Ogorec za FR: Moguće je ubiti ljude, ali pitanje je hoće li Hamas nestati

Treća je sedmica od terorističkog upada Hamasa iz Gaze na teritoriju južnog Izraela, kada je ubijeno oko 1400 uglavnom izraelskih civila, a njih 200-tinjak oteto za taoce, i posljedinih  zračnih napada i brutalnog razaranja Gaze od strane izraelske vojske. O mogućim posljedicama planirane kopnene operacije Izraela u Gazi, o sigurnosnoj situaciji u regionu i eventualnom proširenju sukoba, potencijalno novim žarištima, o tome može li rat Hamasa i Izraela ugroziti sigurnost i na Starom kontinentu, mogućim  opcijama mirovnih pregovora pod pokroviteljstvom SAD-a, Evropske unije i UN-a, za Federalni radio govori Marinko Ogorec, stručnjak za sigurnost iz Zagreba. 

Izrael pojačava svakodnevne zračne napade na Pojas Gaze, a njihove kopnene snage izvode ograničene upade u Gazu. Procjenjuje se da je u raketiranjima poginulo oko šest hiljada Palestinaca. Dok se Izrael priprema za ulazak tenkovima u Gazu, u svijetu raste zabrinutost zbog širenja sukoba. Gospodine Ogorec, Izraelski državni vrh stalno odgađa najavljenu kopnenu operaciju u Pojasu, ali i ne odustaje od nje zbog talaca koje drži palestinska militantna grupa Hamas. Sjedinjene Države savjetuju Izrael da odgodi invaziju. Kakav razvoj situacije se može očekivati, da li uopće postoje jasne smjernice ili redoslijed koraka prema deeskalaciji sukoba?

Nažalost, nisam optimista. Želio bih vjerovati da postoji zrnce razuma da ne dođe do kopnenene operacije. Međutim, vojna logika nije humanitarna, ona ide u ostvarenje vojnih ciljeva, a Izreal ih ne može ostvariti bez kopenene ofanzive. Ukoliko do nje dođe, bit će to velika eskalacija sukoba i sa izuzetno velikim brojem stradalih civila koji će biti kolateralna šteta.

U Pojasu Gaze raste broj ubijenih civila. Jasno je da je to izuzetno gusto naseljen prostor i da je sa vojnog aspekta teško realizirati  selektivnu strategiju. Da li Izrael poštuje običaje ratovanja i je li  njihova vojna sila isključivo usmjerena samo ka Hamasu ili potpunom uništenju pokušaja da se stvori palestinska država?

U ovom slučaju imamo dvije opcije, Izreal kao veliku organiziranu vojnu silu s jedne i Hamas s druge strane, koji vodi isključivo asimetrični oblik djelovanja. Nažalost, Hamasu je u interesu da bude dispergiran među vlastitim stanovništvom koje  koristi kao živi štit. Ako imate neki objekt, infrastrukturu inkapsuliranu u gusto naseljeni prostor, nije moguće taj prostor uništiti bez velikih žrtava u civilnom stanovništvu i to je ono što se trenutno događa. Taj sukob simetrije i asimetrije u konačnici dovodi do ovog izuzetno brutalnog rata koji tek predstoji.

Ovo što proživljava Gaza je humanitarna katastrofa velikih razmjera i upravo to slabi međunarodnu podršku Izraelu. Svjedočimo velikim protestima širom svijeta. Bivši američki predsjednik Barak Obama (Barack Obama) nezadovoljan je izraelskom i Bajdenovom (Joe Biden) politikom. Upozorio je da bi neke akcije u Gazi protiv Hamasa Izraelu mogle štetiti. Prije svega, riječ je o prekidu isporuka hrane i vode, što bi moglo palestinske stavove dugoročno radikalizirati i oslabiti međunarodnu podršku Izraelu.

To je ono što Hamas očekuje. Zbog svega što se događa i onog što će se tek dogoditi, zbog velikog broja žrtava, izuzetno velikog broja ubijene palestinske djece, Hamas na neki način dobija određene međunarodne političke bodove i to je ono na čemu nastoji poentirati. Vidimo da se i veliki saveznici Izraela postupno distanciraju. Zadnja izjava predsjednika Bidena je išla u pravcu da Izreal donosi sam svoje odluke, prema tome očito je da je to distanciranje od onog što će Izreal napraviti u budućnosti.    

Niko ne može pobijediti sam, shvatili su to i Izreal i Hamas. Kina i Rusija imaju stavove suprotne SAD-u o rješenju sukoba između Izraela I Hamasa.

Naravno, za očekivati je. Rusija je involvirana u svoj problem u u Ukrajini, Kina ima aspiracije prema Tajvanu, tako da imaju direktno sukobljene interese onim SAD-a i razumljivo je da imaju drugačija stajališta u ovom pitanju. Ničeg tu nema nelogičnog.

Koliko situacija na Bliskom istoku ide na ruku Vladimiru Putinu? Da li je Rusija samo posmatrač ovih aktivnosti na Bliskom istoku, ili je ipak aktivni učesnik brojnih procesa koji destabiliziraju region?

To nikad nećemo konkretno znati jer je to situacija koju je vrlo teško dokazati. Činjenica je da ovo Rusiji  itekako ide u korist  jer vidimo da su sva događanja u Ukrajini pomaknuta na margine međunarodnih zbivanja i medijske pozornosti. To je vjetar u leđa Vladimiru Putinu, Rusija je započela znatno snažniju ofanzivu u Ukrajini o kojoj s e vrlo malo govori. Da li je Rusija direktno  involvirana u događanja na Bliskom istoku nikad nećemo saznati jer to su situacije i podaci koji će biti maksimalno prekriveni, koliko je to moguće. 

Sama pobjeda nad Hamasom, ako je realizirana zajedničkim djelovanjem Izraela, Evropske unije i Sjedinjenih Država, potencijalno može dovesti do stvaranja novih terorističkih organizacija, nekih novih Hamasa?

Naravno. Pitanje da li je moguće uništiti Hamas. Moguće je ubiti ljude, ali to ne znači da će Hamas nestati, vrlo brzo će on nadoknaditi gubitke jer ima izuzetno veliku bazu među palestinskim stanovništvom. Izreal će vjerojatno insistirati da se uništi njihova infrastruktura, cijela mreža je to podzemnih objekta. Pitanje je hoće li to moći zračnim putem. Moralo bi se ući u podzemne objekte da ih se likvidira. Rekao bih to će biti teško i vrlo izazovno za Izrael.

Islamistički terorizam kao radikalizirana idelogija će se ponovo aktivirati. Realno postoji mogućnost za terorističke napade na teritoriji Evrope i SAD-a. Bez obzira na oprez, nažalost, neki se neće moći spriječiti što će dovesti do ozbiljnih sigurnosnih poremećaja.

Da. Imali smo priliku vidjeti izuzetno snažnu potporu Hamasovom činu agresije u velikom broju evropskih gradova. Vidjeli smo to u cijelom nizu okolnosti gdje je ta potpora bila neselektivna. Za očekivati je da ukoliko dođe do izraelske kopnene ofanzive u pojasu Gaze i niz intenziviranih terorističkih napada na prostoru evropskih gradova. Teško je bilo što predvidjeti.

Na snazi je suspenzija Šengena (Schengen) i privremeno uvođenje posebnog nadzora granice. Da li ova, operativnog karaktera, mjera može utjecati na sprečavanje terorizma, ako imamo neučinkovit pristup ilegalnim migracijama?

Ne može. Prekasno je. Ako govorimo o teroristima koji bi eventualno napali evropske gradove, oni su već tamo etablirani. Oni su tamo uključeni u svoje strukture i organizacije kako bi se aktivirali u pogodnom trenutku. Ova sadašđnja aktivnost na Shengenskom prostoru to ne može zaustaviti jer dolazi prekasno.

Ukoliko se sukob proširi na region, može li se nafta koristiti kao oružje i time se poremetiti kompletna svjetska ekonomija ?

Već sada ima naznaka da će skočiti cijene nafte. Želio bih iz sigurnosnih razloga razmišljati da nisu umrle zadnje iskre razuma na tom prostoru. Ako bi došlo do daljnje ozbiljne  eskalacije, to bi značilo uključivanje i drugih aktera, velikog broja arapskih zemalja koje su pod pritiskom da pomognu Palestini. To bi značilo i uključenje Irana, a samim time i SAD-a, što bi donijelo eskalaciju sa ozbiljnim reperkusijama.

Ima li nade da se svi akteri uključeni u sukob na Bliskom istoku vrate za pregovarački sto?

Svako normalan bi volio razmišljati da je to tako. Vidjet ćemo, realnost nas često demantira, bojim se da je tako.