Od režimske represije do slobode: U Homsu otkrivena biblioteka s više od 1.000 knjiga

Nakon 15 godina straha, raseljavanja i rata, 72-godišnji Sirijac Abdullah Mustafa Khalid Ulvan vratio se u svoj dom u Homsu i iza zida teško oštećene kuće pronašao biblioteku s više od 1.000 knjiga koje je godinama ranije sakrio od režimskih snaga.

Ulvan, stanovnik četvrti Al-Bayyada u Homsu, osmislio je neobičan način da zaštiti svoje knjige usred eskalacije sigurnosne represije u regiji nakon narodnih ustanaka koji su počeli 2011. godine.

Više od 1.000 svojih knjiga sakrio je u prostoriji na spratu kuće svog sina, smjestivši ih iza drugog zida koji je izgradio posebno kako bi ih sakrio.

Nakon što su se opozicione snage povukle iz područja Al-Bayyada, 72-godišnji Ulvan se s porodicom preselio u četvrt Al-Waer u Homsu.

Tamo je živio pod blokadom svrgnutog režima otprilike šest godina. Nakon što su snage režima ponovo zauzele Al-Waer, on i njegova porodica prisilno su raseljeni u Idlib, na sjeveru Sirije.

U Homs je ušao 8. decembra 2024. godine, zajedno s prethodnicama revolucionarnih snaga tokom operacije oslobađanja Sirije.

Biblioteka kao porodično blago

U razgovoru, Ulvan je izjavio da je radio u državnim institucijama tokom ere svrgnutog režima te da je godinama bio izložen represiji i praksama tog režima zbog svojih vjerskih uvjerenja.

Ističući da je od samog početka učestvovao u protestima koji su počeli 2011. godine, Ulvan je opisao kako su se uslovi u regiji pogoršavali dok su događaji prerastali u oružani sukob.

Ulvan je napomenuo da mu je u to vrijeme najveća briga bila njegova biblioteka, opisujući knjige kao neke od najdragocjenijih stvari u svom životu.

Navodeći da su sva njegova djeca krenula putem naučnog usavršavanja, Ulvan je istakao da je njegov najstariji sin Bilal diplomirao na Univerzitetu Al-Azhar i da radi na doktorskoj disertaciji iz oblasti hadisa.

Njegova druga dva sina, Omer i Usame, završila su studij teologije, a jedan od njegovih sinova izgubio je život tokom oslobađanja Idliba.

Napominjući da su i neke od njegovih kćerki stekle vjersko obrazovanje, Ulvan je rekao: „Zbog toga je u našem domu tokom godina nastala veoma bogata biblioteka. Moja biblioteka mi je bila dragocjeno blago.“

Doživljavajući svoje knjige i kao bogatstvo i kao sveti emanet, Ulvan je nastavio: „Biblioteka sadrži djela iz oblasti egzegeze (tefsira), zbirke hadisa, kur'anske nauke, biografije ashaba, islamsku historiju, predislamsku historiju, kao i djela o kulturnim i društvenim temama. Ove knjige služe kao nezaobilazni izvori znanja meni i mojim sinovima.“

Zid koji je čuvao knjige od režima

Ističući da je tokom prvih godina revolucije osjećao da ga prate sigurnosne snage i doušnici, Ulvan je rekao da je strahovao da bi mu knjige mogle biti uništene ako ih ostavi kod kuće, u slučaju da kuća bude spaljena.

Zbog toga je značajan dio svojih knjiga premjestio u neupadljivu prostoriju unutar stana koji pripada njegovom sinu.

Objasnio je da je knjige prvo zaštitio od vlage umotavši ih u karton, nakon čega su ispred njih podigli zid.

Ulvan je naveo da je zid omalterisan i ofarban tako da se uklapa kao prirodni dio prostorije, čime je skriveni prostor bilo gotovo nemoguće otkriti izvana.

„Svako ko bi ušao u džamiju posmatran je sa sumnjom“, rekao je Ulvan. „Režim bi ih etiketirao kao teroriste, pripadnike Muslimanskog bratstva ili disidente.“

Ističući da nije mogao sakriti cijelu svoju kolekciju, zbog čega i danas žali, Ulvan je napomenuo da je bilo nemoguće sve ih spasiti.

Povratak u Homs i pronalazak knjiga

Ulvan je objasnio da je bio primoran napustiti to područje zbog sukoba koji su uslijedili, napominjući da su prvo pobjegli u ruralni dio Homsa, a kasnije u sjevernu Siriju.

Navodeći da se u Homs vratio s prethodnicama nakon što je režim godinama kasnije svrgnut, Ulvan je spomenuo da je u grad ušao sa svojom djecom ujutro 8. decembra 2024. godine.

Ulvan je rekao da je prvo otišao u džamiju Halid ibn Velid i tamo doživio radost slobode, a zatim nastavio: „Otišao sam do svoje kuće; stan u prizemlju bio je dobrim dijelom izgorio. Kada sam se popeo na sprat i vidio da zid sa skrivenim pretincem još uvijek stoji, ponovo sam osjetio nadu. Kuća je bila teško oštećena u požaru. Čak i da sam uspio izvući knjige, ne bih ih imao gdje smjestiti.“

Ulvan je naveo da je oko četiri mjeseca radio kako bi kuću učinio uslovnom za život te da je počeo unositi svoje stvari nakon završetka popravki.

„Osjetio sam veliko uzbuđenje kada se zid počeo rušiti“, rekao je Ulvan. „Osjetio sam neopisivu sreću prizorom koji me dočekao kada sam došao do knjiga.“

„Bog nam je podario i pobjedu i ovu radost“, kazao je Ulvan.

Nada u budućnost kroz znanje

„Nadam se da će ove knjige i dalje koristiti mladima, studentima i onima koji su na putu sticanja znanja.“

Želeći mir, sigurnost i stabilnost svojoj zemlji i narodu, Ulvan je izrazio nadu da će se budućnost Sirije graditi na znanju i učenju.

federalna.ba/AA

Federalna.ba dostupna je i kao mobilna aplikacija. Preuzmite je na Google Playu i App Storeu.