No pravnik Olaf Scholz stekao je imidž koji se dugo održao: imidž dosadnog birokrate.

Ni sama SPD često nije znala kako da se ophodi prema donekle introvertnom i suhoparnom pragmatičaru iz Hamburga, čovjeku koji uglavnom kaže samo onoliko koliko baš mora. Kad bi se kandidovao za dužnosti u okviru stranke, Scholz je po pravilu bilježio najlošije rezultate. I uprkos tome, njegova karijera je išla uzlaznom putanjom. Bio je generalni sekretar SPD, savezni ministar rada, hamburški senator za unutrašnje poslove, pa gradonačelnik Hamburga, a onda je 2018. ušao u vladu Angele Merkel.

Iako se obično smatra da pripada konzervativnom krilu SPD, čini se da se na njega ne mogu primjeniti kategorije kao što su "desno" ili "lijevo". U vrijeme kada je bio zamjenik predsjednika partijske omladinske organizacije Jusos, zastupao je i radikalne socijalne stavove i kritikovao kapitalizam.

Ali, između njegovog učlanjenja u stranku 1975., kad je bio još uvijek đak, i njegovog izbora u savezni parlament 1998., prošle su mnoge godine tokom kojih je Scholz u advokatskoj kancelariji u Hamburgu specijalizovanoj za radno pravo mnogo naučio o funkcionisanju privrede i samostalnih preduzetnika. I to ga je obilježilo.

Olaf Scholz je tek kasnije naučio da je u politici važno i to kako "prodati" sebe i svoje poruke. On danas djeluje i osjećajnije i ljubaznije. I to funkcioniše. U istraživanjima javnog mnijenja, već dugo je popularniji od svoje stranke i daleko poželjniji kancelar od svoje dvoje takmaca, demokršćanina Armina Lascheta i zelene Annalena Baerbock.

Da li će zbilja i postati kancelar pokazaće naredne sedmice, možda i mjeseci, mučnih pregovora. Upozorio je svoje potencijalne partnere da ne bi trebalo svakog dana po novinama pričati o tome šta ko traži i gdje su crvene linije, jer će to pregovorima samo odmoći. Poslije izbora je ponovio ono što je radnije rekao u jednom intervjuu za DW: "Demokršćanima je potrebno da se malo odmore u opoziciji".

federalna.ba/Beta